We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
It is urgent that the EU should follow up on UN Resolution 1701 and the deployment of member states’ troops to Lebanon with a strategic diplomatic initiative aimed at the fundamental problem, namely the lack of an agreed resolution to the Israeli Palestinian conflict. The reasons for this are a mix of old and new; reasons which are rooted in the international, European and Middle Eastern domains.
More...
The small war between Georgia and Russia from 8 to 22 August 2008 has shattered any remaining illusions over the frontiers of the normative map of Europe. All the primary parties have to be criticised: Russia for setting a trap for Saakashvili to fall into, the Georgian leadership for its astounding military and political blunder in falling into it, and the United States for having failed to restrain its protégé. The first consequence is that Georgia has paid the price of Saakashvili’s folly, with the definitive loss of Abkhazia and South Ossetia. The second consequence is triggered by Russia’s continued occupation of strategic points in Georgia-proper, which means not peacekeeping but threatened strangulation of the Georgian economy and its role in the transit of oil and gas from the Caspian to the West. It also means that business as usual has become impossible, as already announced between NATO and Russia, and with more important decisions pending in both the EU and US. The third consequence is that the EU should immediately step up its policies to integrate Ukraine, with real perspectives of membership subject to the standard criteria. The fourth unknown consequence is how far this deteriorating process between Russia and the West will go. Russia may pretend, with its petropower and wealth, to be immune from any actions by the West, but beyond the short-term it is vulnerable. Whatever these unknowns, already Russia has crossed a red line with its strategic occupation of Georgia-proper, rather than the option just to push Georgia out of South Ossetia. This latter option would have met with widespread understanding internationally. But with its chosen option Russia has placed itself in another category, which is a throwback to earlier times, and totally incompatible with the political and moral principles of modern Europe.
More...
DA LI IMA VOJNOG PRITISKA SRBIJE NA KOSOVO? (Koha ditore - Priština) PLES SA GLADNIM VUKOVIMA (Express - Priština) SOPSTVENI NEPRIJATELJ (Zëri - Priština) KOSOVO I ISLAM (Shqip - Tirana) SRPSKA ŠOVINISTIČKA DOKTRINA JE JOŠ UVEK ŽIVA (Ndryshe - Tirana) DIPLOMATSKI RAT KOSOVO-SRBIJA U GENERALNOJ SKUPŠTINI OUN (Zëri - Priština) ZAŠTO BEOGRAD ĆUTI? (Shqip - Tirana) SEPTEMBAR NA KOSOVU (Express - Priština) GEOPOLITIKA I “HUMANIZAM” NA KAVKAZU (Koha ditore - Priština) NEOSNOVANE TVRDNJE (Kosova sot - Priština) ČETVRT-DRŽAVA? (Telegrafi - Priština) SEVER KOSOVA NE MOŽE DA BUDE “ZAMRZNUTI KONFLIKT” (Zëri - Priština) KOSOVO NA SEVERU IMA JUŽNU OSETIJU (Express - Priština) KAKO SE OČEKUJE POČETAK PONOVNOG USPOSTAVLJANJA REDA I ZAKONA NASEVERU KOSOVA? (Zëri - Priština) SMRT ENTUZIJAZMA (Express - Priština) SRBIJA I RUSIJA ZAJEDNO PROTIV EULEX-a (Zëri - Priština) PRIZNANJE I NADZOR (Infopress - Priština) KAKO POVEĆATI BROJ DRŽAVA KOJE PRIZNAJU NEZAVISNOST? (Zëri - Priština) SVRSTAVANJE NA STRANU RUSIJE (Zëri - Priština) SPORAZUM, REDUKCIJA I PROŠIRENJE (Infopress - Priština) URADITE ŠTO PRE! (Kosova sot - Priština) NEZAKONITI (Kosova sot - Priština)
More...
BUDUĆNOST ZAPADNOG BALKANA (Panorama - Tirana) NATO ULAZI U ALBANIJU (Tirana observer - Tirana) KOSOVSKI HAOS (Koha ditore - Priština) TAČNE ADRESE (Zëri - Priština) SIMBOLIKA ODSUTNOG CARINIKA* (Koha ditore - Priština) ZAŠTO KASNI EULEKS?! (Inforess - Priština) SEVER JE PROBLEM BALKANA (Express - Priština) TEŽNJA SRBIJE - OZVANIČENJE PODELE KOSOVA (Epoka e re - Priština) SRPSKI IZBORI - VELIKO ISKUŠENJE ZA KOSOVO, UNMIK I ZAPAD (Zëri - Priština) IZBORNI PRESEDAN (Infopress - Priština) PREŠEVSKA DOLINA I KOSOVO (Zëri - Priština) OPASNA IGRAMILOŠEVIĆEVIH ”DUBLERA” (Telegrafi - Priština) IME POLITIKE (Zëri - Priština) ODBIJANJE (Kosova sot - Priština) AHTISARIJEV PAKET I RUSKI PIRINAČ (Zëri - Priština) POTPUNO ODBIJANJE (Zëri - Priština) KAO NA OČEVINI! (Infopress - Priština) PRELAŽENJE ”CRVENE LINIJE” (Zëri - Priština) ISKLIZNUĆE SRBIJE U POTPUNI POLITIČKI HAOS (Zëri - Priština) GRAĐANSKI RAT U SRBIJI JE NEIZBEŽAN (Lajm - Priština) BEOGRAD U ZIMSKOM SNU (Infopress - Priština) OBMANE JEDNOG OBIČNOG DANA (Infopress - Priština) TRIBUNAL U HAGU TREBA DA OSUDI SRBIJU ZA GENOCID (55 - Tirana)
More...
As Bosnia and Herzegovina approaches the first anniversary of the German-British initiative and the 20th anniversary of the Dayton Accords, the Democratization Policy Council, DPC, and the Atlantic Initiative, AI, are collaborating on a series of policy notes which examine various aspects of BiH’s security situation. Written by my DPC colleague Bodo Weber, AI’s Vlado Azinović, and myself, these papers comprise the DPC and AI’s second edition of our 2011 Security Risk Analysis. The first four policy notes – on inflammatory political rhetoric, socio-economic drivers, the Armed Forces of BiH, and EUFOR – have been published; two more – on police and Islamist extremism – are forthcoming.
More...
BH Dani: September 5, 2014 - Dodik after the secession of Crimea almost declared the RS independence?
More...
CEFTA sporazum pretpostavlja stvaranje boljih uslova za razvoj trgovine među državama potpisnicama, kao jedan od preduslova bržeg razvoja ekonomije ovih zemalja. Iako je uspostava zone slobodne trgovine otvorila tržišta zemalja članica i pružila nesumnjivo velike mogućnosti u ekonomskoj saradnji, ipak, stječe se dojam da je ova zona još uvijek daleko od potpuno funkcionalnog tržišta. Neujednačena brzina kojom zemlje napreduju na svom putu ka članstvu u EU i u WTO vodi do toga da se i ključni zakoni i reforme zakonodavstva odvijaju neujednačenom dinamikom, što je samo po sebi prepreka ka realizaciji ciljeva CEFTA u potpunosti. Uzmimo za primjer samo BiH, koju je Evropska komisija čekala skoro četiri godine da konačno usvoji Zakon o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini koji je usvojen u februaru 2012. godine. Nije mnogo bolja situacija ni sa sistemom javnih nabavki u BiH, koji, iako pravni institut, zapravo predstavlja itekako značajno ekonomsko pitanje. Iako je Zakon o javnim nabavkama u BiH usvojen još 2004. godine, potreba unaprijeđenja sistema javnih nabavki je definisana u svim dokumentima koji prate napredak reformi u BiH na putu ka EU. Evropska komisija u svom godišnjem Izvještaju o napretku BiH za 2012. godinu ukazuje da nije bilo značajnih pomaka u unapređenju ove oblasti. Treba li podsjećati kolike su mogućnosti za korupciju upravo u ovoj oblasti, a koja, takođe, utječe na narušavanje konkurencije, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu, što ugrožava vanjsku trgovinu BiH, posebno u oblasti pružanja usluga, koje su dobrim dijelom još uvijek u rukama monopola. Pored neujednačenosti dinamike reformskog puta svake države ponaosob, nameće se i problem koji se ogleda u opredjeljenosti država da se takmiče u izvoznoj moći jednih naprema drugih, dok je mogućnost saradnje kroz specijalizaciju privreda zbog zajedničkog nastupa na drugim tržištima, stječe se utisak, izostala. Privredni subjekti su daleko od uvezivanja zbog zajedničkog nastupa na tržištu, od čega bi najveću korist imali potrošači, dobivši kvalitetniju i jefitniju robu, te posebno uslugu. Mnogi pokazatelji o radu Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH potvrđuju tezu da BiH zaostaje za svim svojim susjedima po mnogim parametrima. Evropski zakoni, značajni za trgovinu, posebno za trgovinu uslugama, ne usvajaju se potrebnom brzinom. I dalje je prisutan trend po kojem se više zakona obara nego usvaja, usljed čega se stiče dojam da među političkim akterima BiH jednostavno nema ni volje, ni kapaciteta, da nastave reformske procese. Enitetska nadležnost, odnosno primat principa koordinacije naspram subordinacije, predstavlja problem, kako u osiguravanju jedinstvenog tržišta unutar BiH, tako i u vanjskotrgovinskim odnosima BiH. Ovo upućuje na tezu da upravo javne politike BiH zapravo koče ovu državu u njenom procesu trgovinske integracije, kako u regionalnom, tako i u svjetskim okvirima. Zbog ovog problema, BiH ima nove probleme u vidu prepreka koje joj stoje na putu u članstvo u WTO. Upravo su javne politike BiH te koje institucionalno djeluju na rascjepkavanje tržišta BiH, što svakako nije stimulativno za poslovni ambijent i djeluju negativno na širenje trgovine uslugama, koja je u BiH toliko neznatna da ju se čak ne uzima u obzir prilikom analize trgovine sa zemljama CEFTA Sporazuma. Očito je da je na vlastima BiH najveća odgovornost za nastavak reformskog puta i za integraciju tržišta BiH u evropsko i svjetsko. Neophodno je hitno okrenuti pravac djelovanja, a dovoljno je u tom smislu jedostavno pratiti susjede, ispuniti uslove koje pred nas stavlja EU, ne dozvoliti da u pitanje dođe Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ne dozvoliti da budemo sankcionirani zbog jednostranih mjera u okviru CEFTA, te usvajati zakone koji će unaprijediti ekonomiju i konačno BiH okrenuti ka integrisanju u svjetske tokove, a ne u njenu dalju izolaciju.
More...
Tekst Prijedloga Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora je u značajnoj mjeri neprecizan, u nekim odredbama čak i kontradiktoran. Zbog toga je neophodno jasnije normirati i sam pojam međunarodnog ugovora i vrsta koji se pojavljuju u sadržaju Zakona. Bilo bi neophodno dati definiciju „jednostavniji i tipski ugovori“, kako se u praksi ne bi javljala dilema da li da se ovi ugovori smatraju ili ne smatraju međunarodnim ugovorima. Propis je u ključnim dijelovima nejasan, te bi zbog toga u krajnjoj primjeni nužno doveo do teškoća u tumačenju, a samim tim i do eventualnih sporova što bi opet uzrokovalo potrebu čestih izmjena i dopuna. Sve to negativno utiče na pravnu sigurnost građana, kao i na kredibilitet zakonodavne i izvršne vlasti u BiH. Zato je odgovarajuća struktura propisa skoro podjednako važna kao i njegov sadržaj. Propis koji ima logičnu strukturu, te jasan i pristupačan stil lakše je razumjeti i primjenjivati. Iako predlagači u obrazloženju kao razlog za donošenje novog Zakona navode potrebu da se preciznije i obuhvatnije reguliše ova materija, činjenica je da se tekst predloženog Zakona bitno ne razlikuje, tj. ne mijenja strukturu i sadržaj važećeg Zakona. Nužno je naglasiti da se ova konstatacija ne odnosi na Poglavlje VI Prijedloga Zakona koji regulira hitni postupak ratifikacije međunarodnog ugovora – kreditnog angažmana BiH. Ovakav način hitnog postupka ratifikacije međunarodnog ugovora – kreditnog angažmana u ranijem Zakonu nije bio predviđen, a i ne poznaju ga zakonodavstva susjednih država. Iako su ovakvi ugovori sadržani u posebnim Poglavljima zakona u Republici Hrvatskoj i Republici Crnoj Gori, oni ipak nisu u statusu „urgentan-hitan i posebno važan tretman“, kao što je to slučaj sa ovim Prijedlogom. Zbog toga, čini se da su predlagači novog Zakona imali namjeru da predlažući sasvim novi tekst zakona, provedu samo jednu, za njih ključnu izmjenu: hitni postupak ratifikacije međunarodnog ugovora – kreditnog angažmana BiH. U Prijedlogu se, povodom hitnosti, mogu zapaziti propusti koji dovode u pitanje poštivanje pravne sigurnosti građana BiH. Javni dug predstavlja instrument ekonomske politike i kao takav ima određeni uticaj na razvoj države. Poznato je da je spoljnji javni dug BiH dostigao takav nivo da je time ugrožena njena cjelokupna ekonomska i politička stabilnost. Potrebe novog finansijskog zaduživanja i zaključivanje međunarodnih ugovora – kreditnog angažmana, zahtijevaju ne hitnu već redovnu i transparentnu proceduru ratifikacije. To je veoma bitno za pravnu sigurnost građana BiH, jer ako se ovi međunarodni ugovori proglase internopravno obveznim (tzv. proces inartikulacije), tada se u državi donose novi propisi, stvaraju nova prava i obaveze na osnovu sadržaja međunarodnog ugovornog prava. Drugim riječima, ovim se dovodi u pitanje proklamovani cilj političkih partija koje predlažu izmjene. Naime, ne vidi se da se zaista želi izraditi moderan i sveobuhvatan novi Zakon i da se od toga odustalo jer je trebalo uraditi veliki broj izmjena i dopuna u postojećem Zakonu. Zbog toga se ovaj Prijedlog Zakona može ocijeniti kao pravno neprihvatljiv i u većem svom dijelu ne služi ostvarivanju načela legaliteta, čime bi se onemogućila ili isključila samovolja pojedinaca i voluntarizam u državnoj vlasti.
More...
Presudu Ustavnog suda BiH U-9/09 od 26. novembra 2010. godine karakterišu brojni nedostaci koji počivaju na neobrazloženim principima, kriterijima ili standardima na osnovu kojih su utvrđena „neosnovana ograničenja” iz člana 25 b Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Imajući u vidu raznolikost važećih izbornih rješenja na raznim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini nije moguće pronaći rješenje ako nema upućujućih odrednica. Pored toga, promjenu granica izbornih jedinica koje istovremeno imaju i elemente jedinica lokalne samouprave nemoguće je uraditi bez učešća lokalne zajednice, kako je to konačno i propisano Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Svojom Odlukom iz 2004. godine Visoki predstavnik je nametnuo rješenja za Grad Mostar i na taj način je djelovao kao zakonodavac. On je u tom svojstvu povrijedio Ustav Federacije BiH i Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi. Izuzimajući Grad Mostar iz generalne definicije grada opisane u poglavlju VI A Ustava Federacije BiH kao grada sastavljenog od dvije i više općina, i definišući ga kao grad sa nadležnostima općine, Visoki predstavnik za BiH je direktno prouzročio posljedice presude U- 9/09 tako da on ima i najveću odgovornost za otklanjanje neustavnog stanja. Djelovanje Ustavnog suda BiH nije upitno, s obzirom da on ima nadležnosti preispitivanja odluka Visokog predstavnika za BiH u slučajevima kada ovaj svojim odlukama supstituira nadležnosti domaćih organa vlasti. Međutim, činjenica je da se odluke Visokog predstavnika ne mogu promijeniti dok ih u neizmijenjenom obliku ne usvoje domaće vlasti. Iskustva u Gradu Mostaru pokazuju da se ukidanje gradskih općina i njihove samouprave izuzetno štetno odrazilo na razvoj Mostara. Najočiglednija posljedica se ogleda u potpunoj pasivnosti lokalne zajednice koja je ostala bez mogućnosti da privuče investitora kojem nije mogla obezbijediti ni zemljište, ni građevinsku dozvolu, niti je na bilo koji način mogla sa njim pregovarati o implementaciji bilo kog projekta. S druge strane, izvršena je koncentracija cjelokupne vlasti na Gradsko vijeće, koje jedva da može može definisati zajednički interes i na gradonačelnika, koji djeluje skoro bez ikakvih ograničenja. Iz svega naprijed navedenog da se zaključiti da je izlaz iz postojeće situacije u vraćanju lokalne samouprave na lokalnu zajednicu u omjeru u kom će se povratiti interes lokalne zajednice za vlastiti napredak i prosperitet bez narušavanja nadležnosti Grada kao funkcionalne cjeline. Lokalnoj zajednici se mora omogućiti da samostalno odlučuje o pitanjima koja nisu od interesa za druge lokalne zajednice, ni za Grad kao cjelinu. Istovremeno joj se mora omogućiti i određeno djelovanje kroz institucije Grada kako bi se mogli definisati zajednički interesi lokalnih zajednica i Grada kao cjeline. Ovim bi se znatno relaksirali odnosi, a pitanje izbora gradonačelnika ne bi istovremeno bilo i pitanje individualnog i nacionalnog opstanka i prosperiteta.
More...
Sukob dva koncepta, izgradnje i razgradnje države, predstavlja i predstavljat će najveći problem vanjske politike BiH. On paralizira državne institucije i oduzima im vitalnost i funkcionalnost neophodnu za definiranje strategije i uspostavljanje efikasnjeg vanjskopolitičkog aparata. Štaviše, taj je sukob postao neka vrsta društvenog standarda, do te mjere da se rješenja sada traže, ne kroz njegovu promjenu, nego naprotiv unutar njegovih strogo zadanih okvira. Ovdje je zapravo riječ o „krivom srastanju“ društva uz tzv. dejtonske norme. Taj se proces najbolje vidi na osnovu analiza političkih programa, slogana i poruka stranaka sa posljednjih općih izbora. Nije teško primjetiti kako je javnim diskursom uglavnom vladala oštra retorika, svojevrsni politički nihilizam, te kako vanjska politika uopće nije bila tema. Navedeni konceptualni sukob, posebno oko budućnosti BiH, na polju predizbornih kampanja najjasnije je došao do izražaja. U Republici Srpskoj pobijedile su političke stranke koje su imale gotovo jedinstvenu poruku („Srpska zauvijek“, „Zajedno za Srpsku“) koja, kako god se razloži, u prvi plan stavlja etnički kolektivitet, očišćen od svih premisa građanskog, te jasno izraženim nacionalizmom. Povrh svega, pobijedili su sa kampanjama koje potpuno relativiziraju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu, te je na taj način relativizirana čak i pomisao na jedinstvenu vanjsku politiku. U takvim okolnostima teško je govoriti o BiH koja ima jasno definiranu vanjsko-političku strategiju. Činjenica da se kompletan aktivitet na ovom palnu crpi iz vrlo uopćenog dokumenta starog skoro osam godina govori sama za sebe. BiH danas ima diplomaciju, ali nema vanjsku politiku. Ili bolje rečeno ima tri vanjske politike ugurane u jedinstven diplomatski okvir. Vanjska politika Bosne i Hercegovine i njena diplomacija taoci su nesređenih političkih konstelacija u zemlji koje dugi niz godina onemogućavaju izgradnju profesionalnog diplomatskog servisa. Bilo bi pretjerano zaključiti kako uopće nema profesionalnih standarda, jer je od 1992. godine naovamo stasala jedna solidna generacija mladih karijernih diplomata i državnih službenika koji su spremni realizirati svaki ozbiljniji zadatak. Kao primjer može se navesti profesionalno lobiranje i priprema za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti OUN, diplomatsko lobiranje u procesu ratifikacije SSP-a u 27 zemalja članica EU, doprinos procesu vizne liberalizacije, uspješno lobiranje za dobijanje MAP-a za NATO itd. Problem je međutim u ozbiljnom nedostatku političke volje da se profesionalcima stvori širi okvir i stabilnije okruženje za rad. Koliko je ono skučeno najbolje govori incident na samom početku predsjedavanja BiH Vijećem sigurnosti OUN kada je ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj optužio predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojšu Radmanovića da je namjerno spustio nivo tematske debate u Vijeću sigurnosti na nivo ambasadora, premda je, prema Alkalajevim riječima, bilo puno bolje da se tematska debata organizirala na višem nivou (najmanje na nivou Ministara vanjskih poslova), jer bi onda i druge zemlje u Vijeću sigurnosti nastupile na istom nivou. Time bi BiH dobila dobru priliku za međunarodnu promociju na najvišem nivou. Sve pomenute slabosti su prouzrokovane političko-ideološkim i normativnim razlozima. Njihovo uklanjanje mora, prema tome, ići upravo u ta dva pravca. Prijedlog hitnih i nužnih mjera u prilog stvaranju elementarnih pretpostavki za sistemske promjene u domenu promišljanja i vođenja vanjske politike BiH se mogu svesti na sljedeće: Političke mjere 1. Predsjedništvo BiH mora ili definirati konkretnu listu pitanja povodom kojih se može pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa ili potpuno odustati od mogućnosti veta, te ostaviti Ustavnom sudu BiH da u daljoj proceduri ocjenjuje ustavnost odluka, a na zahtjev člana Predsjedništva koji misli da je odluka destruktivna po vitalni nacionalni interes. Ako već nacionalni interes mora ostati onda se mora jasnije definirati i onemogućiti njegova zloupotreba zarad političkih ciljeva jedne stranke ili grupe. 2. Predsjedništvo ima mandat i obavezu da preispita nivo ispunjavanja svojih ustavnih obaveza u domenu vanjske politike i da se ozbiljnije uključi u proces evropskih integracija što sada nije slučaj. Evropske integracije sa stanovišta Predsjedništva su tehnički aspekt koji se provodi u Direkciji za EU, odnosno Vijeću ministara BiH. 3. Predsjedništvo BiH mora utvrditi kratkoročne, srednjoročne i dugoročne vanjskopolitičke ciljeve, neku vrstu nove vanjskopolitičke doktrine i iz nje izvedene strategije u kojoj će biti određeni i nosioci aktivnosti. Normativne mjere: 1. Predsjedništvo BiH mora inicirati i pomoći usvajanje Zakona o vršenju vanjskih poslova BiH kojim će se na bolji način urediti ne samo provođenje vanjskopolitičkih odluka i smjernica, nego i konkretan način koordinacije i subordinacije MVP BiH: zajedničko strateško planiranje, uključivanje savjetnika članova Predsjedništva u redovne konsultacije sa organizacionim jedinicama u MVP BiH, način selektiranja, imenovanja i pripreme karijernih diplomata. Omjer karijernih i političkih nominacija na najodgovornije diplomatske funkcije. 2. Predsjedništvo BiH mora inicirati i nadzirati ozbiljnu reformu organizacijske strukture MVP BiH koja mora biti primjerena novom vremenu i izazovima. Ministarstvo mora dobiti sektor za javnu diplomaciju, Diplomatsku akademiju koja će voditi proces kontinuirane obuke diplomatskog kadra (a ne promociju u akademska zvanja kako neki pogrešno shvataju rad Diplomatske akademije). Direkcija za evropske integracije mora postati ili Ministarstvo za evropske integracije ili postati sastavni dio Ministarstva vanjskih poslova kao jedan veliki sektor za EU poslove. Segment analize i planiranja i koordinacije mora prerasti najmanje u samostalnu organizacionu jedinicu – Direkciju unutar MVP BiH. MVP BiH u svojoj strukturi treba imati moderno koncipiran menadžment za upravljanje ljudskih resursima na čijem čelu je sekretar Ministarstva. 3. Diplomatsko-konzularna mreža mora se konačno prilagoditi novim strateškim vanjskopolitičkim ciljevima, te je nužna revizija postojeće mreže uz obavezne smjernice koje ambasade BiH u svijetu treba posebno pojačati, kojom vrstom diplomatskog kadra.
More...
This document summarizes part of the larger research “Euro-Atlantic Values and Russia’s Strategic Communication in the Euro-Atlantic Space“ (2015) commisioned by the NATO StratCom COE to the Center for International Studies (Latvia). The overall aim of the research is to identify means how Russia with the help of mass media influences the Euro-Atlantic values and redefines the meaning of democracy, media freedom, human rights, trust to international organisations, freedom of speech and other values in the EuroAtlantic space for different societal groups during the crisis in Ukraine.
More...
The international community’s intervention put an end to two decades of massive violation of human rights (genocide, war crimes, persecution, torture, etc.) in the Balkans. The international community also set up the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia to impose non-impunity and justice. Unfortunately, the end of massive and brutal violation of human rights did not result in adequate punishment of crimes. The process of establishment of a legal frame that would incorporate relevant international human rights documents is slow-paced and meets a number of obstacles – from both local and international players. Almost ten years after the intervention, it is still disputable whether the endeavor to protect human rights has actually promoted the human rights concept as imperative for a modern, democracy-oriented society. Serbia’s experience – but also that of neighboring countries – clearly indicates that such an ambitious plan necessitates decades of commitment. Some progress has been made in Serbia that – under the pressure from the international community but also from domestic actors – had to sign all relevant international conventions and regulate the domain of human rights under the Constitution and a number of laws.
More...
EU strategic decision on Serbia’s candidacy is crucial for the country’s further movement towards European integrations. Had it not been for it, Serbia’s poor democratic potential would have been trapped by its strong, populist right-wing. The Serbian society is still incapable to definitely opt for a substantive, democratic transformation and fulfillment of the Copenhagen criteria. Regardless of all the pressures to which it has probably been exposed, the political pivot’s, the Democratic Party’s, failure to progress more towards Europeanization testifies of its lack of states manly leadership and inability for a political U-turn. Having radicalized the Kosovo issue Belgrade has undermined its standing in EU. Mainstream political and intellectual elites do not look to the future. Serbia needs to take stock of its situation. The society’s un-readiness to cope with the past plays into the hands of the political right and its attempts at blocking Serbia’s Euro-Atlantic integration. Rather than accept the reality, the political elite is autistic and trapped by self-pity. As long as its elite role-plays a victim Serbia will not be able to work constructively on its future and the future of the region.
More...
Kao i prethodne dvije godine, Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH objavila je Alternativni izvještaj o napretku BiH za 2015. godinu,1 u kome se predstavlja pregled napretka Bosne i Hercegovine u ispunjavanju Političkih kriterija (poglavlje 2. u Izvještaju koji objavljuje Evropska komisija) u 2015. godini iz perspektive skoro 30 bh. organizacija civilnog društva koje djeluju na poljima ljudskih prava, političke odgovornosti i vladavine prava. Ovaj dokument predstavlja uporedni pregled izvještaja Evropske komisije i Alternativnog izvještaja, kakav je urađen i prethodnih godina. Cilj komparativne analize je da ustanovi u kojoj mjeri je Evropska komisija u svojim zaključcima i preporukama uzela u obzir preporuke i nalaze organizacija civilnog društva; te da utvrdi koje su podudarnosti i razilaženja ova dva izvještaja. [...]
More...
As in the previous two years, the Initiative for Monitoring the EU Integration of Bosnia and Herzegovina published the 2015 Alternative Progress Report1 that presents an overview of progress Bosnia and Herzegovina (BiH) has made in 2015 in completing the Political Criteria (Chapter 2 in the Progress Report of the European Commission) from the perspective of almost 30 civil society organizations in BiH that operate in the spheres of human rights, political accountability, and the rule of law. This document presents a comparative overview of the European Commission’s Report and the Alternative Report, like the one produced last year. The aim of the comparative overview is to determine to what extent the European Commission, in its conclusions and recommendations, acknowledged the recommendations and conclusions of civil society organizations; and to determine similarities and differences between these two reports. [...]
More...
The Confucius Institutes (CIs) are non-profit educational institutions funded by the Chinese government, with the stated purpose of promoting Chinese language and culture. Since the launch of the Confucius Institutes programme in 2004, the large-scale initiative has been described as a Chinese “soft power” success. The Confucius Institutes have secured a number of partnerships with universities in 146 countries around the world, including in NATO member states. In 2017, there were 525 Confucius Institutes at colleges and universities, as well as 1,113 Confucius classrooms at primary and secondary schools. The CI initiative takes on a number of measures that differentiate it from other cultural institutions, particularly in the way the CIs become a structural unit of a host university and employ a double directorship system. However, the motives behind this large-scale initiative and the procedures of installation in host countries have attracted criticism, in particular the lack of transparency concerning the university contracts, hiring policies and financial aspects. Moreover, reports of self-censorship on sensitive political and historical topics (such as Tibet, Taiwan, or the Tiananmen Square protests of 1989) by both Chinese teachers and local university professors have raised concerns about intellectual freedom. Several scandals in 2014 involving instances on censorship cast light on the hard-line approach applied by the previous Director General, and the tight control exerted by the CI’s governing body Hanban and the Chinese Ministry of Education. The controversy resulted in the non-renewal of CI contracts in several universities in the US and Europe and greatly contributed to the perception of CIs as an instrument of Chinese influence.
More...
In June 2015, a Swedish government proposition for a new National Defence Policy 2016-2020 triggered a nation-wide debate about rebuilding Sweden’s “total defence” capacity and the remilitarisation of the strategically important island of Gotland. During this domestic debate, a report by a US think tank also stimulated pro-NATO narratives, alleging that Sweden was not able to defend itself against a qualified opponent without NATO support. Joining the debate, Sputnik published an English-language news article which directly accused Sweden of preparing to fire missiles from Gotland Island. The article used statements from the Governor of Gotland and a well-known military commentator, but removed context, and mistranslated and distorted their remarks. Sputnik did not quote the original source, but instead referred to third-party sources in different languages. This Sputnik article provides a typical example of the systematic means by which Swedish domestic media debates are used as part of wider influence strategies by pro-Russian actors.
More...
Inauthentic activity in the Russian-language information space this quarter targeted NATO military exercises, peaking on 8 June with the commencement of BALTOPS in the Baltic Sea. Conversations amplified by both automated and anonymous accounts portrayed NATO’s summer exercises as exceptionally aggressive and demonstrative of the alliance’s ambitions to expand into Belarus and Ukraine. Throughout this quarter, we observed a significant increase in English-language bot activity. This flurry of activity was triggered by public statements suggesting the US move nuclear weapons, troops, and military equipment from Germany to Poland for permanent deployment. While the volume of Russian-language automated activity on both Twitter and VK shrunk this quarter, the percentage of conversations amplified by bot voices increased. Statebacked media outlets Sputnik and RT were popular sources of information among both English- and Russian-language audiences. The latter two sections of this report concentrate on the deleted account dataset published by Twitter in June 2020. First, we compare our list of previously identified bot accounts with those published by Twitter, which is visualised in Figure 5. Second, we evaluate Twitter’s capacity for combatting inauthentic activity on its platform, concluding that rates of identification, suspension, and deletion of accounts are unnecessarily slow.
More...
This quarter, the disputed presidential election result and nationwide protests in Belarus were the main targets of inauthentic Russian-language accounts, resulting in a cluster of spikes in fake activity in August. Pro-Lukashenka users concocted an external threat from NATO by pushing false claims of NATO buildup along the Belarusian border and shared rumours of impending intervention. Automated users asserted that NATO posed an internal threat in Belarus as well, alleging that the demonstrations are “puppeteered” by the West. The situation in Belarus coincided with the most pronounced uptick in attention from identifiably human Russian-language accounts. Compared to the previous report, the portion of messages attributed to identifiable humans increased from 14% to 18% on Twitter and from 26% to nearly 30% on VK. This increase in legitimate engagement in NATO-related discussions of Belarus drove down the percentage of bot users to the lowest figure we have observed, 15% on Russian Twitter and 19% on VK. English-language activity focused on Polish affairs, both independently and in relation to the ongoing protests in Belarus. Inauthentic English-language discussions peaked with announcements of US troop relocation from Germany to Poland. In September, former US vice president Joe Biden made critical comments about Hungary and Poland, triggering the highest volume of automated retweets from English-language bots this quarter. Finally, in this instalment of Robotrolling we take a look at the supply side of fake social media accounts. The second iteration of the COE’s social media manipulation experiment tracks variation between the responses of Facebook, Twitter, YouTube, Instagram and TikTok to inauthentic engagement. Strikingly, the report found that Instagram is 10x cheaper to manipulate than Facebook, TikTok has virtually no self-regulatory defences, and it remains easy to manipulate US senators’ accounts, even during an election period.
More...
This quarter, we observed a significant drop in both authentic and inauthentic engagement with the topic of NATO in Poland and the Baltics. The number of bots and the volume of messages they disseminated decreased among both English- and Russian-language communities on Twitter and VK. Spikes in bot activity this winter coincided with NATO military exercises. Inauthentic accounts placed particular emphasis on unfounded claims of disorderly conduct among NATO soldiers and the alleged effects that military exercises have on local civilian populations. Throughout this period, inauthentic accounts also amplified claims of turmoil within the alliance and fears of military buildup along the border of Kaliningrad. While Russian-language bot activity was focused primarily on military affairs, English-language bot activity was centered on US affairs in the wake of the 2020 presidential election, particularly debates over how the Biden administration will impact US-Polish relations and transatlantic security more generally. In this issue of Robotrolling, we also discuss the steps Twitter has taken to protect its platforms from attempts to incite violence, organise attacks, and share misinformation following the riot at the US Capitol on 6 January 2021. This regulatory enforcement resulted in the removal of tens of thousands of accounts connected to QAnon conspiracy theorists. Our analysis is accompanied by a visualisation of the English-language accounts mentioning the NATO presence in Poland and the Baltics, demonstrating the impact these account removals will have on the information space.
More...
