We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
In October 1940 Cardinal Domenico Tardini noted an observation from discussions with foreign diplomats regarding the activities of Vatican Radio: Even when broadcasts are blocked in one country, they can be heard in others. It is enough when they reach one place for them to then reach everywhere.
More...
Pavo Anđelić rođen je u Sultićima 1920. godine u pitoresknom selu u području Neretvice (Klis), općina Konjic. Osnovno obrazovanje stekao je u Seonici u Neretvici, gdje je još 1907. godine sagrađena osnovna škola. Nakon završetka škole u Seonici roditelji ga šalju u Visoko, gdje završava klasičnu franjevačku gimnaziju i gdje stječe solidnu klasičnu naobrazbu. Nastavak školovanja uslijedio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Suviše nježna zdravlja, napušta studij u Sarajevu. Ubrzo izbija II. svjetski rat, a Pavo odlazi u Zagreb, gdje u vihoru rata služi vojni rok, te studira pravo. Položivši veliki broj ispita, vraća se u rodne Sultiće, u Konjic. U ranom poraću završava pravo i postaje sudac kotarskog suda u Konjicu. Na mjestu suca ostaje 6-7 godina. U to vrijeme počinje pražnjenje bazena za Jablaničko jezero. Trebalo je spasiti sve pokretne i nepokretne spomenike kulture. Pavo se, još od ranije zaljubljenik u kulturno-povijesnu baštinu, s kustosima Zemaljskog muzeja uključuje u arheološka istraživanja, rekognosciranja i zbrinjavanja arheoloških lokaliteta i pokretnih spomenika kulture. Sve više radi kao arheolog, sve manje kao sudac.
More...
Nakon govora o Dobretićevu angažiranju u starješinstvu bosanske franjevačke države, odnosno u službi apostolskog vikara mjesne Crkve, zgodno je progovoriti o njegovoj književnoj djelatnosti i to zato jer je ona u neposrednoj vezi s njegovom pastirskom službom unutar Provincije odnosno Crkve u Bosni.
More...
U ovom prilogu kako to i sam naslov pretpostavlja riječ je o životu i spisateljskoj djelatnosti fra Miroslava Džaje u prvom dijelu, i o njegovoj kronici pougarskog kraja i župe u drugom dijelu. Džajin cijeli životni vijek obilježen je raznovrsnom spisateljskom djelatnošću, prije svega onom povijesno-znanstvenom, a jedno od vrednijih ostvarenja dugog istraživačkog rada jest i pougarska kronika, kako u znanstvenom tako i u literarnom smislu.
More...
Prvotni franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci podignut je najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Samostan je bio izložen stradanjima i rušenju vjerojatno već 1463. godine, ali je već 1469. aktivan. Između 1521-1524. opet je porušen, no uporni fratri su ga ponovo podigli uz velike poteškoće. Posebno je burna povijest Bosne, pa onda i ovog područnog samostana u 17. i 18. stoljeću. Bilo je to doba ratovanja između Turske i Austrije. Podsjećamo da tada dolazi do prvih velikih poraza Osmanlija od strane vojski europskih vladara. Prvi od njih je poraz pod Siskom 1593. godine. Slijedi četrnaestogodišnji rat 1593-1606. godine iza kojega Osmanlije ustupaju dio svojih teritorija Austriji. Potom dolazi do Kandijskog rata 1645-1669. godine između Osmanlija i Mlečana. Opet Osmanlije gube teritorije koje su držali u Dalmaciji. Tu je i Bečki rat – 1683-1699. godine, koji je završen mirom u Sremskim Karlovcima 22. siječnja 1699. godine. Njime je posve dokrajčena osmanlijska premoć u Europi. Izgubili su Ugarsku, najveći dio Hrvatske, te neke dijelove istočne i jugoistočne Europe. Osmanlije se ne mire s tim, te traže povoda za nove sukobe i s Mlečanima i s Austrijom. Do njih i dolazi. Ponovo je ishod nepovoljan za njih. Mir je sklopljen u Požarevcu 1718. godine uz nove teritorijalne gubitke za Osmanlije. Austriji rastu apetiti i za Bosnom te pokreće Banjalučki rat 1737-1739. godine, gubi ga i sklapa mir u Beogradu 1739. Osmanlije vraćaju teritorije koje su bili izgubili u Bosni i u Srbiji.
More...
U radu je prikazano djelovanje franjevaca Bosne Srebrne u pogledu organiziranja pučkog školstva tijekom XIX. stoljeća. Kao jedini pronositelji kulture i obrazovanja franjevci su svesrdno prihvatili zadaću širenja pismenosti u Bosni. Jedini mogući način obrazovanja šireg hrvatskog pučanstva u Bosni i Hercegovini odvijao se kroz pučko školstvo. Razvoj i osnivanje pučkih škola tekao je u nekoliko faza. Prvo je razdoblje vezano uz individualni rad pojedinih franjevaca, gdje se prije svih misli na fra Iliju Starčevića koji je podigao prvu pučku školu u Tolisi 1823. godine. Zatim slijedi angažman Ivana Franje Jukića koji potiče osnivanje i rad nekoliko škola polovicom XIX. stoljeća. U razdoblju 50-ih godina XIX. st. pučko školstvo doživljava svoj procvat. To je vrijeme kada se osnivaju i podiži škole diljem Bosne a i kada su osigurana djelomična financijska sredstva za rad pučkih škola. Nakon svojevrsne stagnacije i pada pučkog školstva 60-ih godina ponovno se početkom 70-ih godina XIX. stoljeća oživljava njihov rad. Od tada, pučko školstvo će biti u stalnom usponu i razvoju. Nakon zaposjedanju BiH 1878. austrougarske vlasti će od franjevaca postupno preuzimati pučko školstvo.
More...
In der österreich-ungarischen Zeit in Bosnien und der Herzegovina (1878-1918) wurden von den bosnischen Franziskanern ca 60 neue Kirchen und einige Klostergebäude gebaut. Die wichtigsten Pfarr- und Klosterkirchen aus dieser Zeit sind in Bugojno, Fojnica, Plehan, Kraljeva Sutjeska, Podmilačje, Zenica, Vareš… In Kreševo, Kraljeva Sutjeska und Sarajevo wurden die neuen Klöster sowie das neue Gymnasiumsgebäude in Visoko gebaut. Der kroatische Architekt Josip Vancaš hat die Entwürfe für die meisten Kirchen gemacht. Fast alle Kirchen wurden in den historischen Stilen (Gotik, Romanik, Renaissance) entworfen. Die Ausnahme ist Sankt Eliaskirche in Zenica, die die Elementen des Jugendstils charakterisieren. Das kirchliche Inventar (Altare, Skulpturen) entstand überwiegend in den tirolischen und bayerischen Werkstätten der kirchlichen Kunst. Einige dekorativen Maler – Marko Antonini, Josip Oisner, Ferdinand Bender, Anton Huber – bemalten den Innenraum in mehreren Kirchen der Provinz Bosna Srebrena!
More...
Odgoj srca i uma kroz povijest Crkve i Franjevačkog reda zauzima prvo mjesto u odgoju svećeničko-redovničkih pripravnika. Škola je tu radi čovjeka kako bi mu pomogla da upozna, razumije i nadvlada teškoće svijeta u kojem živi. Ona ima zadatak formirati čovjeka u njegovoj stvarnosti konačnog subjekta koji teži beskonačnom. Još za života Franjo Asiški je dopustio bratu Antunu Padovanskom da poučava braću u Sv. pismu.2 Već 1214. imamo u Bologni učilište u Franjevačkom redu, potom u Parizu braća 1224. grade kuću a 1231. u Parizu počinje poučavati fra Aleksandar Haleški i od učilišta nastaje javno učilište tj. sveučilište. Godine 1224. devetorica franjevaca studenata različitih narodnosti Francuza, Engleza, Talijana odlaze iz Pariza na čelu s fra Anđelom iz Pize u Oxford i iz svog malog samostana pohađali su predavanja na Univerzitetu. Druga skupina franjevačkih novaka stigla je u Cambridge, iako je živjela u malenim siromašnim kućicama, rado je slušala predavanja fra Roberta Grossatesta. U Njemačkoj su u isto vrijeme nastala franjevačka učilišta u Magdeburgu na Elbi, zatim u Strasburgu, Hildesheimu, Augsburgu, Regensburgu itd. Franjevački život Manje braće bio je plodonosan za znanost koja traži slobodu srca, slobodu od pohlepe za dobitkom, za nasladama i za častima, jer nesebična ljubav omogućuje traganje za istinom.
More...
Povijest Bosne i Hercegovine je u neraskidivoj sprezi s djelovanjem bosanskohercegovačkih franjevaca. Franjevci su bili vjerni čuvari bosanskohercegovačkog identiteta u minulim stoljećima i vjerni suputnici bosanskohercegovačke povijesti. Kako je burna i okrutna povijest Bosne i Hercegovine tako je burna i dramatična povijest franjevaca. Oni su vjerni suputnici i sudionici povijesnih zbivanja na ovim prostorima više od sedam stoljeća. Kada su mnogi odlazili, franjevci su ostajali s narodom. Narod ih je nazivao “ujacima” zbog njihove dobronamjernosti i naklonosti prema ljudima. Pored svih povijesnih previranja, utjecaja različitih kultura i civilizacija, franjevci su uspjeli opstati na trusnom bosanskohercegovačkom tlu. Istovremeno su očuvali opstojnost katoličke zajednice u BiH, njezin duhovni i kulturni identitet, ali i duhovnu i kulturnu posebnost Bosne i Hercegovine u cijelosti što im je davalo i daje posebnu karizmu.
More...
Uvod. Školska uloga gučogorskog samostana bila je od velikog značenja kako za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, tako i za čitavu Lašvansku dolinu, a i šire. U njemu je jedno vrijeme bilo dječačko sjemenište, tzv. probandat, te novicijat i bogoslovija. Mi ćemo se ovdje posebno osvrnuti na vrijeme trajanja bogoslovije u njemu. Do školske godine 1904/05. Franjevačka bogoslovija Bosne Srebrene nije bila objedinjena. Do tada su u pojedinim samostanima bili poneki tečajevi bogoslovije, pa tako i u Gučoj Gori. Kad je godine 1904. četvrti tečaj Franjevačke bogoslovije završio svoje naukovanje u Kraljevoj Sutjesci, a ostala dva, prvi i drugi, u Livnu (trećeg nije ni bilo), odluči Starješinstvo Provincije Bosne Srebrene da se sva tri ova tečaja okupe u Gučoj Gori i da se ondje školuju studenti Bosne Srebrene. U ovom prilogu ćemo govoriti o bogosloviji u Gučoj Gori do školske godine 1904/05, dakle prije njezina objedinjavanja (I) i o školskoj godini 1904/05, kad je ona objedinjena u Gučoj Gori (II).
More...
The monastery in Guča Gora was built from 1857 to 1859, when it was legalized to exist in full juridical sense. In the building of the monastery the bishop fra Marijan Šunjić especially was engaged. Although 2009 celebrated the 100-year anniversary of the monastery, its history is much longer and reaches back deep into the middle age history of Lašva’s monastery and Lašna-Travnik parish. The goal of the article From the Lašva to the Guča Gora Monastery is to shed more light upon its stormy history. The article is composed of two parts. In the first part the monastery in Lašva and Lašva-Travnik parish are presented according to the reports of the provincials and apostolic vicars in Bosnia and concludes with the moving of the parish residence to Guča Gora. In the second part the division of Lašva parish, Guča Gora as curacy office of the parish Dolac, the parish Guča Gora as an independent parish, and finally the erection of the church and the monastery and their legalization are described.
More...
Autor u ovom radu nastoji sagledati povijest lašvanskoga samostana, jednoga od četiriju najstarijih, na području uže Bosne, odnosno u sastavu bosanske kustodije. U radu se ističe da je on neupitno postojao što je zasvjedočeno njegovim upisivanjem u djelo Bartolomeja iz Pise i dva rukopisna zbornika, poznata kao Codex Impressus i Codex Aracoelitanus. U franjevačkoj se predaji čuva uspomena na samostane koje su “porušili barbari”, ali bez pobližeg kronološkog oslonca za utvrđivanje vremena kad se to zbilo. Prema predaji, razaranje lašvanskoga samostana zabilježio je F. Lastrić. Ljetopisac M. Krističević je upotpunio slijed događaja podatkom o raseljavanju katolika i franjevaca nakon propasti grada Lašve, a zaklonište su dijelom našli u obližnjoj Gučoj Gori. Sumarni popis Bosanskoga sandžaka iz 1468/69. ne spominje grad Lašvu niti franjevački samostan, iako je evidentirano više naseljenih, pa i pustih sela u nahiji Lašvi. Tako skromne obavijesti suvremenih povijesnih vrela i predaje nisu pogodovale istraživačima u traganju za odgovorima o najstarijem lašvanskom samostanu, pa su iznošene različite pretpostavke o mjestu na kojemu bi ga valjalo tražiti. Na takvo stanje izvornih vijesti i skromnu ulogu koju je imao u odnosu na druga tri samostana bosanske kustodije izravno su utjecale crkvene prilike u lašvanskom kraju potkraj XIV. i u početku XV. st., gdje je najmoćniji velikaš, tepčija Batalo Šantić, pristajao uz Crkvu bosansku.
More...
Ahdnama bosanskih franjevaca je temeljni dokument, kojim je islamskoosmanski zakonodavac legitimirao prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca u Osmanskom carstvu nakon osvojenja Bosanskog Kraljevstva 1463. Povijest toga dokumenta jednako je burna kao i povijest bosanskih franjevaca i njihovih samostana. Kao ni brojni franjevački samostani i crkve, ni Ahdnama u svom izvornom obliku nije preživjela paljevine i ratna razaranja. Naime, original Ahdname je negdje izgorio ili nestao na neki drugi način. Uz nekoliko prijepisa i prijevoda sačuvao se i jedan rekonstruirani oblik toga dokumenta, koji je u političkom i pravnom pogledu fungirao kao original. U prvom dijelu ovoga priloga napravljen je osvrt na političke prilike i pravni okvir u kojima je Ahdnama nastala; drugi dio posvećen je stručnim paleografskim i diplomatičkim analizama s naglaskom na paralelama između Fojničke ahdname i sličnih dokumenata; treći dio bavi se političkim stanjem katoličanstva pod osmanskom vlašću u 16. i 17. st. odnosno Ahdnamom u političkoj praksi. Prilog završava s kratkim zapažanjem o Ahdnami kao metafori za kojom se poseže u suvremenoj BiH, i to tako da se – uz ostalo i na temelju toga dokumenta - na jednoj strani idealizira osmansko razdoblje bh. povijesti, a na drugoj to isto razdoblje demonizira.
More...
Ove godine se navršilo 150 godina od službenog proglašenja samostana u Gučoj Gori. U povodu proslave 150. godišnjice samostana organizirana je tribina o povijesti ovog samostana. U tu povijest spada, nažalost, i rušenje najvećeg samostana na Balkanu. Da nas budućnost ne bi osuđivala s nemarnosti opisat ću jedan “detalj” iz ratnog (ne)vremena s tragičnim posljedicama. Dok su se njemačke vojne formacije u veljači 1945. povlačile prema Bosanskom Brodu, ostala je jedna jedinica njemačkih vojnika u gučogorskom samostanu. Poslijepodne u nedjelju 18. veljače 1945. godine, partizani su počeli stezati obruč oko Guče Gore. Uvečer, oko osam sati, zauzeli su mjesto, a njemački vojnici, koji su branili Guču Goru, povukli su se u samostan i ondje se zabarikadirali.
More...
Fra Marijan Šunjić is an unavoidable figure for each researcher of the history of Bosnia and Herzegovina. The main features of his character were good education, tenderness and decisiveness in implementing drafted plans. While studying in Vienna and Rome he achieved very high results and he could have stayed there, but he came back to his Bosnia and Herzegovina burdened with different problems. Šunjić was touched and moved by the situation and he decided to dedicate his entire life to easing these difficulties. Knowing several foreign languages, skillful in befriending and communicating with foreign diplomats were all very facilitating in the success of his work. In order to give people a place for prayer and education, he built churches and established schools. His small steps announced wide changes. He imposed these tasks on himself of building churches and schools throughout Bosnia, but his weak health shadowed him from his youth and it slowly grew worse. He had most famous people of his time as friends, but he knew he could only be happy by loving the most simple people. After all, he had donated his whole life to these people. The people recognized that and they repaid him with a magnificent funeral procession in Guča Gora. He enjoyed special respect by members of all religions in Bosnia of that period. Therefore during the funeral procession in 1860 more than five thousand people, among them Catholics, Muslims, and others, said their farewell to the late fra Marijan Šunjić. After the funeral in Guča Gora Dervish-beg Teskeredžić said, “I am very sorry for erudite bishop Šunjić. I remember six late people that were my relatives, but, please, believe me, I have lamented no one like the bishop.” And the bishop from Đakovo, Josip Juraj Strossmayer. said about Šunjić, that he was “greatest and most reputable man Bosnia had had in recent times.”
More...
The point of this article are some linguistic peculiarities in The Annals of Church and World Events and Time Changes in Bosnia (Godišnjak od događaja crk venih, svietskih i promine vrimena u Bosni) by fra Jako Baltić and how they were not subject in former reflection of the author (see “Jezik fra Jake Baltića”, in: Hrvatski jezik i franjevce Bosne Srebrene, Zagreb, 2000, 80-115). The points are the adjective mnogi (many) in singular (e.g. drže mlogu kozu), the use of different adverbs as vrlo, jako (very, strongly), (e.g. krupno, vele, naglo, plaho, comp. naše stvari krupno podupiraše or vino rodi naglo dobro), unusual changes of verbal reaction (e.g. rade o nadnici), the intensifying function of adjectives isti (e.g. otimaju novce and iste opanke skidaju), constructions with the so called predicate accusative (e.g. naziva tu zahvalnicu heretičnu), numerous examples of accusative constructions with the infinitive (e.g. odrediše pomoć kupiti), and numerous utterances (terms, phases, sentences, proverbs, citations from the Bible) in Latin. Attention was also drawn to many errors and/or inconsistencies of the philological nature in preparing the second enlarged edition of the Annals 2003, separately when the point was writing about the reflexes of jat, in addition to the interpretation of some issues. Among other things there are interpretations of words like pobuloga, žapati, izjedra, pometenik, iskopajnik, kučinjaša, pitnjak, dimka, oprašica, fulica, ustribik ect.
More...
The purpose of the book is threefold. First, it summarizes the results of scholar discussion on the first 27 chapters of the book of Isaiah in a way that understandable to a non-professional, general reader. It attempts to capture the main message of each unit of this text in a nutshell, while preserving the complexity of the text and integrity of modern scholarship. The second goal is to draw parallels between Isaiah 1—27 and the societies and issues of post-communist countries, so the original message and lessons can be relearned and applied to them. Third, the brevity and the actualization are to stimulate the interest of the reader in a more in-depth study of this very influential part of the Scripture.
More...
The publication entitled Mariological and Marian Inspirations in the Czech Middle Ages. The Mariology of Arnost of Pardubice, Jan of Jenštejn, Jan Hus and Jan Rokycany offers an analysis of some manifestations of Marian veneration and doctrine from the beginning of the Christianization of our lands to the middle of the 15th century. These inspirations are based on the examination of various literary and artistic sources of this epoch, which also encourages further research and deepening of the above-mentioned themes.
More...
The focus of this publication is the Church's charitable ministry in relation to Catholic social teaching. The authors of this collaborative monograph provide answers to the questions of the forms and reasons for their mutual estrangement, how the position of charitable service has changed with the publication of the encyclical Deus caritas est and especially Motu proprio Intima ecclesiae natura, how and why a theology of charitable service can be legitimately conceptualized, how and where such a theology is being developed in the world, and how the two strands of the Church's socio-pastoral mission can be brought into balance in an integral model of charitable practice today.
More...
