![Nestala i ubijena lica u Autonomnoj Oblasti Krajina 1992: osnovne demografske karakteristike, vreme i mesto incidenata](/api/image/getbookcoverimage?id=document_cover-page-image_748943.jpg)
Nestala i ubijena lica u Autonomnoj Oblasti Krajina 1992: osnovne demografske karakteristike, vreme i mesto incidenata
Expert report in the case of BRĐANIN and TALIĆ (IT-99-36).
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Expert report in the case of BRĐANIN and TALIĆ (IT-99-36).
More...
Expert report in the case of SLOBODAN MILOŠEVIĆ (IT-02-54).
More...
U godinama razaranja Jugoslavije ni od koga iz Srbije kao od Bogdana Bogdanovića nije toliko traženo da govori o drami koja se odigravala, i da svedoči u ime one Srbije "koja odbija fatalizme, i rata i mržnje, i bezizlaza" (M. Galić, 1992)1. I Bogdan Bogdanović je odgovarao na pozive koji su mu stizali sa najrazličnijih strana... Upitan nekoć da objasni svoje delo u vreme uskih specijalizacija: crtač i arhitekta, teoretičar arhitekture grada, pisac i filozof, graditelj metaforičnih grañevina i alegorijskih ambijenata – Bogdan Bogdanović je odgovorio: "Pisao sam da bih umeo da gradim, gradio sam da bih umeo da pišem". U pokušaju da se odredi mesto Bogdana Bogdanovića u istoriji srpske arhitekture, samo, dakle, u jednom od oblika njegovog polimorfnog stvaralaštva, rečeno je ono, što karakteriše čitavo to stvaralaštvo: "To je više uticaj ličnosti nego uticaj objekata, više primer kako treba misliti nego kako terba graditi" (Z. Manević, 1986).
More...
I nakon petnaest godina od višemesečne opsade Dubrovnika, u Srbiji još uvek nema spremnosti da se prihvati istina o učešću srpske strane u napadu na ovaj grad, posebno kada je reč o učešću JNA u njemu. Svako pominjanje razaranja Dubrovnika nailazi na rezervu i nevericu u pogledu razmera razaranja, a često sledi i sumnja da je to ipak bila “hrvatska ujdurma” koja je imala za cilj sticanje nezavisnosti. Zbog toga je ova knjiga namenjena, pre svega, srbijanskoj i crnogorskoj javnosti. Pred čitaocem je kompilacija tekstova koje je priredio Branko Vojčić, novinar iz Podgorice. Namera je izdavača da upozna čitaoca sa hronologijom i pripremama za rat, ne samo na dubrovačkom ratištu, već i u celoj Hrvatskoj. Krajem avgusta 1991. godine, JNA je zauzela Kijevo (hrvatsko selo okruženo teritorijom pod srpskom kontrolom u blizini Knina) i krenula ka Vukovaru. Hrvatska je, potom, blokirala kasarne i druge objekte JNA širom svoje teritorije. Zatim je JNA opkolila Vukovar i bombardovala ga dva meseca, dok nije pao, u novembru 1991. godine. Opsada Vukovara postala je simbol hrvatske borbe za nacionalno oslobođenje i privukla je pažnju međunarodne zajednice. Istovremeno, granatiranje Dubrovnika uzbudilo je celokupnu svetsku javnost. Reagujući na to, Matija Bećković na Drugom kongresu srpskog ujedinjenja u Čikagu kaže: “... iz oplakivanja gradova koji nisu postradali vidi se ravnodušnost prema hiljadama ljudi koji su pobijeni. Ispada da bi Hitler, da se sklonio u Dubrovnik, bio pod zaštitom UNESCO”.
More...
Više je razloga zašto sam pisala ovu knjigu, osnovni je da se čita o Zapadnoj Slavoniji. Ne mogu da podnesem, naprosto sam ljubomorna dok čitam zapise, knjige, feljtone, ispovijesti o Vukovaru, Sarajevu, Benkovcu, Posavini, a Zapadna Slavonija se spominje tek povremeno, silom, ne sa žaljenjem, nego nekako sramežljivo. A Zapadna Slavonija je postojala i još uvijek postoji, kao što postoji i moj Voćin i bol za njim. Za Podravskom Slatinom. Sve dok se ne počne pisati zašto smo pobjegli, i da li smo pobjegli, da li smo se predali ili se i to moralo dogoditi, kao riječ Božja – sve dotad želim da se o Zapadnoj Slavoniji čita onako kako sam ja znala da za-pišem. Kad se o nama prestane šaputati, nego se počne glasno govoriti i pisati, tada više neće biti bitno tko je kriv za odlazak mog naroda. Tada će se emocije stišati, zaboravićemo koliko nam je bilo hladno kad smo u decembru 1991. prelazili Papuk, Psunj i rijeku Rogoljicu dok se u prostorijama gdje je tog istog mjeseca potpisivan Vensov plan živa penjala i preko 25 stupnjeva.
More...
An account of a crime aimed at human lives inevitably suppress¬es a testimony on robbery, even if it was an armed robbery. Prob¬ably, that is the only explanation for an overwhelming absence of serious work on collecting the evidence and critical retrospect of the disappearance of property acquired by Serbs in Croatia, Slavonia, and Dalmatia during the turbulent twentieth century. While there are hundreds of volumes published on genocide, with the tendency of permanent growth, when it comes to prop¬erty, there is – silence. It seems that the understanding of inevitability of this process has been widely accepted. The magnitude of this process is best illustrated by the proportion of ethnic Serbs in the population of Croatia: before the First World War, one in four inhabitants of Croatia was a Serb, while nowadays it is one in twenty-four, roughly estimated.
More...
Nestanci osoba uključuju različita kršenja ljudskih prava; kršenje prava na sigurnost i slobodu, dostojanstvo osobe, prava na život, prava na zaštitu od nasilja ali i mnoga druga, te je zato temeljno polazište u rješavanju pitanja zatočenih i nestalih osoba pravo svakog pojedinca na život, nepovredljivost njegove slobode i zabrane zlostavljanja te pravo obitelji da saznaju istinu o sudbini svojih najbližih. Problematika vezana uz pronalaženje nestalih osoba dio je implementacije procesa tranzicijske pravde. Pritom, moramo imati na umu da se u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, tranzicija odvijala, i još se odvija, na dva kolosijeka: 1) tranzicija iz ratnog društva u mirnodopsko društvo, posebno u pogledu standarda pravde i prihvaćanja međunarodnih kriterija za odgovornost u oružanim sukobima; 2) tranzicija iz jednostranačkog društva u pluralističko društvo tzv. zapadne demokracije.
More...
Pred nama je Knjiga o ljubavi. Knjiga i svjedočanstvo o stradanju, još jedna u nizu istorijskih lekcija koja opominje, a takvih u našoj prošlosti stanuje već previše. Ibrahim Čikić kroz svoje tekstove provlači istorijske paralele, veže pojedinačne sudbine sa sudbinom Bošnjačkog naroda, afirmiše nacionalno, Bošnjačko, ali uz vapaj za poštovanjem ljudskih prava i sloboda i priznanje njihove univerzalnosti. Stradanje Bošnjaka Ibrahim Čikić smješta u nekoliko kontekstualnih pravaca. Prvi je brutalnost zločina izvršenog nad Bošnjacima-Muslimanima iz Crne Gore ili na prostoru Crne Gore. Od Šehovića do Štrbaca, Ibrahim Čikić prati krvavi voz pružajući otpor zaboravu. Ibrahim je glas mučenika koji traži neumorno pravdu, koji jasno slika svoje mučitelje u liku najviših crnogorskih zvaničnika od kojih su neki i danas na vlasti ili bliski strukturama vlasti. Drugi je odnos prema kulturnom, vjerskom i imovinskom naslijeđu Bošnjaka, nadograđen inicijativom da se spomen-obilježja o stradanju Bošnjaka postave na mjestima koja u jednom simbolišu sve zločine prema ovom narodu. On slika karakter nekoliko različitih vlasti i vladara i njihove metode zatiranja kulturnog, vjerskog i imovinskog nasljeđa Bošnjaka. Zato drži bitnim da se spomenici postave na mjesta koja imaju punu simboliku i koja pozivaju na kajanje. Treći je odnos prema karakteru države Crne Gore, gdje Ibrahim Čikić osnov za zaštitu i razvoj Bošnjaka-Muslimana vidi u regionalizaciji, što je velika tema o kojoj se mora ozbiljno i odgovorno voditi društveni dijalog. Postavlja se pitanje od sudbinske važnosti za Crnu Goru: da li ona kao građanska država daje potrebne odgovore i odražava interese naroda koji je čine? Centar za građansko obrazovanje (CGO) podrškom i konceptom izdavaštva i ovaj put želi dati doprinos unaprijeđenju društvenog dijaloga, tako neophodnog za prevazilaženje razlika, unaprijeđenje demokratskih mehanizama i održivost zajednice. CGO svoju misiju afirmacije građanskog društva vidi kao potrebu da javnost uvijek bude prisutna, upoznata, da ima priliku dati svoj sud. Diskriminacija je i praviti se gluv i slijep pred temama koje opominju, pate, imaju svoj legitimitet. Diskriminacija je i stvarati društveni kontekst u kojem se ne može čuti druga strana. Pred ogledalo javnosti mora se staviti zajednica u cjelini, jer vjerujemo da se samo na taj način može i konstituisati istinsko građansko društvo.
More...
22.1. The start 22.2. How to Secure State Borders 22.3. The War for New Borders and the UN in Croatia 22.4. Greater Serbian expansion in Bosnia-Herzegovina 22.5. Resistance, side wars and NATO intervention
More...
23.1. Serbian war aims, strategies and operations 23.2. War aims, strategies and operations of the other actors 23.3. The Kosovo conflict until the end of 1998
More...
24.1. The war in Croatia 24.2. Bosnia-Herzegovina 24.3. Conclusions
More...
26.1. Civic versus Ethnic Loyalty 26.2. The Prelude to the Bosniak-Croat Conflict 26.3. Croatia's goals in Bosnia-Herzegovina 26.4. Unequal defense of the country and apple of discord Mostar 26.5. The devastating year 1993 26.6. Before and after the Washington Agreement 26.7. From the EU administration for Mostar to Dayton to the difficult peace
More...
33.1. Considerations for determining the loss figures 33.2. Synopsis on Casualties, Ddamages and Refugees 33.3. Granting Refuge in Western countries
More...
34.1. Milošević's last war? 34.2. Origin and character of the war 34.3. The international legal problem of the NATO intervention 34.4. Is the NATO intervention a precedent for interventions without a UN mandate?
More...