Ukrajinski rondo
Ona je u Lavovskom getu Okrenuta tužnoj čežnji elipse koja još nešto želi, mnogo ljudi, mnogo dana i mnogo nepoznatih stvari. I nakon pravokutnika, pralika naših kuća, sivih vagona, zidova i stolova. I nakon kvadrata u kojem je smješten sav naš život – olovna masa svakog dana. I nakon grada, kruga u kojem se započinje i vraća u istu ulicu. Jer elipsa je jedini lik koji razumije rasute planete i usamljene ljude koji nisu odustali od čekanja. Netko je pročitao njezine stihove na spomeniku u Lavovskom getu Ulice su kao more, odsjaji su boje daljina i težine čekanja.
More...