![Medveđa rupa](/api/image/getgrayliteraturecoverimage?id=document_cover-page-image_1027424.jpg)
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Kada je 21. februara pobegao iz Kijeva, Janukovič se uputio u Harkov, gde je bio zakazan kongres njegove Regionalne partije. Trebalo je da on na tom kongresu objavi da su vlast u Kijevu oteli fašisti, plaćenici Zapada, da proglasi Donjecku republiku i da zamoli Rusiju da od zlih fašista vojnom intervencijom zaštiti novoosovanu republiku. Međutim, organizatori puča su se u presudnom trenutku uplašili, kongres je neslavno završio rad, a Janukovič se napio i helikopterom odleteo za Donjeck.
More...
U svom legendarnom filmu Dijamantska ruka (1969), Leonid Gajdaj je snimio mnogo scena koje su neminovno morale izazavatine zadovoljstvo sovjetske cenzure. Predviđajući to, Gajdaj je za finalnu scenu ove komedije snimio eksploziju nuklearne bombe namoru, scenu koja nikako nije bila povezana sa sadržajem filma i koja je i sama po sebi izgledala prilično apsurdno. A kada je nasednici komisije Državnog komiteta za kinematografiju (Госкино) došao red na njegov film, Gajdaj se opasno zainatio: bio je spreman da se odrekne bilo koje scene osim te, poslednje. Prepirka se produžila i nakon nekoliko dana teških razgovora, Gajdaj je na kraju ipak „popustio“. Sve ostale scene u filmu su ostale praktično nedirnute. Tu i tamo su poneku malo podkresali, ponegde malo izmenili tekst i to je bilo sve.
More...
Putinov prelazak na otvoreno hitlerovsku spoljnu politiku kvalitativno menja političku konfiguraciju unutar zemlje. Pre svega, s dnevnog reda je definitivno skinut projekat „ujedinjene antiputinske opozicije“. Putin je, onako skoro sasvim po hitlerovski, uzjahao „postversajski sindrom“, raspalio masovnu imperijalno-šovinističku psihozu i pridobio značajnu većinu onih koji podržavaju agresivnu politiku koju je on započeo. Na njegovu stranu je dobrim delom stala i opozicija, naravno dumska, ali ne samo ona.
More...
Sve je izgleda već jasno. Ruski potezi su „znak slabosti“ (Obama), Putin je „gubitnik“ (Spiegel online), živi u „nekom drugom svetu“ (Merkel), Zapad mora da mu „pokaže gde mu je mesto“ (Frankfurter Allgemeine Zeitung). Moćnici i mediji na Zapadu odavno nisu bili tako složni kao tokom Krimske krize: Ludi Ivan je prekršio međunarodno pravo, red je da zbijemo redove.
More...
U vezi sa otcepljenjem Krima od Ukrajine, aktualizovano je poređenje Krima i Kosova. Američka i evropska administracija, većina američkih i evropskih eksperata za međunarodno pravo, međunarodne nevladine organizacije i dve-tri lokalne organizacije za ljudska prava smatraju da se Krim i Kosovo ne mogu porediti.
More...
Reč aneksija ružno zvuči zbog nesrećne prošlosti. Ovim terminom se opisuje, između ostalih tragedija, pokušaj Sadama Huseina 1990. da proguta čitav Kuvajt i pretvori ga u devetnaestu pokrajinu Iraka; invazija Indonezije 1975. na Istočni Timor, preuzimanje Zapadne Sahare od strane Maroka iste godine; i izraelsko proglašenje istočnog Jerusalima, nakon rata 1967, za deo ujedinjene prestonice. Na nemačkom se to zove Anschluss. Kao i većinu prisilnih zajednica, aneksiju prati gomila visokoparnih, neiskrenih reči – ključne teme su narodna volja, istorijska nepravda, božansko proviđenje – ali do nje skoro uvek dolazi pod pretnjom puščane cevi.
More...
Kancelarka preti Rusiji novim sankcijama. Ministarka odbrane Ursula von der Leyen bi dala da se podmažu tenkovske gusenice: „NATO bi trebalo da pojača prisustvo na svojim spoljnim granicama.“ Kada je reč o nadmetanju teškim rečima, čini se da Zapad uspešno drži korak sa Rusijom. Zabrinuta javnost je shvatila da u ovom novom konfliktu između Istoka i Zapada oko sudbine Ukrajine nijedna strana ne namerava da smanji napetosti.
More...
Gospodine predsedniče! Dame i gospodo! Putin želi da vojnim putem reši ukrajinsku krizu. On ne shvata da se svetski problemi ne mogu rešavati vojskom i oružjem. Baš naprotiv.Tako se ne mogu rešavati ni ruski problemi. Negovi stavovi i potezi su pogrešni. Međutim, ti isti stavovi dominirali su i još dominiraju na Zapadu. To pokazuju primeri Jugoslavije, Avganistana, Iraka i Libije.
More...
Potpuno nezavisni krimski parlament obratio se lično Putinu s molbom da se Autonomna republika Krim primi u sastav Ruske Federacije. Ovo se dogodilo dva dana pošto je Vladimir Putin izjavio da pitanje o prijemu Krima u sastav Rusije nije u igri. A pravila se, kako vidimo, tokom igre i te kako menjaju.
More...
Mnogi koje volim i sa kojima sam odrastao na poluostrvu Krim sada slave ruske vojnike. Izgleda da je većina ruske populacije na Krimu podlegla ovoj euforiji. Ovaj događaj za njih znači povratak dugo priželjkivane harmonije. Mogli bismo reći da se u tome ogleda ruski mentalitet prožet imperijalističkim sklonostima, arhaičnošću i paternalizmom. Možda je to preterivanje. Ne bi trebalo da donosimo preuranjene zaključke, već bi bilo bolje da se posvetimo predistoriji ovog problema.
More...
Sreo sam starog poznanika, pozorištarca. Odmah na početku razgovora pominje kritiku Ane Tasić iz beogradske Politike o pozorišnoj predstavi Neoplanta. Vidi se da poznaje današnje tendencije u svetu teatra, zna šta se događa na evropskim pozornicama. U Londonu je proučavao ono što će kod nas da stigneza petnaestak ili dvadesetak godina. Sa žaljenjem konstatuje, kao stari autonomaš, koliko smo mi, Vojvođani, u ogromnom zaostatku. Imamo dosta nadarenih mladih ljudi, ali oni nemaju uslova, mogućnosti da svoj talenat razviju, pokušava da se uteši. Dajem mu za pravo i kažem da je to u Vojvodini oduvek bio problem. U sedamdesetim godinama, a i kasnije, „u razdoblju autonomije”, autonomaški političari su zapostavljali, zanemarivali upravo vojvođanske vrednosti. Vojvodina nije cenila svoje pisce, svoje umetnike. I Aleksandra Tišmu su ovde priznali tek kad je u Beogradu dobio sve najznačajnije književne nagrade.
More...
Kod Dnjepropetrovska na istoku Ukrajine niko ne bi mogao da pretpostavi da je država proglasila opštu mobilizaciju i da je u toku teritorijalni spor sa Rusijom. Uveče su gradske ulice puste i svi drežde pred televizorima. „Brine nas šta će biti“, kaže gospođa Veruška, koja u srednjoj školi predaje hemiju. Nije htela da govori o mogućem ratu, nego o tome koliko malo zarađuje i koliko od tih para mora da daje na sve strane, što uopšte ima posao. „Uvek smo se bojali da će stvari krenuti po zlu i stvarno su krenule po zlu.“
More...
Teku mutne prolećne vode Dnjepra i već znamo šta valjaju, Krim ukrajinski će se prisajediniti Rusiji kao autonomija ili republika, a tamo na tom prostoru je i letovalište Jalta. Tamo ima Rusa u većini ali ima i 20 odsto Ukrajinaca i još – tamošnji prvak je na poslednjim izborima dobio manje od 3 odsto glasova svejedno, može to i ovakoi nije jednom bilo. Nemir vlada među velikim silama koje dele svet kao što su ga uvek delile na famozne interesne sfere. U veseloj palanci našoj nije jednostavno snaći se – niko ne govori o Ukrajini jer ko sme da se Gospodaru zameri, i našem Vučiću i onom u kremaljskom dvorcu. Izborna je groznica i bolje je ćutati o Ukrajini i pričati priče za malu decu koja od martovskih izbora mnogo i ne očekuju.
More...
Nema naciste, a da nije Hrvat – logika je srpskih desničara. Ispred ruske ambasade u Beogradu održan je 3. marta skup podrške Putinovoj politici prema Ukrajini i, tim povodom, uručeno i pismo ruskom ambasadoru Aleksandru Čepurinu. Nestranačko udruženje političara, Dveri srpske, bilo je organizator ovog okupljanja. Na skupu je, između ostalih, govorio i dr Miša Đurković, predstavnik udruženja Srpski kod. Tumačeći dešavanja u Ukrajini, Đurković je okupljenima rekao: „Nacizam, koji nadire, izveo je nasilni puč u Ukrajini, smenio je legalnu vlast i doveo fašiste. Doveo ustaše ukrajinske iz zapadnog Lavova. “ Zbog čega ova analogija sa ustašama? Da nije možda ispravnije povući jednu drugu paralelu, i to onu između srpskih i ukrajinskih nacionalista. A evo i kako: ukrajinski nacionalisti se plaše Rusa i Rusije i traže podršku Zapada, dok se srpski nacionalisti plaše Hrvata, Bošnjaka, Albanaca i Zapada, i traže podršku Rusije.
More...
Da li je Putin zaista ozbiljan? To pitanje postavili su mnogi Rusi kada je postalo jasno da će Rusija i zvanično poslati trupe u susednu Ukrajinu. Putinovi protivnici nisu očekivali da će vladar iz Kremlja otići tako daleko, dok su njegove pristalice iznenađene doslednošću s kojom predsednik brani ruske interese.
More...
Ukrajinska kriza ušla je u fazu u kojoj nam mediji pokazuju dijagrame sa naoružanjem: hiljadu tenkova, stotinu borbenih aviona, 55 lansera raketa dugog dometa. Slična sklonost primećuje se i u govorima političara: Džo Bajden teoretiše o „manjem vojnom upadu“; britanski ministar odbrane Ben Valas govori o „odbrambenom oružju kratkog dometa“. Televizijski eksperti za bezbednost barataju pojmovima kao što su „bataljon“, „brigada“ i „udar“ dok se iza njih smenjuju animirani grafikoni.
More...
„Već prvi nezvanični rezultati ukrajinskih izbora jasno pokazuju totalan razdor koji vlada u Ukrajini“, radosno nas obaveštava prokremaljski internet pretraživač Rambler. I to je osnovna ideja koju u glave ruskih građana pokušava da utuvi slugeranjska informaciona mašinerija putinskog režima. „U Ukrajini ne postoje izbori“, „to se ne sme priznavati“, „šta će Ukrajini predsednik kad njome vlada američki ambasador“ – glavni su komentari ruskih državnih medija povodom 7. predsedničkih izbora u Ukrajini. „U drugi krug su ušla dva kandidata, Razdor i Haos; za sada vodi Razdor, ali će na kraju pobediti Haos“.
More...
Većina domaćih rasprava o poslednjoj ratno-mornaričkoj „tuči“ u Kerčkom moreuzu svodi se na diskusiju o tome jesu li ukrajinski oklopni čamci povredili ruske teritorijalne vode i da li je (prema tome) naša obalska straža imala „zakonito pravo“ da ih uz aktivnu primenu oružja presretne.
More...
Kada me studenti pitaju zašto govorim „u Ukrajini“ a ne „na Ukrajini“, podsetim ih na njihov odnos prema svojim prezimenima. Na prvom predavanju neko od studenata me obavezno ispravi napominjući na kom slogu njegovo prezime treba akcentovati. Neko neće da bude IvanOv, već IvAnov. Neka studentkinja ne želi da je zovu ZubrIckaja, već ZUbrickaja jer misli da je lepše da njena ličnost bude asocirana sa bubalicom (зубрила) nego sa bizonom (зубр). Ne znam za slučaj predavača koji je insistirao na svojoj verziji artikulacije nečijeg prezimena. Za sve profesionalno upućene na reči i jezik pravo na ime je neotuđivo i nepovredivo.
More...