We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Kada se sagleda razvoj u proteklih 20 godina može se s razlogom postaviti pitanje: i da li smo postigli_e ravnopravnost spolova kada govorimo o političkom životu u Bosni i Hercegovini? Negativno nastrojeni_e vrlo jednostavno proteklih 20 godina mogu proglasiti debaklom. BiH nikad nije imala ženu članicu Predsjedništva, nije imala premijerku Vijeća ministara BiH, niti je imala predsjednicu na čelu ijedne relevantne stranke. Politika je bila i ostala muška stvar. Osobe koje pozitivno gledaju na svijet isticaće napredak koji se desio. Od manje od 3% poslanica početkom devedesetih popeli smo se na zastupljenost od preko 20%. Žene postepeno ali sigurno osvajaju pozicije i sve su prisutnije u političkom životu, vlasti i strankama.
More...
The petition opened with the question: “Would you like to pay 10 to 20% less for electricity, gas, water consumption, and sewage treatment?” “Of course,” replied millions of Hungarians. “Are you in favor of the government passing on Hungary’s accumulated debt to banks, telecommunications firms, and commercial networks by levying sector-specific taxes instead of reducing debt with your direct contribution, for instance by hiking value added tax on goods and services?” Once again, the reply was are sounding “Yes.” But if the following were added to the petition: “Do you accept that in the wake of the price cuts and sector-specific taxes suppliers will turn a loss and be compelled to cut staff, stall network development projects and, ultimately, reduce the quality of electricity, gas, water supply,etc.?,” it would spark outrage. Likewise, if suppliers added on more and more charges to cover their losses, broad disgruntlement would certainly ensue. These questions and findings are not mere figments of the imagination,but the current reality in Hungary.
More...
At the beginning of January 2014, the agreement signed by Viktor Orbán and Vladimir Putin at a meeting in Moscow elicited considerable public debate. This debate, however, was quite fragmented. It was not so much the cacophony of genres, or the cavalcade of domestic, foreign, or energy policy arguments, or the ideological or visceral viewpoints that were most striking, but rather the unstructured nature of the debate, and the divergent nature of the questions asked by those debating the subject. Two basic questions should be separated at the outset: First, what kind of energy policy options are there, and how well-founded is the Paks expansion plan in a technical sense? Is there a need for it? Second, what aspects guided the government, and within that the premier and his inner circle, in making this decision?
More...
In this chapter the cultural politics of the Orbán regime will be interpreted in the context of the regime as a whole. In post-2010 Hungary, cultural policy cannot be viewed as one of the governmental sectors separable from the prime minister’s concept of power and symbolic politicking. The autocratic worldview and nationalist political culture represented by him are closely related to what his underlings perform under the rubric “cultural policy.” The essence of cultural policy is expressed by the notion of nationalism. This approach does not much tolerate alternative worldviews and artistic expressions; it seeks to achieve hegemony, if not cultural monopoly. Representatives of the regime do not enter debates on cultural and political values—they simply disregard the opposing views and aim to represent their own hegemonic approach which is identified with “the nation.” The cadres appointed as chiefs of a sector act according to the prime minister’s expectations.
More...
Ovaj izvještaj predstavlja nastavak kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja na monitoringu i analizi primjene Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD), sa akcentom na funkcioniranje ključnih mehanizama zaštite i djelovanje ključnih institucija u sistemu borbe protiv diskriminacije. Prema ZZD-u, arhitekturu antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini (BiH) čine tri institucionalna aktera: sudovi, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Sudska zaštita od diskriminacije predviđena je prvenstveno kroz specifične antidiskriminacijske parnice, čija je osnovna intencija da u određenoj mjeri olakšaju položaj tužitelja u parničnom postupku. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH djeluje kao centralna institucija za zaštitu od diskriminacije, čije su nadležnosti u ovoj oblasti brojne i kompleksne. U skladu sa ZZD-om, Institucija ombudsmena, pored ostalog, rješava pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, informira javnost o ovim pojavama, poduzima vlastita istraživanja u ovoj oblasti, daje mišljenja i preporuke organima vlasti, podnosi godišnje i vanredne izvještaje o pojavama diskriminacije parlamentima BiH, entiteta i Brčko distrikta, predlaže zakone i druge akte nadležnim institucijama u BiH, prati relevantno zakonodavstvo i savjetuje organe zakonodavne i izvršne vlasti, te provodi promotivne i aktivnosti podizanja svijesti u kontekstu borbe protiv diskriminacije. Na kraju, nadležnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u ovoj oblasti odnosi se na prikupljanje podataka i podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini BiH o pojavama diskriminacije, uspostavljanje i vođenje centralne baze podataka za djela diskriminacije, te praćenje provođenja ZZD-a. Prema već utvrđenom metodološkom pristupu, ovaj izvještaj nastoji odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri tri navedene institucije ispunjavaju svoje zakonom propisane nadležnosti u ovoj oblasti te, konkretnije govoreći, da li je od našeg posljednjeg izvještaja o ovoj problematici – dakle, u posljednje dvije godine – postignut napredak u njihovom radu. U prethodnom izvještaju konstatirani su brojni problemi u sva tri segmenta antidiskriminacijskog djelovanja, koji ozbiljno dovode u pitanje efektivnost zaštite od diskriminacije u BiH, pa i funkcioniranje ukupnog sistema. Kako je utvrđeno u prethodnom izvještaju, premda pokazuju trend blagog porasta, antidiskriminacijske parnice se još uvijek prečesto vode i okončavaju na način da se ne uvažavaju specifične procesne odredbe ZZD-a. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH suočava se sa ozbiljnim kadrovskim i budžetskim ograničenjima, koja, u kombinaciji sa brojnim i kompleksnim nadležnostima u ovoj oblasti, gotovo nužno vode do iznevjerenih očekivanja u ispunjavanju zahtjevne uloge centralne institucije za zaštitu od diskriminacije. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH također predugo kasni sa ispunjavanjem vlastitih obaveza iz ZZD-a, pa je procijenjeno da će sistem prikupljanja podataka i izvještavanje o pojavama diskriminacije biti operativan tek krajem 2018. i početkom 2019. godine. Stoga se, dvije godine kasnije, postavlja pitanje kakvi su trendovi kada je riječ o djelovanju navedena tri stuba antidiskriminacijske zaštite u BiH, te u kojoj su mjeri problemi identificirani u prethodnom ciklusu izvještavanja prevaziđeni. Odgovor na ovo opće pitanje koje se odnosi na sva tri institucionalna aktera nastojali smo dati analizom spomenutih aktivnosti iz njihove nadležnosti, s fokusom na ključne rezultate njihovog rada, ili nedostatak istih, po tim aktivnostima. Analizirani su dostupni dokumenti i drugi primarni izvori, a konsultirani su i relevantni izvještaji, članci i drugi sekundarni izvori iz ove oblasti. Po prirodi stvari, nalazi prethodnog izvještaja su korišteni kao referentni okvir. Na kraju, obavljeni su i intervjui s predstavnicima nekih od najvažnijih aktera u domenu antidiskriminacijskog djelovanja u BiH, uključujući i institucije o kojima je prvenstveno riječ, kako bi se dobila što potpunija slika. Prvo poglavlje izvještaja bavi se sudskom zaštitom od diskriminacije. Dok je fokus prethodnog izvještaja u tom dijelu bio stavljen na tada netom usvojene izmjene i dopune ZZD-a, u ovom ciklusu analiza je usmjerena prvenstveno na sudsku praksu – i to kako na kvantitativne pokazatelje tako i na kvalitativnu dimenziju antidiskriminacijskih parnica koje su odabrane za podrobniju analizu. Posebna pažnja posvećena je dokazivanju diskriminacije u praksi u svjetlu brojnih problema i nekonzistentnosti u razumijevanju i interpretaciji specifičnosti dokazivanja u antidiskriminacijskim parnicama, pa i potpunog ignoriranja ovih odredbi od strane sudova, a koji su uočeni u prethodnom izvještaju. U drugom poglavlju tematizira se rad Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH. Ono što je svakako obilježilo protekli period jesu zakonodavne aktivnosti na izmjeni i dopuni zakonskog okvira koji regulira rad Institucije, pa je toj problematici posvećena dužna pažnja. Drugo bitno pitanje kojim se bavi ovo poglavlje jeste ostvarivanje balansa između različitih nadležnosti i obaveza Institucije ombudsmena, s posebnim fokusom na ulogu i značaj aktivnosti usmjerenih na promociju jednakosti i zaštite od diskriminacije u djelovanju Institucije. Budući da najbolje institucije ombudsmena za ljudska prava u pravilu dobro kombiniraju rad na individualnim žalbama, sa jedne, te sistemsko djelovanje, sa druge strane, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se i u kojoj mjeri Institucija pomjerila od gotovo isključivo reaktivnog rada na individualnim žalbama karakterističnog za prethodni period. Treće poglavlje posvećeno je analizi progresa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u uspostavljanju sistema prikupljanja podataka i izvještavanja o pojavama diskriminacije u BiH. Polazeći od pretpostavke da je ideal u ovom segmentu kreiranje svojevrsne “baze znanja” o diskriminaciji, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se Ministarstvo u proteklom periodu barem u određenoj mjeri približilo tom idealu. Pored toga, ponuđen je i kratak osvrt na aktivnosti Ministarstva na uspostavljanju strateškog okvira za djelovanje na suzbijanju i prevenciji diskriminacije u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke upućene relevantnim akterima u sistemu zaštite od diskriminacije, sa ciljem njegovog unapređenja, naročito iz perspektive njegovog funkcioniranja u praksi. Činjenica da se mnoge preporuke u našim izvještajima u ovoj oblasti ponavljaju govori o tome da je potrebna kontinuirana aktivnost i kontinuirani pritisak širokog kruga aktera – od ekspertske i akademske zajednice, preko nevladinog sektora, do organizacija koje okupljaju marginalizirane grupe – kako bi se postigao stvarni napredak u pogledu efektivnosti sistema za zaštitu od diskriminacije u BiH. Monitoring i analiza našeg istraživačkog tima upravo je usmjerena ka tom cilju i slijedit će istu ideju i u godinama koje dolaze.
More...
Izvještaj „Predizborna prizma TVCG“ Centra za građansko obrazovanje (CGO) nastao je u okviru programa Mediji i demokratija. CGO je pratio izvještavanje RTCG u periodu od posljednje podnešene liste za parlamentarne izbore 2016, za što je rok bio 20. septembar 2016, do završetka izborne šutnje, odnosno 16. oktobra 2016. Glavni cilj ove analize je informisanje javnosti o izvještavanju TVCG tokom predizborne kampanje i podsticanje diskusije o objektivnosti i kvalitetu izvještavanja na TVCG kao servisu svih građana Crne Gore, ali i potrebi inoviranja trenutnog načina izvještavanja o izborima. Monitoring izvještaj daje pregled zastupljenosti političkih aktera u analiziranom periodu na javnom servisu, preciznije na TVCG, kao i načina predstavljanja aktera u ključnim informativnim emisijama tokom predizbornog perioda i izborne šutnje. S obzirom da je RTCG javni servis koji ima nacionalnu pokrivenost, a služi informisanju i edukaciji građana, kao i zadovoljavanju njihovih potreba za pravovremenom i tačnom informacijom, objektivnost u izvještavanju je neprikosnovena potreba za razvoj demokratski osviještene javnosti i kulture slobodnog izbora pri glasanju. Posmatračka misija OEBS/ODILJP u Crnoj Gori tokom parlamentarnih izbora 2016, u svom Privremenom izvještaju za period od 08. do 28. septembra 2016. konstatuje: „Medijsko okruženje u zemlji je raznovrsno i karakterišu ga mediji podijeljeni po političkoj osnovi. Pravni okvir predviđa opšte obaveze medijskog praćenja tokom predizborne kampanje i uglavnom se fokusira na obaveze javnih servisa koje se odnose na raspodjelu besplatnog vremena emitovanja. Agencija za elektronske medije je regulatorno tijelo koje nadgleda usklađenost rada elektronskih medija sa pravnim okvirom. Osnovan je i skupštinski Odbor za praćenje sprovođenja zakona u dijelu koji se odnose na medije”. U izvještaju se dalje navodi: ”U skladu sa izbornim zakonom, nacionalni javni servis RTCG obezbjeđuje kandidatima dnevno 200 sekundi besplatnog vremena za politički marketing. Pored toga, svaka lista ima na raspolaganju deset minuta za emitovanje početne i završne izborne konvencije i tri trominutna bloka za prikazivanje snimaka sa tri konvencije po izboru stranke”. Od v.d. urednika Prvog programa TVCG, Aleksandra Mirkovića, javnost je u septembru 2016. obaviještena da je TVCG otišao korak dalje i uz pomoć OEBS-a obezbijedio eksperta iz javnog servisa jedne od zemalja EU “koji će pomoći, kako bi ova predizborna kampanja na TVCG protekla u što boljem redu". Ranije, prilikom posjete Crnoj Gori, u februaru 2016, i izlaganja na konferenciji «Sloboda izražavanja i odgovornost medija», predsjednik Venecijanske komisije Đani Bukikijo poručio je da je uloga medija fundamentalna u predizbornom periodu, a naročito tokom izborne kampanje. Dalje je ocijenio da je suštinski bitno dati građanima slobodu da formiraju sopstveno mišljenje. “Tim mišljenjem se može manipulisati, od pristrasnih medija. Međutim, neutralnost javnih medija je od suštinskog značaja za slobodno izražavanje i pravo glasa“, naglasio je on.
More...
Projekat „Jednake šanse za sve medije“ ima za opšti cilj da doprinese promociji medijskih sloboda i medijskog pluralizma u Crnoj Gori, a u skladu sa propisima Evropske unije i najboljim međunarodnim praksama i standardima. Preciznije, projekat teži da pomogne proces kreiranja jasnih mehanizama raspodjele i kontrole finansiranja medija iz javnih fondova i dodjele državne pomoći medijima u Crnoj Gori, kako bi se ovaj sistem uskladio sa međunarodnim standardima i najboljim praksama koje podstiču razvoj medijskih sloboda. Projekat je okrenut i ka unaprijeđenju svijesti zainteresovane javnosti o odgovornom trošenju novca iz Budžeta Crne Gore, ukazivanjem na odnos koji javni sektor u Crnoj Gori ima prema medijima, a kroz novčana izdvajanja po različitim osnovama. Javni sektor, kao predmet istraživanja, po Zakonu o budžetu Crne Gore, obuhvata državne organe, opštine (jedinice lokalne samouprave), nezavisna regulatorna tijela, javne ustanove i privredna društva u kojima država ili opštine imaju većinski vlasnički udio, pravosuđe (sudove i tužilaštva), Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, i druge. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je ovu temu otvorio u Crnoj Gori i pažljivo je prati, u mjeri svojih mogućnosti, već pet godina. U tom pravcu, CGO je do sada sačinio pet nacionalnih i jedan međunarodni izvještaj, koji su relevantni izvori za brojne domaće i međunarodne adrese, iako još uvijek ostaju nedovoljno korišćeni od strane crnogorskih institucija. U ovom okviru je sprovedeno i istraživanje za 2016. godinu, kroz koje su prikupljeni podaci o tome kojim su medijima, informativnim agencijama, agencijama za odnose sa javnošću, produkcijskim kućama, itd. od strane organa javnog sektora na osnovu ugovora o pružanju usluga, specijaliziranih usluga ili po drugim osnovima opredijeljena novčana sredstva. Izrađena je i analiza koja daje ažuriran i opsežan pregled raspodjele javnih sredstava na nacionalnom i na lokalnom nivou tokom 2016.godine gore navedenim subjektima. S obzirom da se već identifikuju trendovi, daje se i presjek ukupnih izdvajanja za period 2013-2016. godine. Takođe, publikacija sadrži osvrt na medijski normativni i institucionalni okvir, kao i analizu efikasnosti primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Zakona o javnim nabavkama (u dijelu obaveze organa javnog sektora da svu tendersku dokumentaciju blagovremeno objavljuju na portalu javnih nabavki Uprave za javne nabavke Crne Gore). Konačno, u odnosu na predmetne teme, publikacija nudi zaključke i preporuke za unaprijeđenje postojećeg stanja, uključujući i prijedloge za izmjene i dopune shodnog zakonodavnog okvira, za koje se CGO zalaže već neko vrijeme, a kako bi ova oblast bila usklađena sa međunarodnim standardima u sferi slobode izražavanja i nezavisnosti medija, konkurencije, dodjele državne pomoći i javnih nabavki. Nalazi prethodnih pet nacionalnih izvještaja i jednog međunarodnog ukazali su da postoje brojne nejasnoće i nedorečenosti kada je u pitanju finansiranje medija i vezanih subjekata iz Budžeta Crne Gore, kao i potreba da se ova oblast adekvatno uredi. Uočena je tendencija organa javnog sektora da zadrže svoj uticaj na medije kroz selektivno i netransparentno finansiranje, čime se direktno ugrožavaju tržišni uslovi i konkurencija, ali i vrši indirektan pritisak na uređivačku politiku. Nedovoljna transparentnosti ovog procesa i (ne)postojanje preciznih i obavezujućih kriterijuma za raspodjelu sredstava, uz neizveden zakonodavni okvir dodatno negativno utiče na sve lošije stanje u crnogorskim medijima. Imajući u vidu da je procijenjeno marketinško tržište u Crnoj Gori 9,5-10 miliona EUR godišnje, iznosi koji se iz javnih fondova uplaćuju medijima i vezanim subjektima vode zaključku da država ostaje pojedinačno jedan od ključnih faktora koji može oblikovati ovo tržište na štetu ili na korist pojedinih medija, a samim tim i njihovu održivost. U prosjeku, po dostupnim podacima CGO-a, koji se uglavnom odnose na informacije dobijene od 66% ili 67% organa javnog sektora, iz javnih fondova se u medije i vezane subjekte godišnje ulaže oko 2.5 miliona eura, a što ne uključuje još oko 30% onih organa koji odbijaju dostaviti te informacije. To znači da se radi o minimalnoj realnoj cifri, za koju se osnovano može pretpostaviti da je značajno, ako ne i duplo, veća. Dodatno, to ne uključuje ni izdvajanja za javni servis RTCG, kao ni za lokalne javne servise, čijim dodavanjem bi došli do najmanje 17 miliona eura godišnje. Nastavak insistiranja na nejasnim mehanizmima za dodjelu budžetskih sredstava medijima, vodiće daljim devijacijama na medijskom tržištu i ugroziti funkcionisanje jednih ili unaprijediti poslovanje drugih medija na diskriminatornoj osnovi i suprotno politici konkurencije EU. A građani i građanke, kao poreski obveznici, imaju pravo da znaju kako se i na bazi kojih kriterijuma troše javna sredstva, kao i da li način raspodjele tih sredstava utiče na nepristrasno izvještavanje medija o državnim organima i donosiocima odluka, odnosno u kojoj mjeri ta raspodjela (ne)podržava pluralizam medija i pomaže ili odmaže razvoj pravovremenog, objektivnog i nepristrasnog izvještavanja. Važna posljedica neuređenosti ove oblasti je i sve prisutnija prikrivena cenzura, koja ubrzava urušavanje nezavisnosti medija u Crnoj Gori. Dodatno, učvršćuje se autocenzura i inače snažno izražena polarizacija medija, ali i loš kvalitet novinarstva koje kao takvo ne može adekvatno doprinijeti javnoj debati o važnim pitanjima demokratizacije i evropeizacije crnogorskog društva jer nerijetko zanemaruje novinarski kodeks i profesionalne standarde. Uzroke treba tražiti u činjenici da su mediji bili i ostali presudno važni akteri rasvijetljavanja brojnih zloupotreba od strane vlasti. Nije mali broj primjera u Crnoj Gori kada su mediji, kroz istraživačko novinarstvo, pokretali pitanja iz različitih sfera o kojima javnost u suprotnom ne bi bila informisana. Ti slučajevi privlače veliku pažnju ne samo domaće, već i međunarodne javnosti, pokazujući koliko su mediji značajan instrument u borbi protiv korupcije, zloupotrebe političke moći, ali i svih oblika ugrožavanja ljudskih prava. Međutim, da bi mediji mogli vršiti svoju nadzornu ulogu, moraju biti politički i ekonomski nezavisni u svom radu, poslovati pod precizno utvrđenim zakonskim normama i biti lišeni neprimjerenih političkih uticaja. A bez jasnog mehanizma i kriterijuma raspodjele novca poreskih obveznika otvara se opasan prostor za intervencije vlasti na medijskom tržištu. Ovaj izvještaj ukazuje na puteve kojima se može vršiti kontrola i pritisak na medije i nudi preporuke kojima bi se prekinula takva loša praksa, koja građanima Crne Gore uskraćuje pravo na slobodne i nezavisne medije, koji tačno i nepristrasno izvještavaju o aktivnostima vlasti, političkih partija, drugih institucija, kao i o ostalim pitanjima od javnog značaja.
More...
Pregovori Crne Gore o pristupanju Evropskoj uniji (EU) počeli su 29. juna 2012. godine u skladu sa novim pristupom Evropske unije koji stavlja težište na vladavinu prava. To podrazumijeva otvaranje i zatvaranje pregovora sa dva ključna poglavlja – 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbijednost). Sedam godina kasnije, Crna Gora je otvorila 32 od 33 pregovaračka poglavlja, od kojih su samo tri privremeno zatvorena – 25 (Nauka i istraživanje), 26 (Obrazovanje i kultura) i 30 (Vanjski odnosi), uz napomenu da u poglavljima 25 i 26 EU praktično nema pravnu tekovinu pa nijesu ni postojala mjerila, a za poglavlje 30 je trebalo usvojiti jedan akcioni plan.
More...
The book explores the development of the Czech curricular documents for basic education from the year 1989 to the end of the year 2017; it concerns in generalisation of proceedings taken and experiences acquired within. The book concerns also in description and evaluation of what has been recognized as substantial within curricular documents and educational standards setting in. The book uses therefore thoughts and authentic formulation from conception documents, other public policy papers developed by Ministry of Education, Youth and Sport and other public authorities of the Czech Republic, curricular document it selves, articles, interviews and actual legislation as illustration of the processes.
More...
The publication presents an introductory study summarizing the history of the Ďáblice Cemetery in Prague since its inception in 1912. Special attention is paid to the burial of opponents and victims of the Nazi occupation regime and the communist dictatorship in a common burial ground at the northern wall of the cemetery in 1943–1961. The publication contains a list of the buried, a reconstruction of possible numbering of the shafts, or an analysis of the current memorial area above the burial ground from the mid-1990s.
More...
Immediately after 1991, the activity of nationalist circles in Belarus led to a change in the Soviet historical narrative, which used to be the only permitted one. However, they did not manage to develop a coherent and effective politics of memory or to subsequently put this new message across to the public. The modest achievements of the first few years of independence were wasted after Alyaksandr Lukashenka came to power. He ordered a return to the Soviet vision of history that was only slightly modified. The Byelorussian Soviet Socialist Republic (BSSR), recognised as the first Belarusian state in history, still remained its pivot. It was only at the dawn of the new century that the regime, which had radically dissociated itself from the national narrative, began to see a need for conducting a politics of memory that would not only be based on the Soviet legacy, but also on earlier periods of Belarusian history. In Belarus, governed as it is by an authoritarian regime, the politics of memory is determined primarily by the Presidential Administration, which in fact has a monopoly on shaping it. Neither the opposition, which is weak and fragmented, nor independent historians have a real say in formulating the message addressed to the citizens.
More...
The main purpose of this study is the short and long-term relationships between economic policies and consumer confidence research, using monthly data between 2008:01-2021:12 in Turkey. Data of the variables is obtained from the Turkish Institute of Statistics (TUIK) and the Central Bank of the Republic of Turkey (CBRT) database. The Extended Dickey Fuller (ADF) and Phillips-Perron (PP) tests used to examine the stationarity of the variables revealed that the relevant variables are generally first-degree static. For this reason, to investigate the long-term relationships between the variables, cointegration and Delay Distributed Autoregressive (ARDL) Model approach have been applied. As a result of the discoveries obtained from the analyzes made with the ARDL method, the long and short term relationship between economic policy variables and consumer confidence index in Turkey have been determined. While the positive effect on consumer confidence index has been seen by the indirect taxes ratio to total tax revenues and central government budget expenditures in the long term, the short term effect is negative . It has been observed that inflation and interest rates have a negative effect on the consumer confidence index in both the short and long terms.
More...
The aim of this study is to create a new financial stress index that will provide early warning signals for Turkish economy and to determine the relationship between this index and economic activity variables. Financial sustainability risks are usually followed by financial crisis along with the dangers associated with irregular fiscal adjustment. The findings of the study are expected to provide insights to financial institutions and policy makers regarding the perception of financial stress in the economy and the direction of fiscal policy through a leading indicator of financial stress. For this purpose, first of all, a set of financial indicators to be used in the measurement of sustainability risk and the calculation of financial stress was created by using the conceptual framework developed by Cottarelli (2011). Turkey’s financial structure for the period of 1990-2021 has been determined by taking into account the financial sustainability indicators such as basic financial variables related to asset and liability management and long-term financial trend variables. The aggregation process has been based on the approach developed by Kaminsky, Lizondo and Reinhart (1998). It is the first study in Turkish literature to create financial index for Turkish economy using early warning signal approach. In addition to that, the study has examined the linear dynamic relationship of the mentioned index with the economic activity variables through frequency domain casuality tests and the nonlinear dynamic relationship was examined by Markov regime-switching VAR and causality tests based on regimes which are related to this model and impulse response analysis. It is thought that the findings of the study will contribute to the deveplopment of a financial monitoring framework with the primary purpose of assessing financial re-borrowing risks. Monitoring financial sustainability in developing economies is of vital importance, especially during periods of economic crisis.
More...
Iako prve studije o rodnoj neravnopravnosti u domenu političke participacije datiraju s početka prošlog vijeka, značajan razvoj interdisciplinarnog pristupa u izučavanju faktora o političkoj participaciji žena se dogodio tek osamdesetih i devedesetih godina ekspanzijom feminističke teorije. Shodno ovome, ključ za izučavanje političke socijalizacije i participacije žena postaje povezivanje političkih nauka, sociologije, psihologije i feminističke teorije, odnosno rodnih studija.
More...