Istituzione e organizzazione degli studi superiori in Italia per i soldati del 2º Corpo d’Armata. O powstaniu i organizacji studiów wyższych dla żołnierzy 2. Korpusu

Author(s): Karolina Lanckorońska / Language(s): Polish,Italian Publication Year: 0

Bilingual volume published in cooperation with the Embassy of Italy in Poland and with the Italian Institute of Culture to celebrate the centenary of the Italian-Polish diplomatic relations (1919–2019).Texts by the renowned Italian and Polish authors (translated from Italian to Polish or vice versa) are divided into two parts: “Diplomacy, economy, history” and “Art, film, literature, theatre”. Such division allows to follow the Polish-Italian bonds in different fields, from translation and performance of the Italian tragedies on the Polish stages, to cooperation with the FIAT company. There is also reflection on the Polish-Italian relations in the difficult interwar period and during the Second World War. In this context one text has exceptional significance - that of Vincenzo Mario Palmieri, Italian anatomic pathologist and a member of the international commission that examined the Katyń massacre in 1943.The volume not only for the Italophiles but also for all those interested in the history of the 20th century and in the issues of the international relations.

Optužnice podignute devedesetih za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom

Author(s): Veselinka Kastratović / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Organizacije za ljudska prava Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb i Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb od 2005. godine pred sudovima u Republici Hrvatskoj prate kaznene postupke ratnih zločina. Od početka sustavnog praćenja suđenja za kaznena djela ratnog zločina, u optužnicama podignutim devedesetih godina uočeni su specifični problemi.

O devijacijama institucija pravne države u slučaju Mirka Graorca

Author(s): Zoran Pusić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Slučaj Mirka Graorca, umirovljenog prometnog policajca iz Splita, započeo je njegovim uhićenjem 29. travnja 1995. U prvom procesu 1996. godine, vođenom na splitskom Županijskom sudu, Graorac je osuđen na 20 godina zatvora i, nakon odsluženja kazne, na doživotno protjerivanje iz Hrvatske. Vrhovni sud je na ponovljenom suđenju 2000. godine Graorca osudio na 15 godina zatvora, bez izricanja zaštitne mjere doživotnog protjerivanja iz Hrvatske.

Procesuiranje ratnih zločina u RH od 1991. do 2000. godine iz sudačke perspektive

Author(s): Sovjetka Režić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

S određenim vremenskim odmakom i zbog toga, čini mi se, s većom objektivnošću mogu iznijeti svoje opservacije na događaje vezane uza suđenja za ratne i slične zločine te postupanje sudova koji su u uskoj vezi s ratnim sukobima na području suda na kojemu sam zaposlena, Županijskom sudu u Splitu. Ratni se zločini (i kolokvijalno i teoretski) definiraju kao kaznena djela koja podrazumijevaju napad na civilno stanovništvo, naselje ili pojedine civilne osobe, ubijanje, mučenje, namjerno nanošenje tjelesnog ili duševnog bola drugoj osobi, preseljenje, prisilno prevođenje na drugu vjeru, prisiljavanje na prinudni rad, pljačkanje imovine stanovništva i slično. Slučajeve o kojima pišem, kao i atmosferu koja je vladala u pravosuđu za vrijeme Domovinskog rata i neposredno nakon njegova okončanja, izložit ću redom, onako kako sam ih u svom sjećanju zadržala.

Karakteristični predmeti koji su obilježili desetljeće

Author(s): Miren Špek / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Iako su se u Republici Hrvatskoj suđenja za ratne zločine provodila i prije 2000. godine, promjenom političke vlasti, ali i zbog brojnih materijalno-procesnih promjena, dolazi do nešto bržeg i efikasnijeg procesuiranja zločina koje su počinili pripadnici HV-a i/ili MUP-a. Do 2000. godine nadležna županijska državna odvjetništva većinom su pokretala postupke protiv pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije, pripadnika Teritorijalne obrane te pripadnika vojnih i paravojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine, a u javnosti je prevladavao stav da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin.

Procesuiranje zločina počinjenih tijekom VRA Oluja i nakon nje

Author(s): Marko Sjekavica / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Ne dovodeći u pitanje činjenicu da je Vojno-redarstvena akcija Oluja (u daljnjem tekstu VRA Oluja) bila legitimna operacija kojom je Hrvatska vojska oslobodila velik dio do tada okupiranog hrvatskog teritorija, ovaj tekst želi naglasiti činjenicu da su zločini koje je hrvatska strana počinila nad domicilnim srpskim stanovništvom tijekom i neposredno nakon VRA Oluja sustavno zataškavani i u kolektivnom pamćenju potiskivani, i to propagandom s najviših instanci vlasti. Akcija kojom je Republika Hrvatska, u razdoblju od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, oslobodila gotovo 20 % svoga teritorija, značila je kraj paradržave hrvatskih Srba, tzv. Republike Srpske Krajine (u daljnjem tekstu: RSK), čiji se režim temeljio na brojnim zločinima počinjenim protiv hrvatskih civila i na politici etničkog čišćenja i zatiranja hrvatskog identiteta. To su potvrdile presude političkom i vojnom vodstvu RSK, izrečene pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ), ali i presude hrvatskih sudova pripadnicima odnosne paravojske i paramilicije. U ratu, koji je osim elemenata građanskog rata, manifestiranih oružanim sukobom etničkih Hrvata i etničkih Srba (i jednih i drugih građana Hrvatske), bio obilježen agresijom Srbije i Crne Gore na RH te njihovom vojnom i logističkom podrškom pobunjenim Srbima, u borbi za vlastitu slobodu počinjeni su brojni zločini nad pripadnicima srpske nacionalne manjine. Velik broj tih zločina dogodio se upravo za vrijeme i nakon VRA Oluja i do današnjega dana ostao je neprocesuiran.

Sustav podrške žrtvama i svjedocima u suđenjima za ratne zločine

Author(s): Miren Špek / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Sukobi na području bivše SFRJ početkom 90-ih godina 20 stoljeća od mnogih njezinih građana stvorili su žrtve i svjedoke najstrašnijih zločina počinjenih teškim kršenjem međunarodnog humanitarnog i ratnog prava. Vrlo se često radilo o izrazito ranjivim skupinama poput djece, staraca i žena. Odluka o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području SFRJ (u daljnjem tekstu MKSJ), značila je put k smirivanju tih sukoba. Mnogi svjedoci i žrtve, svjedočeći na sudu, pomogli su međunarodnoj zajednici da sazna istinu o strašnim zločinima počinjenim na području SFRJ. Podrška specifičnim skupinama u društvu već je bila razvijena u velikom broju država manjim brojem organizacija za pomoć žrtvama, no podrška žrtvama i svjedocima pred MKSJ-om zahtijevala je novi, jasniji i uređeniji pristup jer se prvi put pružala neposrednim žrtvama i svjedocima ratnih sukoba. Haški je tribunal već od osnivanja vodio posebnu brigu o žrtvama i svjedocima koji su trebali svjedočiti u postupcima pred tribunalom.

Društveni učinci kaznene politike

Author(s): Marija Lovrić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Marija Lovrić rođena je 1950. godine u Osijeku u obitelji koja je nakon Drugog svjetskog rata u Slavoniju došla iz Dalmatinske zagore. U Osijeku je zasnovala obitelj. Njezin suprug Branko Lovrić bio je jedan od direktora pošte u Osijeku. U studenome 1991., u vrijeme kad su Marija Lovrić i malodobni sinovi bili u izbjeglištvu u Zaprešiću, supruga su naoružane osobe u odorama Hrvatske vojske odvele u nepoznatom pravcu, nakon čega mu se gubi svaki trag.

Regionalna suradnja u postupcima za ratne zločine kao nasljeđe tranzicijske pravde na zapadnom Balkanu

Author(s): Bruno Vekarić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Je li proteklih deset godina od prvog skupa Palićkog procesa ostvareno i, ako jest, u kojoj mjeri ono što je dogovoreno kao zajednički cilj: što uspješnije istraživanje, procesuiranje i kažnjavanje počinitelja kaznenih djela ratnih zločina? U ovom se članku polazi od stava da su postupanja tužiteljstava Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u predmetima ratnih zločina jedno od bitnih, ako ne i ključnih, nasljeđa tranzicijske pravde na prostorima nekadašnje SFRJ. Sudske presude nacionalnih sudova pišu historijsku poruku pomirenja i podržavaju načelo sprječavanja nekažnjivosti kaznenih djela ratnih zločina. Primarni cilj tužiteljstava u regiji je da utvrde kaznenu odgovornost. Pomirenje bi bilo posljedica ako se taj cilj ostvari - da se utvrdi istina, da to utječe na pravdu za žrtve, da žrtve shvate da onaj tko je oslobođen doista nije kriv, a ako je proglašen krivim, treba biti osuđen. Tek to može utjecati na političko pomirenje. Danas je dominantan stav da se konkretne strategije suočavanja s nasljeđem ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije moraju ostvarivati bez odgađanja, usporedno s procesom modernizacije društava i njihovih deklarativnih težnji da ravnopravno uđu u obitelj europskih naroda te odgovore izazovima tranzicijskih promjena.

Rad Državnog odvjetništva u RH od 2000. do danas

Author(s): Milena Čalić-Jelić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Ratni zločini iz Domovinskog rata od 1991. do 1995., bilo da su ih počinili pripadnici hrvatskih ili srpskih vojnih i paravojnih postrojbi, svjedoče o razmjerima tragedije koja se dogodila na ovim prostorima devedesetih godina prošlog stoljeća. Godinama se zločine pokušavalo svesti na razinu ideoloških motiva i svetih ciljeva, osvetu žrtava ili članova njihovih obitelji i suboraca. Sve do 2000. godine i promjene vlasti nakon trećesiječanjskih izbora te pritisaka međunarodne zajednice kod hrvatskih političkih i pravosudnih elita vrijedila je dogma kako u obrambenom, oslobodilačkom ratu nije moguće počiniti ratni zločin pa su do tada ratni zločin činili samo ''oni drugi''. Neosporno je da se rat vodio na teritoriju RH i da je Srbija mobilizirala nekadašnju zajedničku vojsku (JNA) za provođenje svojih agresorskih, imperijalnih ciljeva pod egidom zaštite srpske manjine u Hrvatskoj, koja se raspadom bivše Jugoslavije u novoj, neovisnoj državi našla ugrožena. Tek promjenom retorike političara i predstavnika pravosuđa u svezi s procesuiranjem svih ratnih zločina, sukladno zakonu i međunarodnom pravu, neovisno o njegovoj ''nacionalnosti'' ili pripadnosti pojedinim postrojbama (ali još ne toliko svijesti i društvene klime) počinje otvaranje procesa protiv hrvatskih vojnika i policajaca za teške ratne zločine. Ujedno, 2004. godine DORH počinje provoditi reviziju svih predmeta protiv osumnjičenih ili optuženih pripadnika srpskih formacija kako bi uklonio svaku sumnju u možebitno pristrano postupanje koje nije utemeljeno na zakonima. Tijekom 2001. u Hrvatskoj je uhićeno nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti pod optužbom za ratne zločine u vrijeme rata u Hrvatskoj, a to su politički predstavnici Srba u Hrvatskoj i neke nevladine udruge koja se bave ljudskim pravima ocijenili kao pritisak kojemu je cilj onemogućavanje povratka ili pak kao svojevrsnu kompenzaciju za pokrenute postupke za ratne zločine protiv građana hrvatske nacionalnosti.

Zločini bez sudskog epiloga: propuštene prilike za priznanje patnje i izgradnju povjerenja

Author(s): Vesna Teršelič / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Sugovornici iz medija često pitaju koliko je ratnih zločina procesuirano. Možemo ponuditi različite odgovore iz različitih izvora, od najrelevantnijeg podatka iz baze Državnog odvjetništva do informacija koje prikupljaju različite organizacije civilnog društva. Podaci neizbježno ovise o razumijevanju što su ratni zločini, a što teške povrede ljudskih prava i nisu konačni. Nastavkom istraga i terenskih istraživanja organizacija za ljudska prava neki će krimeni, koji danas podliježu zastari, možda biti okvalificirani kao ratni zločini. Čak ako se to i ne dogodi, vrijedi imati na umu da nepravde i povrede ljudskih prava ostavljaju dubok trag. Posljedice za žrtve, njihove zajednice i društvo nisu tako drastične kao kod ratnih zločina, ali povrede kao što su deportacije, deložacije, miniranja kuća i gubitak posla svojim dugoročnim posljedicama obvezuju na reakciju institucija i društva. U recima koji slijede dat ću kratak prikaz nekih nedjela počinjenih tijekom rata i poraća 90-ih, koja su ostala bez sudskog epiloga. Neka među njima još uvijek nisu kvalificirana kao ratni zločini. Kad pravosudno procesuiranje izostane ili je presporo, stradali i njihovi najbliži često sami kreću u borbu za priznanje patnje, a katkad i uspijevaju pokrenuti nadležne institucije. U dugoj i neizvjesnoj pravnoj bitci podrška su im odvjetnici, mediji i organizacije za ljudska prava. Teške povrede ljudskih prava nikada nisu bile nevidljive. U javnosti se za većinu zločina počinjenih od 1991. - 1995. saznalo ubrzo nakon počinjenja jer su o njima izvještavali neovisni mediji, civilne inicijative i organizacije za ljudska prava. No s prolaskom vremena, sjećanja na neugodne činjenice su blijedjela pa su se zločinima krajem devedesetih bavile prije svega obitelji žrtava i organizacije za ljudska prava, a ne nadležne institucije. Obitelji ubijenih, nestalih i ranjenih, oni koji su preživjeli silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja u ratu ili su tijekom ili nakon rata umrli od posljedica rata, žrtve teških kršenja ljudskih prava, izbjeglice i prognanici, kao i društvo u cjelini, još uvijek očekuju pravdu.

Silovanje i seksualno nasilje kao radnje počinjenja kaznenog djela ratnog zločina

Author(s): Veselinka Kastratović / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Seksualno nasilje uključuje silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno sakaćenje, seksualno ropstvo, prinudnu trudnoću, prinudnu prostituciju, sterilizaciju. Žrtve silovanja ili drugih oblika seksualnog zlostavljanja u najvećem su broju slučajeva žene te se za ratna silovanja i seksualna zlostavljanja počinjena nad ženama može reći da spadaju u rodno uvjetovano nasilje. Pritom moramo imati na umu da se o seksualnom nasilju nad muškarcima više šuti nego u slučaju seksualnog nasilja nad ženama. Tijekom rata su muškarci zatočeni u logorima vrlo često bili žrtve brutalnih seksualnih zlostavljanja. Silovanje uključuje povredu dostojanstva žrtve, tjelesnu i mentalnu bol žrtve, trpljenje mučenja i torture. Silovanjem se ruši dostojanstvo žrtve, njezin tjelesni i moralni integritet.

MKSJ: osnovne značajke i praksa u predmetima relevantnim za Republiku Hrvatsku

Author(s): Jelena Đokić Jović / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Osnovan 25. svibnja 1993. s točno određenom svrhom (ad hoc karakter), Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju egzistira već više od dvadeset godina. To je prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon Nürnberga i Tokija. Tužiteljstvo koje djeluje unutar suda podignulo je optužnice protiv 161 osobe. U tijeku su kazneni postupci protiv 20 optuženih, a postupci protiv Karadžića, Mladića, Hadžića i Šešelja u fazi su glavne rasprave. U odnosu na 74 osobe, postupci su pravomoćno okončani osuđujućim presudama, a čak 50 optuženika izdržalo je zatvorske kazne. U dvadesetak slučajeva sklopljeni su sporazumi o priznanju krivnje iako je unutar tzv. inherentne nadležnosti, odnosno “svojevoljnog proširivanja vlastite nadležnosti’’, MKSJ proveo i 22 postupka za nepoštivanje suda. Osnivanje suda tijekom trajanja oružanog sukoba na prostoru nekadašnje SFRJ, MKSJ razlikuje od nürnberškog koji je slovio kao sud pobjednika.

Položaj i prava optuženika te postupak odmjeravanja kazne na MKSJ-u

Author(s): Vesna Alaburić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Kad je 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a, pozivajući se na poglavlje VII. Povelje UN-a, odlučilo utemeljiti Međunarodni kazneni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (MKSJ), ratnim strahotama na ovim prostorima još se nije nazirao kraj. Kao specifičan ad hoc pravni mehanizam međunarodne zajednice, taj je sud utemeljen s primarnim ciljem osiguranja pravde za žrtve ratnih zločina počinjenih tijekom oružanih sukoba na području bivše Jugoslavije od 1991., a zatim i kao sredstvo postizanja i očuvanja mira na tom području. Plemenitost tih ciljeva s pravom je u domaćoj i međunarodnoj javnosti pobudila i velika očekivanja od rezultata rada tog ad hoc tribunala u Haagu.

Usporedba pravnih instituta u suđenjima za ratne zločine na međunarodnim sudovima i u Hrvatskoj

Author(s): Jelena Đokić Jović,Marko Sjekavica / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Iako oblik počinjenja kaznenog djela udruženim zločinačkim pothvatom (UZP) nije predviđen Statutom MKSJ-a, njegovom su se jurisprudencijom, počevši od presude žalbenog vijeća u predmetu Tadić, kojom je praktički utemeljen taj oblik individualne kaznene odgovornosti, razvila tri osnovna modaliteta. Uz implicitno prihvaćanje koncepta odgovornosti udruženog zločinačkog pothvata, kažnjeni su počinitelji brojnih zločina u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i na Kosovu.

Svjedočenje bivšeg zatočenika logora Morinj na MKSJ-u

Author(s): Robert Hausvička / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Robert Hausvička rođen je 1968. godine u Dubrovniku, u obitelji koja potječe iz Češke. Početkom rata u Hrvatskoj dobrovoljno se prijavio u jedinice Specijalne policije te je sudjelovao u aktivnostima vezanim uz obranu Dubrovnika. Već na početku rata, 21. listopada, u jednoj od akcija u okolici Dubrovnika, zarobile su crnogorske paravojne postrojbe i odveden je u logor Bileća. Prva dva mjeseca zatočenja u Bileći proveo je u samici. Nakon gotovo šest mjeseci provedenih u Bileći, prebačen je u logor Morinj, gdje je ostao gotovo tri mjeseca. Oslobođen je u razmjeni 2. srpnja 1992. Nekoliko dana nakon povratka u Dubrovnik, ponovno je pristupio Specijalnoj policiji i otišao na bojište. Sudjelovao je u operacijama Maslenica i Bljesak. Zbog posljedica teškog zlostavljanja u logorima, kraj rata i VRA Oluja dočekao je na liječenju od PTSP-a. U studenome 1996. umirovljen je. Godine 2003. svjedočio je u Haagu kao svjedok optužbe protiv Slobodana Miloševića. Danas sa ženom i troje djece živi u Dubrovniku.

Kako su hrvatski mediji, politika i društvo prihvatili haške presude za Herceg-Bosnu

Author(s): Boris Pavelić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

“Ni 20 godina nakon Ahmića ne znamo tko je zapovjedio masakr, gdje je bio politički um zločina i tko je to bio!” To je naslov teksta objavljenog 13. lipnja 2014. na hrvatskome internetskom portalu dnevno.hr., sedam dana nakon što se 6. lipnja 2014. u Hrvatsku vratio Dario Kordić, ratni potpredsjednik HDZ-a BiH, koji je 2004. pred Haaškim sudom pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad Muslimanima srednje Bosne 1993. godine. Među petstotinjak okupljenih koji su Kordića dočekali u zagrebačkoj zračnoj luci, bio je i sisački biskup Vlado Košić.

Preslike novinskih tekstova

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Prilozi

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Summary

Author(s): Author Not Specified / Language(s): English Publication Year: 0

The Supplement to Textbooks of Current Croatian History is a handbook for history lectures, which was ordered by the Croatian Ministry of Science, Education, and Sports after the five-year moratorium on teaching current history in the Podunavlje region expired in the 2002/2003 school year. This easternmost region of Croatia remained under the control of local Serbs after the end of the 1991-1995 conflict, and was returned to Croatian sovereignty in 1998 after a transitory period under UN administration and the signing of an agreement between the Croatian government and the local Serb population. Part of the agreement included the decision that instruction in Podunavlje for Croat and Serb children would take place in separate classrooms, and that a five-year moratorium on teaching contemporary Croatian history in classes taught in the Serbian language would be imposed.