Tri čakavska libra Starega tastamenta - Prijevod s latinske Nove Vulgate na idiom čakavskog jezika Selaca na Braču triju starozavjetnih knjigâ: "Obadija", "Jona" i "Habakuk"
Po svojoj jezičnoj ljepoti i književnoj veličanstvenosti, po vlastitoj estetskoj snazi i kulturološkoj važnosti koja prekriva ama svaki kvadratni centimetar kopna i svaku kapljicu mora i oceana, za Bibliju se neporecivo može ustanoviti kako je ona – libreto za povijestî umjetnostî. Podjednako i starozavjetni mitovi i novozavjetni motivi, redovito su se zaticali pod kistovima slikara ili dlijetima kipara. Sjetimo se samo Michelangela Buonarrotija i Leonarda da Vincija, Tintoretta i Rafaella, Rodena i Giacomettija ili naših Ivana Meštrovića i Kuzme Kovačića, Ive Dulčića i Đure Sedera, Dimitrija Popovića i Matka Trebotića, Joze Vrdoljaka i Josipa Botterija Dinija... Književnici također nisu ostajali nijemi na biblijske podražaje: čitali smo Dantea Alighierija i Torquata Tassa, F. M. Dostojevskog i L. N. Tolstoja, Mihaila Bulgakova i Ivu Andrića, odnosno u nas Marka Marulića i Ivana Gundulića, koji su s vremenom dobili dostojne nastavljače što su ekstenzije svetopisamskih prizora, u literaturi, poput barjaka rastegnuli do naših dana. Toj vrsti baštinstva vlastitim su se djelima hotimično htjeli pridružiti važni danas za nas eksponenti i deputati te vrste napisane prakse: Vladimir Nazor i Miroslav Krleža, Rajmund Kupareo i Ivan Golub, Dražen Katunarić i Miro Gavran...
More...