Demografske posledice sukoba u Opštini Vlasenica, maj-septembar 1992.
NIKOLIĆ (IT-94-2-PT) Report on Discourse
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
NIKOLIĆ (IT-94-2-PT) Report on Discourse
More...
The SIMIĆ et al. Report on schools (IT-95-9)
More...
Expert report in the STAKIĆ case (IT-97-24).
More...
Report on the case JADRANKO PRLIC and Others. Expert Report (IT-04-74-PT).
More...
An expert report made in the case of PRLIĆ and OTHERS. (IT-04-74)
More...
Expert report in the case of General KRSTIĆ (IT-98-33).
More...
Expert report in the POPOVIĆ et al. Case (IT-05-88).
More...
Report on the expertise in the case of SLOBODAN MILOŠEVIĆ / BOSNIA (IT-02-54).
More...
Expert report in the case of General DRAGOMIR MILOŠEVIĆ (IT-98-29 / I).
More...
Published in 1998 by Dukagjini Publishing House (Prishtina) // "I had not planned to write this book. It gathers a number of articles that deal with current (1998!) aspects of the problem of Kosova and the Balkan crisis in general. The selection of articles is perhaps not as representative as it could have been; out of hundreds that I have published since the mid- 1980s to today, included in this book are only those that were translated into English. Still, I hope that this selection of articles will be useful to specialists dealing with the Balkan crisis and the Albanian question, as well as to journalists and those interested in learning more about the essence of the processes underway. // For those with a wider interest, I have included two texts that deal with Kosova's art scene in the 1990's as well as an interview containing autobiographical references and information in which internal political and spiritual currents among Kosova Albanians overlap." (Shkelzen Maliqi)
More...
In the period from 1991 to 1995, a campaign of intimidation and pressure on Croatian civilians was conducted on the territory of the Autonomous Province of Vojvodina in the Republic of Serbia, with the aim of moving them out of their homes and leaving Serbia. The campaign, which changed in intensity and peaked in the second half of 1991, from the spring to the fall of 1992 and the summer of 1995, resulted in the expulsion of tens of thousands of Croats from Vojvodina. Violence against Croats in Vojvodina included attacks on private property and religious buildings, threats, physical attacks and killings. In the period between the two censuses, in 1991 and 2002, a decrease in the number of Croats and other non-Serbs was noticeable on the territory of Vojvodina. The number of Croats decreased in 39 out of 45 municipalities in Vojvodina, and on the territory of the whole of Vojvodina, the number of Croats decreased by 18,262, ie by 24.41%. This Dossier presents evidence of events in the municipalities of Vojvodina (Ruma, Sid, Stara Pazova, Indjija, Petrovaradin and Apatin) in which the pressure on Croats to emigrate was strongest and in which the ethnic picture changed the most. The dossier is based on statements by witnesses and families of victims given to the Humanitarian Law Center (HLC), documents of the Serbian RDB, court rulings in Serbia, documents presented to the ICTY as evidence and media reports.
More...
Konzultacije su organizirali Centar za građanske inicijative Poreč (Hrvatska) i Documenta Zagreb (Hrvatska). Skupu je prisustvovalo 25 sudi onika/ ca iz organizacija za ljudska prava, udruga stradalih i nestalih, organizacija mladih, ženskih grupa, profesi onalnih udruga i lokalnih vlasti u Istri. Amir Kulaglić iz Srebrenice (BiH), Vesna Teršelič (Documenta, Hrvatska) i Eugen Jakovčić (Documenta, Hrvatska) bili su predavači, dok su skup moderirali Bisera Momčinović (Centar za građanske inicijative Pula, Hrvatska) i Goran Božičević (MIRamiDA centar Grožnjan, Hrvatska). Radio Pula, Tv Nova izvještavali su sa događaja. Novi list i Glas Istre su objavili razgovor s Amirom Kulaglićem autora Mladena Radića kao i tekst „Prekinuti šutnju i poricanje“ autorice Tatjane Gromače.
More...
Konsultativni proces o utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim na području nekadašnje SFRJ.
More...
Suočavanje sa prošlošću je neophodan i nezaobilazan preduslov izgradnje građanskog društva. Bez mogućnosti da osjetimo patnju žrtava i izborimo se za pravdu, šanse da izgrađujemo otvoreno društvo zasnovano na poštovanju ljudskih prava sa funkcionalnom demokratijom su značajno ograničene. Više od dvije decenije traje mučna i neizvjesna borba za otkrivanje i procesuiranje počinilaca ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije. Crna Gora ima dodatno opterećenje da taj proces izvede adekvatno do kraja. Naime, u Crnoj Gori su mnogi koji su bili involvirani, po raznim osnovama, u ratna dešavanja devedesetih godina prošlog vijeka i danas na pozicijama donosioca odluka sa mogućnošću da utiču na opstrukciju istražnih radnji i sudskog procesa. Procesuiranje ratnih zločina postalo je i dio obaveza u okviru Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava, a posljednji Izvještaj o napretku Crne Gore za 2014.godinu, koji je sačinila Evropska komisija, jasno poručuje “Crna Gora mora da osnaži svoje napore u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina, i da efikasno istražuje, procesuira i kažnjava ratne zločine u skladu sa međunarodnima standardima. Svi važni navodi o ratnim zločinima moraju da se sa dužnom pažnjom isprate.” Upravo u cilju osnaživanja napora u suočavanju sa prošlošću i ohrabrenja daljeg otvaranja i adekvatnog vođenja procesa za ratne zločine u Crnoj Gori, Centar za građansko obrazovanje (CGO) je odlučio da pokrene ediciju u kojoj će publikovati materijale iz sudskih spisa koji se odnose na procesuiranje ratnih zločina. Obiman materijal iz slučaja “Morinj” je osnova za konkretan doprinos društvenoj debati i multidisciplinarnom sagledavanju uzroka i posljedica ovog slučaja koji ima ogroman društveni značaj za Crnu Goru i njeno suočavanje sa prošlošću, jer predstavlja jedini predmet koji se odnosi na ratne zločine koji utvđuje odgovornost Crne Gore, tj. državljana Crne Gore. Crnogorsko društvo ne može biti do kraja zadovoljno epilogom procesa, ali je činjenica da je postupak pred sudom najprihvatljiviji način utvrđivanja istine o ratnim zločinima. CGO se, kroz publikaciju odluka pravosuđa u slučaju “Morinj”, vodio nezaobilaznim principom u suočavanja sa prošlošću: “sve pred lice javnosti”. Stoga, publikacija daje presjek toka postupka i integralnu autentičnu građu stvorenu pred crnogorskim pravosuđem, koja će omogućiti njihovo analiziranje kao potreban doprinos izgradnji i društvenih i pravosudnih kapaciteta u Crnoj Gori. Važno je istaći ulogu nevladinih organizacija koje prepoznaju značaj procesa suočavanja sa prošlošću, kao i regionalne saradnje u osnaživanju kapaciteta za dolaženje do činjenica o ratnim zločinima. Nevladina organizacija Akcija za ljudska prava iz Podgorice u kontinuitetu obrađuje slučajeve ratnih zločina koji su se našli pred crnogorskim pravosuđem, što je i CGO-u prilikom izrade ove publikacije bilo od velike pomoći. Takođe, Centar za suočavanje sa prošlošću - Dokumenta iz Zagreba, koji u okviru svojih stalnih programa ima komunikaciju sa žrtvama iz logora “Morinj” , bio je značajan partner CGO-u u dijelu prepoznavanja interesa za objavljivanje ovakvog materijala i njegove afirmacije u Hrvatskoj. Sam postupak za ratni zločun u logoru Morinj pred crnogorskim pravosuđem počinje podizanjem optužnice od strane Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina Vrhovnog državnog tužilaštva KtS.br.7/08 od 15. 08. 2008.godine, protiv šestorice bivših pripadnika rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja se dostavlja Višem sudu u Podgorici, sa predlogom za određivanje pritvora. Međutim, treba podsjetiti da je postupak iniciran ne iz Crne Gore, već od strane Hrvatske, odnosno Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) koje je krajem marta 2007.godine dostavilo Vrhovnom državnom tužiocu Crne Gore dokazni materijal protiv desetorice državljana Crne Gore, osumnjičenih da su počinili ratne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika u Morinju u periodu od 3. oktobra 1991. do 2. jula 1992. godine. U procesu koji slijedi, Viši sud u Podgorici, donosi presudu K.br.214/08 od 15.05.2010.godine, protiv koje Vrhovno državno tužilaštvo ulaže žalbu, kao i optuženi i njihovi braniloci. Apelacioni sud Crne Gore rješenjem Ksž.br. 20/10 usvaja žalbu, ukida presudu Višeg suda K.br.214/08 i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Zatim, Viši sud u Podgorici, u ponovljenom postupku, donosi presudu K.br. 33/10 od 25.01.2012. godine, na koju Vrhovni državni tužilac podnosi Žalbu KtS. Br. 7/08 od 06.03.2012.godine protiv presude Ks.br. 33/10 od 25.01.2012.godine, kao i branioci optuženih. Apelacioni sud donosi presudu Kžs.br.24/12, od 06.07.2012.godine, kojom odbija kao neosnovanu žalbu VDT-a, prihvata žalbu optuženih i ukida presudu Višeg suda u Podgorici K.br. 33/10 u osuđujućem dijelu i u tom dijelu vraća predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Viši sud u Podgorici, donosi presudu Ks.br. 19/12 od 31.07.2013.godine, na koju tužilaštvo podnosi žalbu KTS. Br. 7/08 od 02.10.2013.godine. Apelacioni sud Crne Gore, donosi presudu Kž-S.br.44/13, od 27.02.2014.godinu, kojom se potvrđuje presuda Višeg suda u Podgorici Ks.br. 19/12 i time se pravosnažno okončava postupak za ratne zločine u slučaju “Morinj”. Trenutno se vode postupci za utvrđivanje odštetnih zahtjeva žrtava, koje je pokrenulo više od 150 bivših logoraša, pri čemu postoje ozbiljni problemi u utvrđivanju visine iznos tih zahtjeva što će se, jedinim dijelom, vjerovatno završiti bilateralnim razgovorima Hrvatske i Crne Gore i primjenom regionalnih i evropskih najboljih praksi. Punih šest godina trajao je postupak pred crnogorskim pravosuđem, koji je izazvao naglašeno različite reakcije zainteresovanih strana. Ova publikacija je samo jedan od načina da se doprinese proširivanju baze podataka o ratnim zločinima i materijalizaciji sjećanja neophodnoj da bi proces suočavanja sa prošlošću mogao da ima potrebne efekte, ali i pokušaj da se preveniraju neke od grešaka kroz naučene lekcije.
More...
»The Word in War« brings together a wide variety of texts, all of which were written as a reaction to the war in former Yugoslavia and convey a very personal view of those events that led to a radical break with their previous lives for their authors. The authors who have written in form of literature or essays collected in this book, such as Antun Šoljan, Mirko Kovač, Ivan Rogić Nehajev, Nedžad Ibrišimović, Semezdin Mehmedinović, Irfan Horozović, Abdulah Sidran, Bora Cosić or Miljenko Jergović, are in the German-speaking world little known part. An exception is Dževad Karahasan, who is considered to be the best-known contemporary Bosnian writer and who also wrote the foreword to the anthology. (PUBLISHED IN 1995 IN FRANKFURT BY DIPA PUBLISHING HOUSE)
More...
The book deals with the issue of witnessing war and remembering war trauma in a Bosniak novel with a theme from the 1992-1995 war showing the perspective of a victim/witness of a difficult historical moment such as war. Writers and their works included in this research, apart from fictional ones, carry important historical values: writers are historical witnesses and victims, and their works are resistance to all forms of war devastation. The research focus includes the following novels published in the period 1995 - 2005: Dževad Karahasan's Night Council and Sara and Serafina, Jasmine Musabegović's Women.Voices, Nedžad Ibrišimović's Book by Adem Kahriman, Zilhad Ključan's Šehid, Nermina Kurspahić's Disappearance of the Blue Riders, Irfan Horozović's Similar Man. The research is divided into three thematic parts based on the concepts of the theory of testimony and the theory of memory: the first part deals with postulating the figure of the witness in the mentioned novels, recognizing its ethical values. An important segment in shaping the figure of a moral witness is the identification in the historical experience of ancestors and the community of the dead. The second part of the book goes into the factual places where the writers and their characters move, portraying how literary testimony is recorded in places such as Vijećnica (National Library), the Sarajevo Rescue Tunnel, Ferhadija, city spaces under siege such as Sarajevo, Mostar, Banja Luka also shaping the space of exile. All spaces, except real ones, carry symbolic values. The third part of the book opens questions about the possibility of the literary text as a space of authentic witnessing, starting from the terms such as Bakhtin's polyphony, and dialogicity from which intertextuality emerges as an artistic place of articulating war trauma and historical experience. In the intertextual key, the relationship of the small story to the big ones constructed over time in different forms of culture such as religion, history and literature is questioned. All the novels portray war as a horror, calling for dialogue, humanism and preservation of memory and remembrance.
More...