We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The sacralised Soviet victory over Nazism is a central element of the politics of memory, as utilised by the Russian state today. It constitutes an important theme in the Kremlin’s ideological offensive that is intended to legitimise Russia’s great-power ambitions. The messianic myth of saving the world from absolute evil is supposed to cover up the darker chapters of Soviet history and to legitimise all subsequent Soviet or Russian wars and military interventions, starting with Hungary, through Czechoslovakia and Afghanistan and ending with Ukraine and Syria. According to the current neo-Soviet interpretation, all these military actions were purely defensive and justified by external circumstances. The glorification of the “Yalta order” and the justification of the use of force in foreign policy is intended to legitimise Moscow’s pursuit of its current strategic aims, first and foremost of these being hegemony in the post-Soviet area and revision of the European security architecture. The war mythology and Russia’s great-power ambitions continue to resonate with the wider Russian public; thus contributing to legitimisation of the authoritarian regime in the eyes of a large swathe of society and offsetting the effect of growing socio-economic problems. The myth of a wartime ‘brotherhood of arms’ has a smaller impact on other post-Soviet states, which have increasingly been distancing themselves – especially since 2014 – from Moscow’s neo-imperial historical narrative. The use of historical myths as a form of soft power finds even less resonance in Europe and the US. Nevertheless, low susceptibility in the West to Russian historical propaganda does not diminish the gravity of the challenge posed by Russian information-psychological warfare, resorting to historical falsehoods and specious analogies between the current international situation and political-military tensions of the 1930s.
More...
Sakralizacja sowieckiego zwycięstwa nad nazizmem stanowi centralny element rosyjskiej polityki historycznej i jeden z wątków w ofensywie ideologicznej obliczonej na legitymizację współczesnych ambicji mocarstwowych Rosji. Mesjanistyczny mit zbawienia świata od absolutnego zła ma wybielać bądź unieważniać ciemne karty historii Związku Sowieckiego oraz legitymizować wszystkie późniejsze wojny, łącznie z interwencjami wojskowymi na Węgrzech, w Czechosłowacji czy Afganistanie, aż do udziału we współczesnych konfliktach – agresji przeciwko Ukrainie i interwencji w Syrii. Zgodnie ze współczesną, neosowiecką wykładnią wszystkie one miały charakter defensywny i były uzasadnione zewnętrznym kontekstem. Faktyczna apoteoza ładu jałtańskiego i usprawiedliwianie przemocy w polityce międzynarodowej mają służyć realizacji współczesnych interesów strategicznych Moskwy, do których należą przede wszystkim hegemonia na obszarze posowieckim i przebudowa europejskiej architektury bezpieczeństwa. Mitologia wojenna i ambicje mocarstwowe są wciąż nośne w społeczeństwie rosyjskim i pomagają legitymizować autorytarny reżim mimo pogłębiających się problemów społeczno-ekonomicznych. W mniejszym stopniu mit wojennego „braterstwa broni” oddziałuje na kraje posowieckie, coraz bardziej dystansujące się – zwłaszcza po 2014 r. – od neoimperialnej narracji historycznej Moskwy. W najmniejszym stopniu historyczna soft power Kremla znajduje oddźwięk w Europie i USA, co nie umniejsza wagi stojących przed Zachodem wyzwań związanych z prowadzoną tam przez Rosję wojną informacyjno-psychologiczną opartą na falsyfikowaniu historii i konstruowaniu paraleli między współczesną polityką międzynarodową i napięciami lat trzydziestych XX wieku.
More...
This edited collection brings together a wide range of topics that shed light on the social, cultural, economic, political and spatio-temporal changes influencing post-socialist cities of Eastern Europe. Different case studies are presented through papers that were presented at the Euroacademia International Conference series. Imaginaries, identities and transformations represent three blocks for understanding the ways in which visual narratives, memory and identity, and processes of alterity shape the symbolic meanings articulated and inscribed upon post-socialist cities. As such, this book stimulates a debate in order to provide alternative views on the dynamics, persistence and change broadly shaping mental mappings of Eastern Europe. The volume offers an opportunity for scholars, activists and practitioners to identify, discuss, and debate the multiple dimensions in which specific narratives of alterity making towards Eastern Europe preserve their salience today in re-furbished and re-fashioned manners.
More...
MIXER, Stejn Vervat: Sećanje na balkanskom tržištu trauma; antiCEMENT, Saša Ćirić: Kanadska inicijacija; ARMATURA, Adriana Sabo: Čemu služi populaciona politika; VREME SMRTI I RAZONODE, Miloš Živanović: Sever mi u krvi, Psalam konjskog lika
More...
Sudska rehabilitacija četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića predstavlja formalnu potvrdu nečega što se već odavno dogodilo u javnosti. U tom smislu, ona ne donosi nikakvu bitnu novinu. Mihailović neće biti ništa “rehabilitovaniji” danas nego što je bio juče. Doduše, sam autoritet sudskog rešenja o rehabilitaciji mogao bi možda negde da predstavlja izvesnu težinu, kada to rešenje ne bi bilo još jedan bizarni uradak posrnulog srpskog pravosuđa, sklepan na osnovu jednog od najbesmislenijih i najskarednijih “zakona” koje poznaje istorija prava (“Zakon” o rehabilitaciji iz 2006. godine). Pogledajmo samo jedan primer: šta je to što, sa “čisto formalne strane” (koja, kako nas uverevaju, jedino zanima sud) razlikuje sudski proces koji je u Beogradu vođen protiv nacističkog generala Aleksandra Lera od sudskog procesa vođenog protiv Dragoljuba Mihailovića? Suštinske razlike nema. A šta deli rečenog nacističkog generala od sudske rehabilitacije u Srbiji, po istim kriterijumima po kojima je rehabilitovan Mihailović? Zaista, samo jedna sitnica – nije imao “prebivalište na teritoriji Republike Srbije”.
More...
U ovoj knjizi donosimo transkript nekoliko izlaganja sa konferencije koju je Documenta organizirala u Zagrebu u rujnu 2013. godine s ciljem predstavljanja višegodišnjeg snimanja i objave intervjua na web stranici www.osobnasjecanja.hr. Uz komentare i pitanja nekih od sudionika konferencije, u knjizi možete pročitati uvodni tekst koji je na konferenciji izložila urednica kolekcije Maja Dubljević, te transkript izlaganja Vesne Jakumetović iz Vukovara, Ane Raffai iz Zagreba, te Đorđa Gunjevića iz Pakraca. Predstavljamo vam i dvije studije slučaja u kojima su korišteni snimljeni intervjui - studiju slučaja publicistkinje i istraživačice, Vesne Kesić „Španovica / Novo selo / Španovica: Znalo se? Nije se znalo?“ te studiju slučaja povjesničara Marka Smokvine “Stara Gradiška kao paradigma hrvatske povijesti 20. stoljeća”.
More...
An intellectual biography of one of the most influential Chinese political and social thinkers at the turn of XIXth/XXth centuries.
More...
Transylvania, annexed to Romania in 1920, is a place of continuous Romanian-Hungarian conflicts. There is always a domain of conflict between the Hungarian minority and the Romanian majority represented by the construction, the invention and commemorative use of the past. In my ethnographic and socio-anthropologic analysis I focus on the "memory entrepreneurism", and foreground those interethnic relations and symbolic behaviours that stand behind it in the social context of the multiethnic Cluj-Napoca. The change of regime of 1989 brought along not only a political closure, but also one with on the framework of the imagined past. On the social level this resulted in the drama of the diminuation of belief in the institutions and authorities. The past constructed up to that point naturally lost its political legitimacy. There were two kinds of attitudes emerging within the self-legitimating strategies regarding the past. On the one hand the denial of continuity, the rejection of the past constructed by previous societies in the interest of the new historical order. This new historical order didn't wish to continue the previous economical, social and political relations. But on the other hand, in there was a rising need for historical depth: how can one legitimate the present and create a continuity in the historical space? Nevertheless, the new system considered it necessary to deduce the new social order from history. It had a need for the past also because it defined itself against the past, distancing itself from it: thus the past became surpassed and at the same time an example to follow. The period between 1989 and 2008 proved to be one of the most productive regarding the local construction of memory. Therefore my paper analyses the tendencies of post-1989 past construction. What previously exposed component of the past was made invisible by the new system? What was overtaken and what kind of new components were brought to the surface? What kind of conflicts were revealed, what kind of identity strategies, legitimating processes and national discourses were put into motion by the construction of the (new) memory?
More...
The present study is a primary effort to identify and decript the identitary dynamics of the two most ancient ethnic communities of Romania, the Turks and Tatars. As a context framing, the paper shows the historic and demographic evolution of the Turks and the Tatars all throughout the 20th century. Chronologically, the emphasys falls upon the communist period, to better envisage the way in which political, economic and social changes in the era were reflected in the ethnic and religious structures of the Turks and the Tatars in Dobrogea and consequently to extend on identitary evolutions after 1990. By adding the archive research to journalistic text analysis and field research (interviews, participative observation), the study traces the memory patterns of the communist period, the types of relations and attitudes created in relation to the regime, together with the evolution of self-image and image of the other (Turk-Tatar), generated by the main identitary landmarks: ethnicity, religion, origins, mother tongue and traditions, inside the socialist society as well as after the fall of the communism.
More...
U rujnu 1994. godine tadašnji dalmatinski župan Kruno Peronja, član HDZ-a, poslao je općinskim načelnicima interni dekret čiji je sadržaj bio sljedeći: „Pošto dobijete potrebito stručno mišljenje, temeljem istog na sjednici Vašeg poglavarstva donesite odgovarajuće odluke o skidanju spomen ploča i obilježja s javnih mjesta, te sukladno dobijenom stručnom mišljenju, njihovom sklanjanju u odgovarajuće prostore radi svjedočenja o vremenu koje je, na sreću, iza nas. Poglavarstva za tu namjenu trebaju osigurati sredstva za pokriće troškova skidanja i sklanjanja u namijenjene prostore, te odrediti poduzeće, radnju ili djelatnika koji će za te poslove biti ovlašteno te ih obaviti najkasnije do 31. listopada 1994.“
More...
Ako postoji nešto što je suvremena Hrvatska patentirala kao vlastiti izum, s čitavim nizom inovacija, to je obračun s neželjenom spomeničkom baštinom. Jasna stvar je da neželjenu spomeničku baštinu predstavljaju u prvom redu spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi, potom oni koji se odnose na baštinu Srba u Hrvatskoj, zatim oni koji na bilo koji način slave jugoslavensku ideju te na koncu oni posvećeni lijevoj tradiciji i ljudima s ljevice. Ukoliko je pak riječ o kombinaciji dva ili više navedenih faktora, što je prilično čest slučaj, takvi se spomenici uklanjaju s dodatnim guštom. Povod za nastanak ovog teksta su dva aktualna slučaja. Prvi, u kojem je HDZ-ov načelnik ličke općine Perušić, koristeći sumanute i kontradiktorne izgovore, odlučio iz središnjeg gradskog parka ukloniti partizanski spomenik, koji je ujedno kosturnica, zbog navodne rekonstrukcije parka i pretvaranja istog u dječje igralište, s idejom da ga premjesti na zabačenu lokaciju. Drugi se odnosi na Zadar, u centru kojeg je, ako ste sumnjali, u sklopu projekta rekonstrukcije parka upravo uklonjen spomenik osnivanju prve ćelije KPJ u tom gradu, ovdje pak s idejom gradonačelnika da se spomenik smjesti u muzej.
More...
In this paper, we attempt to build upon existing theoretical and empirical knowledge stemming from criminology, conflict and peace studies, and radicalisation/extremism studies, among others, in order to explore the (potential) role of historical trauma in (collective/group) radicalisation. Historical trauma is objective, altered, or imagined trauma that occurred in the (more or less distant) past and is shared by a group of people (i.e., is one of the markers of their group identity across generations). Radicalisation refers to a process of acquiring more and more extreme political, religious, or social ideologies, and becoming more prone to endorsing any form of (violent) extreme behaviour to achieve one’s goals. The intergenerational transmission of collective trauma can arguably have a significant role in the radicalisation of future generations who consider themselves historically victimized by “the Other”. The aim of this paper is to explore how the intergenerational transmission of collective trauma may contribute to (group) radicalisation. The paper, therefore, introduces a (thus far relatively neglected) intergenerational perspective in radicalisation studies. In order to do so, we first briefly address the existing knowledge on individual and collective radicalisation. Thereafter, we discuss individual and collective trauma and describe their consequences and manifestations. Then, we turn the attention to scholarship on the intergenerational transmission of the legacies of political violence, focusing in particular on the intergenerational transmission of collective trauma, i.e., historical trauma. The final section synthesizes our arguments and makes a couple of (tentative) claims on how historical trauma can potentially contribute to the radicalisation of present and future generations. This paper does not present conclusive evidence nor policy recommendations. Its main aim is to open new doors for further discussions and the future exploration of (violent) radicalisation, trauma, and their intergenerational consequences.
More...
U ovom radu, nastojimo se oslanjati na postojeće teorijsko i empirijsko znanje - koje proizilazi, između ostalog, iz kriminologije, studija sukoba i mira i studija radikalizacije/ekstremizma - s ciljem ispitivanja (potencijalne) uloge historijske traume u (kolektivnoj/grupnoj) radikalizaciji. Historijska trauma je objektivna, izmijenjena ili zamišljena trauma koja se desila u (daljoj ili bližoj) prošlosti i koju dijeli određena grupa ljudi (odnosno, koja predstavlja jedan od markera njenog grupnog identiteta kroz generacije) kroz generacije. Radikalizacija se odnosi na proces u kojem osoba postaje sve ekstremnija u političkim, vjerskim ili društvenim ideologijama, te podložnija prihvatanju bilo kojeg oblika (nasilnog) ekstremnog ponašanja da bi postigla svoje ciljeve. Međugeneracijski prijenos kolektivne traume može nesumnjivo imati značajnu ulogu u radikalizaciji budućih generacija grupa koje smatraju da ih “Drugi“ historijski viktimizira. Cilj ovog rada je istražiti kako međugeneracijski prijenos kolektivne traume može doprinijeti (grupnoj) radikalizaciji? U ovom radu se stoga uvodi (do sada relativno zanemarena) međugeneracijska perspektiva u studije radikalizacije. U tu svrhu, trebamo se prvo kratko osvrnuti na postojeće znanje o pojedinačnoj i kolektivnoj radikalizaciji. Nakon toga, govorimo o pojedinačnoj i kolektivnoj traumi i opisujemo njene posljedice i pojavne oblike. Pažnju onda skrećemo na međugeneracijski prijenos nasljeđa političkog nasilja, sa posebnim fokusom na međugeneracijski prijenos kolektivne traume, odnosno historijske traume. Posljednji dio daje sintezu naših argumenata i predstavlja nekoliko (okvirnih) tvrdnji o tome kako historijska trauma potencijalno može doprinijeti radikalizaciji današnjih i budućih generacija. U ovom radu se ne izlažu konačni dokazi niti ultimativne preporuke za politiku. Glavni cilj rada je da otvori nove prostore za dalje rasprave i buduća istraživanja (nasilne) radikalizacije, traume i njenih međugeneracijskih posljedica
More...
Ideja o pisanju knjige i pokretanju projekta o srpsko-albanskim odnosima javila se, kako to na Balkanu često biva, u kafani (koja je, doduše, u neposrednoj blizini Narodne biblioteke Srbije). Pošto su se u Betonu pojavili tekstovi Milana Miljkovića o predstavljanju Albanaca u srpskoj štampi i Aleksandra Pavlovića o figuri Turčina kao neprijatelja, Milan je uz čašicu predložio da se inicira projekat koji bi okupio srpske i albanske intelektualce, teoretičare i teoretičarke u oblasti društvenih nauka koji bi zajedno obrađivali srpsko-albanske odnose. Verovatno je najčešći način borbe protiv politika neprijateljstva začudna i retka politika prijateljstva. Tako je bilo i u slučaju Aleksandra Pavlovića i Rigelsa Halilija, koji su zbog sličnosti u naučnim temama i interesovanjima najpre uspostavili „naučno pobratimstvo“, a ubrzo došli i do nekolicine drugih srpskih i albanskih kolega zainteresovanih da učestvuju u ovom projektu. Da sve ne ostane na kafanskoj priči (što na Balkanu takođe često biva) zasluga je i urednikā Betona, prevashodno Saše Ćirića, koji je kumovao projektu i knjizi predloživši njen naziv Figura neprijatelja: preosmišljavanje srpsko-albanskih odnosa, a obezbedio je i pomoć prevodilačke mreže Traduki koja je odmah prihvatila da sufinansira prevođenje tekstova sa srpskog na albanski jezik i obrnuto. Usledilo je nekoliko neuspelih inicijativa sa domaćim institucijama – naši prijatelji iz albanskog Ministarstva kulture rekli su nam da misle da za ovako nešto još nije vreme, a na konkursu srpskog Ministarstva kulture uprkos obimnoj dokumentaciji koju smo poslali u traženih 7 (i slovima sedam) primeraka (!), projekat na godišnjem konkursu nije dobio ni dinara. Za razliku od rečenih institucija, kolege iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, pogotovo sadašnje koordinatorke projekta i kourednice ove knjige Gazela Pudar Draško i Adriana Zaharijević, uz mentorstvo Petra Bojanića, založile su se za projekat i značajno ojačale prvobitnu aplikaciju, koja je zatim podržana u okviru švajcarskog Programa za promociju istraživanja na zapadnom Balkanu koji finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju, na čemu im dugujemo veliku zahvalnost. Pored IFDT-a i KPZ Beton, saradnici na projektu su i „Ćendra multimedija“ („Quendra Multimedia“) iz Prištine, koja je 2011. godine zajedno sa KPZ Beton objavila antologije Iz Prištine, s ljubavlju (o savremenoj kosovskoj literaturi na albanskom jeziku) i Iz Beograda, s ljubavlju (o savremenoj prozi mlađih autora u Srbiji), i „Poeteka“ iz Tirane, ugledni izdavački i kulturni centar koji kontinuirano objavljuje prevode savremene i ranije srpske književnosti na albanski jezik.
More...
Istraživanje javnog mnjenja o znanju i stavovima građana i građanki Crne Gore o ratnim zločinima i tranzicionoj pravdi sprovedeno je radi dobijanja godišnjeg presjeka podataka. Podaci su upoređivani, u dijelu istih pitanja, sa prošlogodišnjim sličnim istraživanjem Centra za građansko obrazovanje (CGO). Dodatno, po prvi put su unešena i pitanja koja osvijetljavaju percepcije građana i građanki o odnosu pravosuđa i određenih državnih institucija prema ratnim zločinima. Ovakvo redovno praćenje znanja i stavova javnosti daje i koristan uvid o efektima rada različitih društvenih subjekata u procesu suočavanja s prošlošću. Takođe, na ovaj način se dobija empirijska građa o ključnim pitanjima koja su obilježila politički i društveni životu protekloj godini, a vezana su za ova proces, i kakav je to uticaj imalo na društvo.
More...
Један од основних предуслова за миран и просперитетан живот у савременом друштву је мир. Мир обезбеђује услове за економски и привредни развој и општи друштвени напредак. Доприноси том циљу могу бити различити, а један од њих је могућ кроз образовање за мир. Учење о миру обухвата знања о мировним покретима, антиратним иницијативама, алтернативним начинима превазилажења и решавања сукоба, чињенице о разоружању, животној средини и одрживом развоју, људским правима, другим културама и религијама, различитостима и др.
More...
Od samog početka ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, crnogorske vlasti su se stavile na raspolaganju režimu Slobodana Miloševića. Sprovodeći politiku zvanične Srbije i JNA (kasnije Vojske Jugoslavije) crnogorsko rukovodstvo se oštro obračunavalo sa političkim neistomišljenicima i svojim oponentima. Osudama vladajućeg režima bili su izloženi protivnici rata (“domaći izdajnici”), zagovornici crnogorske nezavisnosti (“separatisti”) i kritičari aktuelnih političkih trendova.
More...
Since its foundation, along with field visits of places of suffering, the Association for Social Research and Communication has been working on collecting data on monuments built in local communities, which are dedicated to the wars of the 1990s. Thus, in 2016, UDIK presented the Central Register of Monuments in Bosnia and Herzegovina, which contains data on more than 2,100 memorials, while in 2017 UDIK's team mapped over 1,200 memorials in the Republic of Croatia. This booklet provides a brief overview of developments on the issue of memorialization and the basic findings of UDIK's research on monuments in both countries.
More...
On the occasion of the tenth anniversary of the death of Dr. Franjo Tuđman, the first director of the Institute for the History of the Workers' Movement of Croatia and the first president of the independent, contemporary and democratic Republic of Croatia, the Croatian Institute of History organized a scientific conference on December 10 and 11, 2009. Dr. Franjo Tuđman in Croatian Historiography. Although Dr. F. Tuđman is better known and more interesting to the general public as a politician and statesman, and although his work as a historian and politician is difficult to separate, the organizers of the scientific conference focused on the work of Dr. F. Tuđman as a historian, wanting scientists, primarily historians and political scientists, from scientific novices to academics, sine ira et studio, through selected topics to approach a comprehensive questioning of the significance and influence of Dr. F. Tuđman on the historiography of modern Croatian history.
More...