We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The present essay aims to discuss the current state of the authority held by the academia over society at large as seen in contemporary British novels such as Waterland (1983) by Graham Swift, Nice Work (1988) by David Lodge, and Possession (1990) by A. S. Byatt. Far from typecasting academics as ivory tower dwellers out of touch with reality, these novels offer a nuanced portrayal of the intricate relationships between the observers of contingency and those dealing with meta-texts. This tension is all the more interesting since the objects of our gaze also deal with the humanities, and the change of cultural framing leaves them without their Grand Narrative of Enlightenment. The age-old conflict between the Gown and the Town is complicated further in postmodernity when periphery is given its own carnivalesque voice and culture itself can now wander the streets, as well. Therefore, is the question of power outdated or simply re-framed?
More...
Memory is one of Kazuo Ishiguro’s favourite themes. In all his novels, Ishiguro creates characters who struggle with their past and conscience, who constantly revisit their past, oftentimes a traumatic one, in an effort to come to terms with it. All his writings deal, in one way or another, with memory and forgetting, both at an individual and societal level. Ishiguro takes a special interest in the psychological effects of trauma, persisting in memory from childhood into middle and old age. He shows how his first-person narrators maintain human dignity and self-esteem, by resorting to specific psychic defence mechanisms and the related behaviours, characteristic of narcissism.
More...
With the emergence of self-publishing and, thus, the arrival on the book market of an endless wave of writers, the search for optimized marketing methods has increased and today includes all types of social media. Microblogging, with Twitter at the forefront, has become a book marketing venue and a way for authors to keep in touch with their readership. The question is whether behavioural patterns in microblogging can be identified and linked to successful social interaction for writers to follow in their author-reader relationship endeavours. This essay attempts to identify trends in book-promotion-oriented microblogging by analysing the psychological meaning of words used by a sample of best-selling authors, with special focus on the emotionality, social versatility, thinking styles, as well as meaningful individual differences. The method used is computerized corpus-based text analysis of stylerelated words from tweets by Twitter-active bestselling authors, supported by a Linguistic Inquiry and Word Count (LWIC) program. By analysing the behavioural patterns of worldwide acknowledged English language authors, this research may be used as guidance for new and upcoming writers in designing their Twitter-based social appearance to achieve book-marketing success.
More...
Vošicki sklopi večernje izdanje novina i prokune, jer iz toga neće izići nikakvo dobro. Pomisli kako je zadnji trenutak za otići u Ameriku, koja s time ne želi imati nikakvog posla, ali ima planove, a nema novaca, tako da će ih samo ovdje moći ostvariti. Možda se ipak ništa i ne dogodi. Ili će kratko trajati. Beč je sastavio listu zahtjeva koje je poslao Kraljevini Srbiji i možda ih ipak prihvate pa do rata ne dođe. Ne vjeruje da je izgledno, ali se ipak nada. Glavna tema razgovora posvuda je taj ultimatum i sumnja kako Srbija neće prihvatiti šestu točku prema kojoj bi trebala otvoriti sudsku istragu nad onim pristalicama zavjere koji se nalaze na teritoriju Srbije, s time da bi morala dopustiti da u istrazi sudjeluju tijela koja će poslati Austro–Ugarska vlada. [...]
More...
Ako umre i od čega bit će to od davljenja. Stezalo ju je nešto oko vrata danju kad je hodala ulicom i razmišljala o nečemu drugome. Pritisnula bi palcem i kažiprstom dušnik, da opipa je li joj s vratom sve u redu, ali taj pritisak joj je činio samo gore, povraćalo joj se. Noću je nekad sanjala da ruke naliježu na njezin vrat, nepoznate ruke, ne od njezine braće i sestara, nego neke prastare ruke, od osobe koja možda i nije osoba, već nešto drugo. Možda to i nisu bile ruke, nego neka sila, možda nešto njezino, što je dolazilo iznutra, neka mržnja koju je gajila prema samoj sebi, a kojoj nije znala ni uzrok ni ime. To nešto joj je, ili sam vrag koji je savio gnijezdo na njezinom srcu, pritiskalo vrat. [...]
More...
Danas je ravno deset dana kako sam se očovječio i vodim zemaljski život. Moja usamljenost je vrlo velika. Nemam potrebu za prijateljima, no trebam govoriti o sebi, a nemam s kim govoriti. Same misli su nedostatne, i one nisu sasvim jasne, razgovijetne i točne, dok ih ne izrazim riječima: treba ih postrojiti u red, kao vojnik ili telegrafske stubove, protegnuti ih kao prugu, podići mostove i vijadukte, postrojiti nasipe i brane, načiniti u poznatijim mjestima postaje – i tek tada će sve postati jasno. Taj robijaški inženjerski put naziva se u njih, čini se, logikom i, prema tome, je i obvezan za one koji žele biti pametnim; za sve ostalih on nije obvezan, i oni mogu lutati koliko god hoće. [...]
More...
Mali grad na jadranskoj obali nekada se nalazio u sastavu otomanskog carstva, nakon toga Habsburške monarhije, i sad pripada Jugoslaviji. U njemu se nikada nije mnogo toga mijenjalo i da je poštar Andrej svoj krug napravio prije sto godina prošao bi kroz skoro isti grad kao sad. Oronule kuće su zamijenjene drugima, u istom stilu gradnje; samo gore na sivim uzvišenjima leže četvrti u novom stilu, s betonskim stanovima, ali one su van njegovog rejona, jer Andrej poštu raznosi u starom dijelu grada, spletu sokaka i prolaza iznad lučkog bulevara koji je, sa stanovišta gradnje, možda jedino interesantan zbog nakon rata izgrađenog Narodnog trga i bivše nadvojvodske rezidencije. [...]
More...
Лажљиво, мартовско сунце провлачи се кроз завесу, нема снагу ни собу да пригреје, ни руменило да врати бескрвном лицу Трифуна, од синоћ испружен на каучу, испод прозора и покривен до браде вуненим ћебетом и белим, ресаним покривачем. Седим између шпорета и кауча на дрвеној столици. Осећам да у ово моје, избраздано лице као да више нема крви и тако, замишљена, закопала сам га у ове кошчате дланове и погледом који ми се кроз прсте провукао, час у шаре на ћилиму, час у Трифуна гледам. Гледам тако и чекам да Трифун трепне, да се помери, модре усне да мало отвори и храпавим гласом, шапатом да ми нешто заповеда. [...]
More...
Koliko puta sam samo sebi postavio to pitanje vezano za sve odluke u životu! Nisam se pokajao što sam u mladosti, skoro dijete, sebi zacrtao Njemačku kao cilj. Da sam ostao u svom selu, ovdje u Bosni, osjetio bih svu težinu siromaštva i posljedica rata na vlastitoj koži. Njemačku nikada nisam osjetio kao drugu domovinu, kako su je neki nazivali, i znao sam da je samo pitanje vremena koliko ću u njoj ostati i kada ću se vratiti. [...]
More...
Откако се памти, француско горје није задесила тако дуга и сурова зима. Бистар, леден и опор ваздух вио се недељама над брдима. Дању, под јарко-плавим небом, са стрмих падина сјактале бескрајне загасито-беле простирке снега, док би ноћу, мален и јасан, Месец клизио изнад њих, Месец нажутог сјаја, мргодан, хладан и страшан, чија се јарка светлост на снегу преливала у сабласну модрину и личила на сушто отеловљење мраза. [...]
More...
Paketić? Ne, ni ona ni on do tog majskog popodneva nisu znali šta je u toj kartonskoj kutijici uvijenoj u smećkasti pakpapir, uvezanoj običnim konopčićem. Ali sjećaju se onog, već davnog julskog popodneva u San Donà di Piave. Ona i on - pred jednom od kuća u ulici italijanskog pjesnika koji je pjevao i o pticama koje u beskraj odlaze. Broj na terakotnoj pločici na kamenom stubu kapije odgovara onom zapisanom na papiriću koji on drži u ruci. Ali, ispod broja, u mesinganu pločicu nije urezano prezime lica koje traže. U toj dvospratnici ne stanuje izvjesni Rosi, koji je dio kuće dao u najam podstanarima, dakle ljudima zbog kojih su njih dvoje došli ovamo, već neko drugi. [...]
More...
Prose written by Alija Aljoša Musić: Smetnje na javnoj govornici
More...