Author(s): Ivan Bubalo / Language(s): Croatian
Publication Year: 0
Na pragu novoga vijeka, točnije 1531. godine, bliski Lutherov suradnik, teolog i pedagog Philipp Melanchton, u svojoj najavi predavanja o Homeru, poziva na njih samo one koji hoće studirati “liberaliter et virtutis amore”, odbijajući pritom “banauze”: one koji se bave znanoš ću bez ljubavi prema njoj, imajući na umu samo “quaestuosas artes” – vještine stjecanja materijalne dobiti. Godinu dana poslije njegove smrti rodit će se Francis Bacon koji će svojom krilaticom “znanje je moć” smisao znanosti svesti isključivo na instrument postizanja znanju izvanjskih svrha – bilo to ovladavanje svijetom, profit, ili nešto treće – što je, dakako, ne samo Melanchton smatrao njezinim krajnjim poniženjem. Borba između ta dva suprotstavljena koncepta znanja, klasičnog i novovjekog, određivat će povijest modernog sveučilišta, da bi se u naše vrijeme, tzv. Bolonjskom reformom, klasično europsko sveučilište pretvorilo (definitivno?) u instituciju za stjecanje spomenutih “quaestuosas artes”. Slučajno ili ne, sastanak europskih ministara obrazovanja na kojemu je postignut dogovor o reformi održan je 1999. godine upravo u Bologni, čije je sveučilište u srednjem vijeku, za razliku od pariškog, bilo specifično po svom, kako kaže poznati medievalist Arno Borst, “krutom ustroju tvornice učenja”.
More...