We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Dr Latinka Perović je radila u Institutu za istoriju radničkog pokreta Srbije, kasnije Institutu za noviju istoriju Srbije od 1975. do 1998. godine. Njeno bavljenje istorijom društvenih ideja u Srbiji druge polovine XIX veka i rusko-srpskim vezama, tokom te 23 godine provedene u Institutu, rezultiralo je opusom od šest monografi ja (Pera Todorović, 1983, Od centralizma do federalizma: KPJ o nacionalnom pitanju, 1984, Srpski socijalisti 19. veka. Prilog istoriji socijalističke misli, 1-3, 1985, 1995, Planirana revolucija. Ruski blankizam i jakobinizam, 1988, Zatvaranje kruga. Ishod rascepa 1971-1972, 1991, Srpsko-ruske revolucionarne veze. Prilozi za istoriju narodnjaštva u Srbiji, 1994), kompletnim priređivanjem devet knjiga istorijskih izvora (pisma, članci, govori, dnevnici, uspomene, izabrani spisi: Pere Todorovića, Avrama Petrovića, Mite Cenića, Nikole Pašića), objavljivanjem više desetina studija, rasprava i članaka u zbornicima i naučnim časopisima u zemlji i inostranstvu, velikim brojem predgovora i pogovora u izdanjima istorijskih izvora za XIX i XX vek drugih autora kao i nizom prikaza istoriografskih dela. Dr Latinka Perović je održala takođe i veliki broj predavanja u zemlji i inostranstvu, učestvovala na međunarodnim i domaćim naučnim skupovima i bila promotor novih istoriografskih izdanja. Svojom ukupnom delatnošću ona predstavlja jednog od najplodnijih saradnika Instituta u njegovoj pedesetogodišnjoj istoriji.
More...
U izveštaju koji sledi a koji se bavi uzrocima ubistava i kretanja izbeglica na Kosovu u periodu od marta do juna 1999. godine, potvrdili smo i proširili rezultate koje smo izneli u analizi iz 2002. godine. Opisujemo revidiranu i proširenu analizu mogućeg kauzalnog odnosa između dejstava OVK /Oslobodilačke vojske Kosova/ ili NATO snaga i perioda tokom kojih su ubistva, odnosno kretanja izbeglica dostizala najvišu vrednost. Obrazlažemo zašto je naša shema obeležavanja bila namerno konzervativna, kako bi se na najbolji mogući način ispitale tvrdnje da su OVK ili NATO bili glavni uzrok ubistava i kretanja izbeglica. Kao što ćemo prikazati, uz minimalan broj verovatnih pretpostavki, naši zaključci biće još čvršći. Naš zaključak prikazuje da uključivanje kompleta podataka o nestancima, identifikaciji posmrtnih ostataka i migraciji ne menja bitno naše prethodne rezultate. Ovim izveštajem potvrđujemo naše zaključke iz 2002. godine: smatramo da podaci ne idu u prilog tvrdnjama da bi OVK ili NATO mogli biti značajan uzrok ubistava i migracija na Kosovu u periodu od marta do juna 1999. Godine.
More...
U procesu europskih integracija pred pravosuđe je postavljen niz zadataka vezan uz neistražene ratne zločine . Nakon izbora 2000., okretanja Republike Hrvatske prema Europskoj uniji i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u listopadu 2001. godine, blagotvoran utjecaj procesa pregovora na kvalitetniji rad institucija i nagovještaji njihove reforme, nije izostao. No, olako dana predizborna obećanja o raskidu s nasljeđem političkih intervencija u rad pravosuđa i izgradnji institucija pravne države, teško su se pretvarala u konkretne mjere. Kontekst za učinkovitije procesuiranje ratnih zločina stvaran je međudjelovanjem novoizabrane socijaldemokratsko-liberalne koalicijske vlasti te politike uvjetovanja Europske unije poticanjem suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (u nastavku MKSJ) i intenziviranje postupaka od predistražnih radnji do suđenja u RH. Nakon manjkavih i etnički pristranih istraga ratnih zločina u devedesetima, pravosuđe je napravilo određene iskorake. To se primjerice očitovalo okončanjem istrage zločina nad srpskim civilima u Gospiću, podizanjem optužnice i suđenjem pred Županijskim sudom u Rijeci, čiju je presudu Tihomiru Oreškoviću, Mirku Norcu i Stjepanu Grandiću, koji su zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom osuđeni na 15, 12 i 10 godina, u lipnju 2004. potvrdio Vrhovni sud RH. Kako bi se okončale predistražne radnje u svim postupcima zatvorenima u ladice, poput zločina nad civilima u Sisku ili poduzele ozbiljne istrage za još uvijek neistražen zločin u Bogdanovcima, bilo je potrebno više od uspješnog okončanja jednog oglednog postupka. Unatoč tome što su birači ovlastili novu garnituru vlasti za promjene, postavlja se pitanje u kolikoj su mjeri institucije iskoristile jedinstvenu priliku za reformu.
More...
Devedesetih godina 20. stoljeća za ratne su zločine procesuirani gotovo isključivo pripadnici srpskih postrojbi. Uvažavajući činjenicu da su se suđenja održavala u teškim uvjetima rata i poraća, u situaciji u kojoj je primjena ratnog prava u praksi predstavljala momentum novum za pravosudne aktere, vrlo su često provedena neprofesionalno i etnički pristrano te uglavnom u odsutnosti optuženih. Na temelju nepreciznih optužnica, koje su često uključivale na desetke optuženika, bez dostatnih dokaza i adekvatne obrane, donošene su osuđujuće presude koje su vrlo često bile šturo obrazložene, s vrlo visoko odmjerenim kaznama. Kako je prevladavajući stav političkih i pravosudnih elita u to vrijeme bio da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti ratni zločini, izostalo je procesuiranje zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih postrojbi. Ako su i procesuirani, pripadnici hrvatskih postrojbi procesuirani su za kaznena djela ubojstava, iznuda, protupravnih uhićenja i krađa. U nastavku ćemo iznijeti nekoliko primjera sudskih postupaka vođenih devedesetih godina. Kako procesuiranja navedenih zločina nisu okončana do 2000. godine, navest ćemo što se u predmetima događalo do današnjih dana.
More...
S određenim vremenskim odmakom i zbog toga, čini mi se, s većom objektivnošću mogu iznijeti svoje opservacije na događaje vezane uza suđenja za ratne i slične zločine te postupanje sudova koji su u uskoj vezi s ratnim sukobima na području suda na kojemu sam zaposlena, Županijskom sudu u Splitu. Ratni se zločini (i kolokvijalno i teoretski) definiraju kao kaznena djela koja podrazumijevaju napad na civilno stanovništvo, naselje ili pojedine civilne osobe, ubijanje, mučenje, namjerno nanošenje tjelesnog ili duševnog bola drugoj osobi, preseljenje, prisilno prevođenje na drugu vjeru, prisiljavanje na prinudni rad, pljačkanje imovine stanovništva i slično. Slučajeve o kojima pišem, kao i atmosferu koja je vladala u pravosuđu za vrijeme Domovinskog rata i neposredno nakon njegova okončanja, izložit ću redom, onako kako sam ih u svom sjećanju zadržala.
More...
Predmet ove analize kazneni su postupci za ratne zločine, vođeni na sudovima u Republici Hrvatskoj od 90-ih godina do danas, u skladu s dostupnom dokumentacijom, radi dobivanja podataka o trajanju kaznenih postupaka u spomenutim predmetima kako bi se utvrdile prosječne vrijednosti, a s njima i učinkovitost sudstva u postupcima za ratne zločine. Podaci su prikupljeni pregledom pravomoćnih presuda, ali i pregledom dokumentacije u predmetima koji su još u tijeku, objavljene na web-stranicama Centra za mir, nenasilje i ljudska prava (http://www.centar-za-mir.hr/), uz provjeru pojedinih slučajeva uvidom u popis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od ožujka 2013. godine1 . U nekim slučajevima konzultirali smo presude na web-stranicama Vrhovnog suda RH i dobili podatke iz novinskih članaka, objavljenih na internetu, kojima su popraćena neka od suđenja. Dostupni podaci sigurno su dostatni za analizu trendova u pojedinim razdobljima i predstavljaju reprezentativan uzorak, ali zbog nedostataka cjelovite dokumentacije i javno objavljenih podataka o svim sudskim postupcima za ratne zločine, neophodno je naglasiti da se u prikazu podataka ne govori o ukupnim i konačnim brojkama.
More...
Iako su se u Republici Hrvatskoj suđenja za ratne zločine provodila i prije 2000. godine, promjenom političke vlasti, ali i zbog brojnih materijalno-procesnih promjena, dolazi do nešto bržeg i efikasnijeg procesuiranja zločina koje su počinili pripadnici HV-a i/ili MUP-a. Do 2000. godine nadležna županijska državna odvjetništva većinom su pokretala postupke protiv pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije, pripadnika Teritorijalne obrane te pripadnika vojnih i paravojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine, a u javnosti je prevladavao stav da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin.
More...
Ne dovodeći u pitanje činjenicu da je Vojno-redarstvena akcija Oluja (u daljnjem tekstu VRA Oluja) bila legitimna operacija kojom je Hrvatska vojska oslobodila velik dio do tada okupiranog hrvatskog teritorija, ovaj tekst želi naglasiti činjenicu da su zločini koje je hrvatska strana počinila nad domicilnim srpskim stanovništvom tijekom i neposredno nakon VRA Oluja sustavno zataškavani i u kolektivnom pamćenju potiskivani, i to propagandom s najviših instanci vlasti. Akcija kojom je Republika Hrvatska, u razdoblju od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, oslobodila gotovo 20 % svoga teritorija, značila je kraj paradržave hrvatskih Srba, tzv. Republike Srpske Krajine (u daljnjem tekstu: RSK), čiji se režim temeljio na brojnim zločinima počinjenim protiv hrvatskih civila i na politici etničkog čišćenja i zatiranja hrvatskog identiteta. To su potvrdile presude političkom i vojnom vodstvu RSK, izrečene pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ), ali i presude hrvatskih sudova pripadnicima odnosne paravojske i paramilicije. U ratu, koji je osim elemenata građanskog rata, manifestiranih oružanim sukobom etničkih Hrvata i etničkih Srba (i jednih i drugih građana Hrvatske), bio obilježen agresijom Srbije i Crne Gore na RH te njihovom vojnom i logističkom podrškom pobunjenim Srbima, u borbi za vlastitu slobodu počinjeni su brojni zločini nad pripadnicima srpske nacionalne manjine. Velik broj tih zločina dogodio se upravo za vrijeme i nakon VRA Oluja i do današnjega dana ostao je neprocesuiran.
More...
Sukobi na području bivše SFRJ početkom 90-ih godina 20 stoljeća od mnogih njezinih građana stvorili su žrtve i svjedoke najstrašnijih zločina počinjenih teškim kršenjem međunarodnog humanitarnog i ratnog prava. Vrlo se često radilo o izrazito ranjivim skupinama poput djece, staraca i žena. Odluka o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području SFRJ (u daljnjem tekstu MKSJ), značila je put k smirivanju tih sukoba. Mnogi svjedoci i žrtve, svjedočeći na sudu, pomogli su međunarodnoj zajednici da sazna istinu o strašnim zločinima počinjenim na području SFRJ. Podrška specifičnim skupinama u društvu već je bila razvijena u velikom broju država manjim brojem organizacija za pomoć žrtvama, no podrška žrtvama i svjedocima pred MKSJ-om zahtijevala je novi, jasniji i uređeniji pristup jer se prvi put pružala neposrednim žrtvama i svjedocima ratnih sukoba. Haški je tribunal već od osnivanja vodio posebnu brigu o žrtvama i svjedocima koji su trebali svjedočiti u postupcima pred tribunalom.
More...
Uništiti baštinu znači pokušati modificirati, falsificirati, osakatiti, odstraniti i, in ultima linea, ubiti identitet društvene grupe kojoj ona pripada. Raznolikost društvenih grupa reflektira se u mnogostrukosti njihovih identiteta. Identitet predstavlja dinamičnu i slojevitu kategoriju za koju vrijedi pravilo da različite situacije aktiviraju različite vrste i različite segmente identiteta. U toj dinamici društvenih odnosa, identiteti se međusobno sukobljavaju. Identiteti, a time i baština kojom se oni manifestiraju, postaju posebno ugroženi u revolucijama, ratovima, socijalnim previranjima i drugim promjenama težišta društvene moći. Iza sustavnog uništavanja baštine, obično stoji grupa s dovoljno jakom pozicijom moći, koja je u stanju nametnuti se kao dominantna i osigurati si legitimitet i legalitet svojih postupaka.
More...
Za razliku od mnogih zemalja u svijetu koje su obilježene višegodišnjim ratnim sukobom i brojnim ljudskim stradanjima i materijalnim štetama, Republika Hrvatska nije uspostavila sveobuhvatan nacionalni program obeštećenja i reparacija civilnih stradalnika i ratom pogođenih zajednica. Od 1991. godine, kada su otpočeli prvi sukobi koji su poslije vodili u dalekosežno okupiranje, brojna ljudska stradanja i neprocjenjivu materijalnu štetu, Republika Hrvatska nastavila je s primjenom, uz poneku izmjenu, postojećih republičkih zakona naslijeđenih iz tada već bivše, dezintegrirane Jugoslavije, te tijekom idućih godina prihvatila niz nepovezanih zakona koji do danas nisu ispunili zadaću obeštećenja i reparacija stradalog civilnog stanovništva i stradalih područja.
More...
Je li proteklih deset godina od prvog skupa Palićkog procesa ostvareno i, ako jest, u kojoj mjeri ono što je dogovoreno kao zajednički cilj: što uspješnije istraživanje, procesuiranje i kažnjavanje počinitelja kaznenih djela ratnih zločina? U ovom se članku polazi od stava da su postupanja tužiteljstava Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u predmetima ratnih zločina jedno od bitnih, ako ne i ključnih, nasljeđa tranzicijske pravde na prostorima nekadašnje SFRJ. Sudske presude nacionalnih sudova pišu historijsku poruku pomirenja i podržavaju načelo sprječavanja nekažnjivosti kaznenih djela ratnih zločina. Primarni cilj tužiteljstava u regiji je da utvrde kaznenu odgovornost. Pomirenje bi bilo posljedica ako se taj cilj ostvari - da se utvrdi istina, da to utječe na pravdu za žrtve, da žrtve shvate da onaj tko je oslobođen doista nije kriv, a ako je proglašen krivim, treba biti osuđen. Tek to može utjecati na političko pomirenje. Danas je dominantan stav da se konkretne strategije suočavanja s nasljeđem ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije moraju ostvarivati bez odgađanja, usporedno s procesom modernizacije društava i njihovih deklarativnih težnji da ravnopravno uđu u obitelj europskih naroda te odgovore izazovima tranzicijskih promjena.
More...
Ratni zločini iz Domovinskog rata od 1991. do 1995., bilo da su ih počinili pripadnici hrvatskih ili srpskih vojnih i paravojnih postrojbi, svjedoče o razmjerima tragedije koja se dogodila na ovim prostorima devedesetih godina prošlog stoljeća. Godinama se zločine pokušavalo svesti na razinu ideoloških motiva i svetih ciljeva, osvetu žrtava ili članova njihovih obitelji i suboraca. Sve do 2000. godine i promjene vlasti nakon trećesiječanjskih izbora te pritisaka međunarodne zajednice kod hrvatskih političkih i pravosudnih elita vrijedila je dogma kako u obrambenom, oslobodilačkom ratu nije moguće počiniti ratni zločin pa su do tada ratni zločin činili samo ''oni drugi''. Neosporno je da se rat vodio na teritoriju RH i da je Srbija mobilizirala nekadašnju zajedničku vojsku (JNA) za provođenje svojih agresorskih, imperijalnih ciljeva pod egidom zaštite srpske manjine u Hrvatskoj, koja se raspadom bivše Jugoslavije u novoj, neovisnoj državi našla ugrožena. Tek promjenom retorike političara i predstavnika pravosuđa u svezi s procesuiranjem svih ratnih zločina, sukladno zakonu i međunarodnom pravu, neovisno o njegovoj ''nacionalnosti'' ili pripadnosti pojedinim postrojbama (ali još ne toliko svijesti i društvene klime) počinje otvaranje procesa protiv hrvatskih vojnika i policajaca za teške ratne zločine. Ujedno, 2004. godine DORH počinje provoditi reviziju svih predmeta protiv osumnjičenih ili optuženih pripadnika srpskih formacija kako bi uklonio svaku sumnju u možebitno pristrano postupanje koje nije utemeljeno na zakonima. Tijekom 2001. u Hrvatskoj je uhićeno nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti pod optužbom za ratne zločine u vrijeme rata u Hrvatskoj, a to su politički predstavnici Srba u Hrvatskoj i neke nevladine udruge koja se bave ljudskim pravima ocijenili kao pritisak kojemu je cilj onemogućavanje povratka ili pak kao svojevrsnu kompenzaciju za pokrenute postupke za ratne zločine protiv građana hrvatske nacionalnosti.
More...
Sugovornici iz medija često pitaju koliko je ratnih zločina procesuirano. Možemo ponuditi različite odgovore iz različitih izvora, od najrelevantnijeg podatka iz baze Državnog odvjetništva do informacija koje prikupljaju različite organizacije civilnog društva. Podaci neizbježno ovise o razumijevanju što su ratni zločini, a što teške povrede ljudskih prava i nisu konačni. Nastavkom istraga i terenskih istraživanja organizacija za ljudska prava neki će krimeni, koji danas podliježu zastari, možda biti okvalificirani kao ratni zločini. Čak ako se to i ne dogodi, vrijedi imati na umu da nepravde i povrede ljudskih prava ostavljaju dubok trag. Posljedice za žrtve, njihove zajednice i društvo nisu tako drastične kao kod ratnih zločina, ali povrede kao što su deportacije, deložacije, miniranja kuća i gubitak posla svojim dugoročnim posljedicama obvezuju na reakciju institucija i društva. U recima koji slijede dat ću kratak prikaz nekih nedjela počinjenih tijekom rata i poraća 90-ih, koja su ostala bez sudskog epiloga. Neka među njima još uvijek nisu kvalificirana kao ratni zločini. Kad pravosudno procesuiranje izostane ili je presporo, stradali i njihovi najbliži često sami kreću u borbu za priznanje patnje, a katkad i uspijevaju pokrenuti nadležne institucije. U dugoj i neizvjesnoj pravnoj bitci podrška su im odvjetnici, mediji i organizacije za ljudska prava. Teške povrede ljudskih prava nikada nisu bile nevidljive. U javnosti se za većinu zločina počinjenih od 1991. - 1995. saznalo ubrzo nakon počinjenja jer su o njima izvještavali neovisni mediji, civilne inicijative i organizacije za ljudska prava. No s prolaskom vremena, sjećanja na neugodne činjenice su blijedjela pa su se zločinima krajem devedesetih bavile prije svega obitelji žrtava i organizacije za ljudska prava, a ne nadležne institucije. Obitelji ubijenih, nestalih i ranjenih, oni koji su preživjeli silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja u ratu ili su tijekom ili nakon rata umrli od posljedica rata, žrtve teških kršenja ljudskih prava, izbjeglice i prognanici, kao i društvo u cjelini, još uvijek očekuju pravdu.
More...
Seksualno nasilje uključuje silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno sakaćenje, seksualno ropstvo, prinudnu trudnoću, prinudnu prostituciju, sterilizaciju. Žrtve silovanja ili drugih oblika seksualnog zlostavljanja u najvećem su broju slučajeva žene te se za ratna silovanja i seksualna zlostavljanja počinjena nad ženama može reći da spadaju u rodno uvjetovano nasilje. Pritom moramo imati na umu da se o seksualnom nasilju nad muškarcima više šuti nego u slučaju seksualnog nasilja nad ženama. Tijekom rata su muškarci zatočeni u logorima vrlo često bili žrtve brutalnih seksualnih zlostavljanja. Silovanje uključuje povredu dostojanstva žrtve, tjelesnu i mentalnu bol žrtve, trpljenje mučenja i torture. Silovanjem se ruši dostojanstvo žrtve, njezin tjelesni i moralni integritet.
More...
Place: Zagreb; Date: 26. September, 2013.
More...
In Srebrenica the crime of genocide was committed, and elsewhere in Bosnia and Herzegovina crimes against humanity and war crimes were also committed. This is the conclusion, which was drawn by the ICJ in the Bosnia and Herzegovina versus Serbia/Montenegro case. I, as a lawyer and as a person, share the criticism of the ICJ judgement in this case. The mass murders in Bosnia and Herzegovina of Muslims/Boshniacs went on for three years from the summer of 1992 until the Srebrenica massacre in the summer of 1995. Mass graves are still being discovered. It is no doubt that there were several ten thousands murdered in an organised way because they were Muslims/Boshniacs, in Srebrenica, in Prijedor, in Bijelina, Višegrad etc., with a clearly defined purpose (dolus specialis) to cleanse parts of Bosnia and Herzegovina of its Muslim population. Indeed, like "holocaust", which was also committed over several years, from 1939 to 1945 at different places, with the same purpose (dolus specialis) – to exterminate Jews from Germany and parts of Europe controlled by the Nazis. Surprisingly too many, the majority in the ICJ opted for a narrow interpretation of the Convention on Prevention and Punishment of Genocide drafted in special historic circumstances in the early years after 1945. There are thus good reasons to claim that the crime of genocide was not limited only to Srebrenica but occurred all over Bosnia and Herzegovina.
More...
Recent events in Bosnia and Herzegovina (BH) have once again reminded how fragile peace and stability remain in this country. Although the European Union (EU) has announced it would pursue a more active policy on Bosnia and Herzegovina after the formation of new state government, other events may prevent the realisation of that promise. The Ukraine conflict, the situation in the Middle East and North Africa, an alarming increase in the number of refugees from Africa and the fact that EU still has to devote much of its attention to Greece as one of its Member States – all these elements represent a real threat that the West Balkans will again be pushed down on the list of priorities of European politics.
More...