![Srbija na Orijentu](/api/image/getbookcoverimage?id=document_cover-page-image_748666.jpg)
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Međnarodni položaj Srbije i SR Jugoslavije i dalje je izuzetno složen i nepovoljan. Karakteriše ga: – Ukupno i veliko zaostajanje za promenama do kojih je došlo u svetu i posebno u Evropi, pa čak i pružanje otpora oficijalne i srpske politike (ali ne samo nje) tim promenama. Propuštene su godine i vreme, u kojima je trebalo da se izvrši usklađivanje kako spoljne politike i međunarodnih odnosa Srbije i SRJ, tako i njihovog unutrašnjeg razvoja sa dalekosežnim i temeljnim promenama u Evropi i svetu. – Produženo odsustvo stvarne i pune normalizacije odnosa sa glavnim centrima moći u međunarodnim odnosima. Postojeći kontakti se svode i dalje na razgovore i pregovore u funkciji primene mirovnog paketa sporazuma iz Dejtona. Uz to, ovi kontakti su po pravilu inicirani od strane međunarodne zajednice, odnosno nosioca njenih obaveza proizašlih u Dejtonu, a ne na inicijativu Srbije i SRJ, pa i ne idu dalje od iznuđene "kooperativnosti" srpskojugoslovenske strane.
More...
Knjiga koja je pred čitaocem je pokušaj da se u potpunosti sagleda kontekst srebreničkog masakra, kao pojedinačno najvećeg i najmonstruoznijeg zločina počinjenog tokom jugoslovenskih ratova 1991- 1999. godine. Taj zločin ostaje kao opomena čovečanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike koja planira takve zločine. Do njih nikada ne dolazi preko noći. Uprkos činjenici da međunarodno humanitarno pravo i korpus ljudskih prava nikada nisu bili razvijeniji, do najvećeg stradanja nedužnih civilnih žrtava došlo je upravo u XX veku. Do masovnog stradanja civila došlo je čak i nakon holokausta nad Jevrejima u Drugom svetskom ratu, što je međunarodnu zajednicu ponukalo na osnivanje dva ad hoc krivična suda, jedan za Jugoslaviju i drugi za Ruandu. Njihovo postojanje ubrzalo je i stvaranje stalnog Krivičnog suda, takođe u Hagu. Zločin u Srebrenici dogodio se pune četiri godine nakon početka rata na teritoriji bivše Jugoslavije. Rat u Bosni i Hercegovini je od početka 1992. godine bio genocidan, jer je politika zvaničkog Beograda podrazumevala etničko čišćenje. Ono je kroz različite forme nasilja i zastrašivanja, odnosno terora, imalo za cilj da, Bošnjake, sa teritorija na kojima su stolećima živeli, prvenstveno onih duž reke Drine, otera, kako bi se stvorile čiste srpske etničke teritorije. Etničko čišćenje nisu izmislili Srbi. Međutim, uznemirava činjenica da se ono odvijalo, uprkos svim informacijama kojima se raspolagalo o masovnim ubistvima, maltretiranju, uništavanju kulturne baštine, pljačkama privatne imovine, masovnom nasilnom transferu ljudi i sl.
More...
Tehnologija je oduvek zaokupljala ljude, bilo iz praktičnih razloga (kako da sebi život učine lakšim), bilo iz radoznalosti (u smislu proširivanja granica ljudskog znanja). Kako tvrde umetnici/kritičari iz kolektiva Critical Art Ensemble, razmišljanja o svrsi i budućnosti tehnologije su se povezivala sa promišljanjima budućnosti ljudskog roda uopšte, i ona se najčešće odvijaju u dva smera: s jedne strane, tehno-utopisti koji smatraju da razvoj nauke i tehnike čovečanstvu može doneti neslućena dobra, blagostanje i lek protiv svih zala, a sa druge, tehno-distopisti, koji smatraju da je tehnologija izvor svih zala, i da se od nje ne može očekivati ništa dobro. Tehno-utopisti pravi procvat doživljavaju sa industrijskom revolucijom, kada vera u provi đenje ustupa mesto veri u kapitalizam. (Božja ruka provi đenja je nešto kasnije amputirana i prišivena kiborgu kapitalizma Adama Smita.) Naravno, sa dolaskom industrijske revolucije, težište se definitivno pomera u korist nauke i tehnologije: mislioci sa levice (Kondorse, Sen-Simon, Marks), kao i sa desnice (Kont, Spenser) su delili optimizam u vezi svetle budućnosti, uprkos različitim pristupima – tako je Sen-Simon predvi đao socijalizam saveta, dok je Spenser očekivao pojavu buržoaskog Natčoveka.
More...
Postoje tekstovi – zbirke dokumenata, prikazi nekog događanja i sl. – kojima je potrebno pridodati »riječ unaprijed«. Razlozi mogu biti razni, a autor ih je dužan navesti. Svrha je ovog Uvoda da olakša čitaocu razumijevanje pozicije s koje sam prišao koncipiranju teksta i obradi konkretnog predmeta. A predmet kojim se bavim je uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine, dakle, u razdoblju od dvadeset godina.Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom počeo baviti. Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa slučajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao »bacanje knjiga u kontejner za smeće u Korčuli«, a drugi je iznenađujući intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i isključivost – politička, nacionalna, etnička i ideološka – u vrijeme »prevrata devedesetih«, s pripadajućim i već puno puta u povijesti viđenim tragičnim posljedicama – ubijanjima, razaranjima imovine i uništavanjem spomeničke baštine. Stoga je i uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu sličnih povijesnih iskustava, zadobilo svoju »povijesnu obilježenost«.
More...
Moto za ovu knjigu preuzeo sam od »Duhovne republike Zicer«, osnovane u klubu Zicer u Novom Sadu još godine 1992. s ciljem da spriječi mobilizaciju za rat koji se vodio u Hrvatskoj. Jugoslavija je tada već bila raskomadana, bile su prekinute komunikacije između novih država, a sve informacije strogo kontrolirane i cenzurirane. Tako sam za tu »republiku«, koja je bila dio širokog antiratnog pokreta u Vojvodini, doznao tek u ljeto 2014. iz tjednika Novosti, koji je prenio dio teksta iz projeka »Living Together« (Živjeti zajedno), financiranog od Europske unije. Naravno, patetična optužba tog mota nije sasvim pravedna, točnije, ne odnosi se na sve ljude. Nasilje, zločini i laži proizveli su kolektivnu paranoju, a nacionalizam je jedan od njenih najstrašnijih oblika. Osim toga čini se kako je u prirodi čovjeka da kao normalna prihvaća pravila uspostavljena u sredini u kojoj živi, iako se ona ponekad mijenjaju nevjerojatnom brzinom. Dra-matičan primjer je njemačka zdravstvena služba koja je već na početku Hitlerove vladavine, /kao normalni dio brige o zdravlju nacije, prihvatila kastraciju svakog tko je bio proglašen psihičkim bolesnikom. Ponašanje mnogih ljudi kod nas, u proteklih četvrt stoljeća, slijedilo je isti obrazac. Ali za one koji se smatraju mislećim dijelom nacije i koji su imali prilike govoriti, gornji moto ima punu vrijednost. Nije zanemariv ni broj onih koji su toga bili svjesni, a nisu šutjeli, iako su bili izloženi raznim pritiscima i šikaniranjima. Istovremeno su vladari novih država počeli kontrolirati sve medije i javne tribine na kojima su postali dobrodošli samo zagovornici nacionalističke mržnje.
More...
Kontrarevolucionarni građanski rat iz devedesetih u Hrvatskoj još uvijek traje. Istina, vodi se drugim sredstvima, ali još uvijek traje. Znakova izlaska iz »olovnih vremena« ne da nema, nego je na djelu intenziviranje izuzetno regresivnih društvenih kretanja. Prije 14 godina sam počeo iskazivati neslaganje s rušenjem svih temelja društvenih odnosa i države koji su u sebi nosili klicu mogućnosti ozbiljavanja istinske ljudske zajednice, premda sami to još nisu bili. U njima je ipak bilo, kako je govorio Milan Kangrga, »nekaj ljudskog«. Svrha rata koji je Tuđman nazvao domovinskim bila je gušenje baš te mogućnosti. Imao sam potrebu protestirati ne samo protiv brutalne restauracije kapitalizma koja je eufemistički nazvana tranzicijom, nego i protiv naleta historijskog revizionizma kojemu je cilj rehabilitiranje i eventualno oživljavanje zločinačke NDH. I zaista, rat je imao sva obilježja nastavka »velikog čišćenja« koje u Drugom svjetskom ratu nije uspjelo. Radikalno zlo je ponovno eksplodiralo; ono prirodno, divlje, nagonsko, sirovo, surovo, još-ne ljudsko nadvladalo je slobodu, duh i um. Suočili smo se s materijaliziranim fantomom – ovdašnji, samonikli oblici nacizma i fašizma, ustaštvo i četništvo, ponovno su oživjeli kako bi zgazili duh evropskog moderniteta na ovim prostorima.
More...
Throughout the whole history of state, people and individuals were faced, to different extent, with war, destruction, violence and war crimes. The greatest difficulty after the conflicts, in addition to reconstruction of demolished houses and re-establishing relationship, was facing war crimes, in particular those committed by members of the so-called ‘Us’. This ‘patriotic narrowing of the mind’, as the philosophy professor Žarko Puhovski once said, at the time when one should confess the guilt of human also becomes a moral drama that has been haunting human kind since ever. It is related to the ontological evil as Hannah Arendt said, as well as with insisting upon ‘our truth’, which villains of modern age like to use in court rooms and claim it to the grave.
More...
During the last war, in the beginning of the 90s, there were around 400 000 Serbs who escaped Croatian territory and most of them ended in Serbia where they, in smaller or bigger groups, live in metropolitan areas, cities and villages even today. Those smaller groups of mostly compatriots are united by the sad destiny of refugees, solidarity and memory of homeland. Almost a half of this half a million population lives in Autonomous Province of Vojvodina in villages mostly built on their own on empty fields, on the outskirts where initially there were no conditions to develop a civilized lifestyle. Those settlements live as a memory of self-sacrifice of population torn from their root, left with nothing and forced to undertake a precarious road to a new environment. It should be emphasized that most of the refugee settlements in Vojvodina and elsewhere aren't slums or ‘empires of poor’, but solid houses that children leave every day to go to school, their parents to go to work and earn their daily bread and the eldest do their best to help as much as they can. In the moment they were built, those houses witnessed blood, sweat and tears of their household members because suffer and trouble are in common to almost every one of the half a million of Serbs who came to Serbia from Croatia. Psychologically, we can never measure the amount of negative energy accumulated among the Serb refugees from Croatia during the mid-90's which resulted in many diseases, death and existential traumas, however, there was also a strong will to survive; the Serb refugees from Croatia managed to sustain and initiate a new life in Serbia.
More...
For years it has been emphasised that after the Operation “Storm” at the start of August 1995, some 250 000 Croatian citizens of Serb nationality were expelled from Croatia, probably in order to highlight the sheer scale of the drama of that moment and of the people who fled. Unfortunately, the number is far greater: more than 400,000 Serbs left Croatia during the 1991-1995 war that raged on the territory of this former Yugoslav Socialist Republic. In the beginning, ever since the HDZ party came to power in 1990, they had been coming in Serbia quietly ”with two suitcases and a back¬pack“. They started coming after the first layoffs, after threats below their windows and nasty looks from their neighbors, from anonymous tele¬phone calls and graffiti on the walls containing the letter “U”. It was a time of nationalist triumphalism, a time of invoking ”Croatia within its historic and ethnic borders”, a time when (the first Croatian president) Franjo Tuđman cried out a sentence that is still quoted today, that the ”NDH was also an expression of the Croatian people’s historic will”.
More...
A man can be deprived of his house and land, he can lose money and health and homeland, but something will always remain to provide strength and will for a new start. But take away a man’s dignity and there will appear an emptiness that nothing can assuage, and it will fill him with disappointment and anxiety. Thus he will lose the last foot¬hold from which he has drawn the strength needed to overcome all the trials and tribulations, to stay and survive.
More...
The publication is a novel study in the field of Polish political science regarding collective representations – a category associated mainly with sociology – from the point of view of a political sphere researcher. The theoretical model adopted by the author has been used to outline and analyze the shapes of collective representations of the peoples of the former Yugoslavia in the difficult period of protracted economic crisis and the accumulation of further political problems. The in-depth diagnosis of ordinary people's feelings about the reality that surrounds them has led to the ascertainment that, over the recent years, rising problems and negative emotions have begun to predominate over optimistic premises, while maintaining stability in the region requires some more determined and well-thought-out actions by the international community. The monograph, written from the perspective of political science and based on qualitative data, combines the elements of other social sciences and humanities, which appeared necessary to explain the interdisciplinary category of collective representations in an integral manner. This broader view of the complicated Balkan region can contribute to improving the knowledge and understanding of it.
More...
1. Priznanje patnje i naknada štete. Put do iscjeljenja žrtava i društva; 2. Prava civilnih žrtava rata; 3. Kako ostvariti pravo na zaštitu kao civilna žrtva rata u Republici Hrvatskoj kroz upravni postupak?; 4. Kako pokrenuti postupak proglašenja nestale osobe?; 5. Kako ostvariti pravo na reparaciju kao civilna žrtva rata kroz sudski postupak u Republici Hrvatskoj?; 6. Sudski postupak za naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja bliskog srodnika tijekom Domovinskog rata; 7. Žrtve ratnih zločina; 8. Odgovornost Republike Hrvatske za usmrćenje civila tijekom Domovinskog rata; 9. Zastara pokretanja građanskog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (ZOO, NN 35/05, 41/08); 10. Pokretanje sudskog postupka; 11. Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske kojima je utvrđena povreda prava na život; 12. Korisni kontakti u ostvarivanju prava civilnih žrtava rata
More...
1. Bez političkih i pravosudnih pomaka nakon više od 20 godina. • Civilna stradanja – neutvrđen broj • Odsustvo zakonodavnih rješenja • Postupci za naknadu štete pred hrvatskim sudovima i Europskom sudu za ljudska prava - tek poneki usvojen tužbeni zahtjev • Troškovi izgubljenih parnica – prvi slučaj otpisanog parničnog troška; 2. Potrebe i iskustva civilnih žrtava rata • Ciljevi i metodologija istraživanja; 3. Ostvarenje prava na obeštećenje • Ostvarena prava kroz upravni i sudske postupke; 4. Podrška civilnim žrtvama rata; 5. Iskustva specifičnih skupina civilnih žrtava rata • Žrtve terorističkih napada Studija slučaja • Osobe kojima je zbog ratnih djelovanja poginuo, umro ili nestalo član obitelji Studija slučaja • Civilni invalidi rata Studija slučaja • Žrtve seksualnog nasilja Studija slučaja; 6. Preporuke Korišteni izvori
More...
The world order constitutes, it is true, the environment in which the Bosnian state, after it had been internationally recognized, was brought to its destruction, but this only where the aggressors achieved it, having been confronted to unexpected resistance from Bosnian forces from within. The analysis of this situation therefore also represents a definition and interpretation of its logic model on a global scale. The events in question bear witness to the intention to destroy Bosnia by all means, including the total annihilation of the Bosnian being, through extermination and genocide. Their consequences today can be summed up as follows: the Bosnians survived only where they defended themselves, and the state of Bosnia, for the sole reason that the aggressors failed to break down the relentless resistance and unexpected from those whose disappearance they had programmed. The effects of this destruction have brought to light the enigma posed by the character of the Bosnian struggle for survival. We would like to give to the whole of this resistance, both outside and inside, a content that would not be Bosnian, in order to reduce the idea of the protection of the Bosnian state to just one of its components, thus confirming the deformation and degradation of the Bosnian being himself. // PUBLISHED IN 2005 BY DURIEUX PUBLISHING HOUSE BASED IN ZAGREB
More...
The events that struck Bosnia at the turn of the millennium - its people slaughtered and expelled, assaulted and humiliated, its towns and villages ravaged - did not concern only Bosnia. No individual, nation, region or state was protected from it, although their role took different forms. It is the whole human person who has suffered. It would be a never-ending task to list and describe these various experiences, and anyway, no matter how deep we go, their essence may well remain elusive. This is why this book attempts, on a more general level, to differentiate the modern world view from the traditional one, allowing a "Bosnian response" to take shape as they meet. // PUBLISHED IN 2005 BY DURIEUX PUBLISHING HOUSE BASED IN ZAGREB
More...