We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Međunarodno pravo rat definiše kao oružani sukob država u cilju postizanja političke nadmoćnosti, sredstvima koja predviđa međunarodno pravo. Rat se također može definisati i kao organizovani i oružani sukob između država, naroda ili drugih aktera, a karakteriše ga obično dugotrajnost i visoka smrtnost. Rat je društvena pojava koja zahvata sve sfere života i usmjerena je na glorificirnje uloge muškarca kao vojinka/branitelja/zaštitnika domovine i nejakih ili pak kao osvajača/vojskovođu/heroja. U tom smislu rat se ne može posmatrati odvojeno od patrijarhata već je jasno da su mnoge patrijarhalne strukture i ideje najjasnije izražene za vrijeme trajanja ratnog stanja.
More...
Pojmu silovanja moguće je pristupiti iz brojnih perspektiva jer je to praksa koja je kontinuirano (sve)prisutna od početka pisanja historije svijeta, a istovremeno se o njoj najviše šuti i u najvećoj mjeri se tabuizira. Kad kažemo silovanje, odmah pomislimo na neravnopravan odnos moći između moćnog muškarca i nemoćne žene. Silovanje se dešava i muškarcima, dešava se u drugačijim odnosima moći, uzimalo je različite oblike i bilo društveno tretirano na različite načine. Jedna stvar je definitivno konstantna – silovanje kao pojava postoji u svim društvima, u doba mira i rata, u svim sferama javnog i privatnog.
More...
It is Sunday afternoon, 6 November 1955. A raw autumn day. Anton Tomík’s hand has just touched the back of a wooden fence separating the guards’ barracks and the prisoners’ camp. The boarded fence runs roughly in the middle of the Nikolaj camp. Nikolaj lies one kilometre north of the town of Jáchymov in the Krušné Mountains, in the area of which prisoners extract uranium ore to be exported to the USSR.
More...
The life story of Adolf Schwarzenberg reflects the complex fates of members of the Czech nobility in the 20th century. Their relationship to the Czechoslovak Republic, in which they lost their privileges and a substantial part of their property, developed gradually, but they did not hesitate to show their loyalty in the most dangerous times. During Nazi occupation Adolf Schwarzenberg was punished with confiscation of his property for his fidelity to the Czech state and nation and for his resistance to the Nazi regime. Therefore, he had a deep sense of grievance that his property was not returned to him after the Second World War. In 1947 the property of the Schwarzenberg primogeniture was expropriated for the second time, but this time by the state for which Adolf Schwarzenberg did so much in difficult times.
More...
On Wednesday, 27 May 1942, at 10:35 AM, Warrant Officers Josef Gabčík and Jan Kubiš, sent from the UK, carried out the assassination of the acting Reich Protector, SS-Obergruppenführer and Police General Reinhard Heydrich, who was travelling from his home in Panenské Břežany to Prague. We are at present marking the seven decades that have elapsed since this important historical moment (it really was a moment – about twenty seconds long). What role in the whole operation was played by the Special Operations Executive (SOE)?
More...
Czechs were among Nazi Germany’s first foreign victims, with Prague the last capital to be freed at the end of World War II. Capitulation, occupation and oppression cast a long shadow which persisted into the post-war period.
More...
Ove godine se navršilo 150 godina od službenog proglašenja samostana u Gučoj Gori. U povodu proslave 150. godišnjice samostana organizirana je tribina o povijesti ovog samostana. U tu povijest spada, nažalost, i rušenje najvećeg samostana na Balkanu. Da nas budućnost ne bi osuđivala s nemarnosti opisat ću jedan “detalj” iz ratnog (ne)vremena s tragičnim posljedicama. Dok su se njemačke vojne formacije u veljači 1945. povlačile prema Bosanskom Brodu, ostala je jedna jedinica njemačkih vojnika u gučogorskom samostanu. Poslijepodne u nedjelju 18. veljače 1945. godine, partizani su počeli stezati obruč oko Guče Gore. Uvečer, oko osam sati, zauzeli su mjesto, a njemački vojnici, koji su branili Guču Goru, povukli su se u samostan i ondje se zabarikadirali.
More...
Psychological theories have in common that violent crime is definitely interpret the psychological characteristics of personality, thereby disenfranchising or completely ignoring the importance and influence of social factors. For these reasons, among them are often observed psychologism and psychologizing. Taking only one side of the crimes for their whole(pars pro toto) leads to the etiological explain it as merely a psychological phenomenon. Try to get a limited number of facts build adequate scientific theory proved to be ineffective, and if its appearance persisted, practical assessment did not provide convincing evidence in support of their accuracy,which is why they usually remain at the level of hypothesis.Recognizing that the absolute psychological characteristics of personality unacceptable psychologically oriented authors today tend to certain types of criminal behavior linked to the relevant psychological characteristics of the offender. In doing so, one must not disregard the influence of the environment on the formation of the personality of offenders, and that personality traits and external factors act simultaneously and intertwined,which is why only conditionally be separated. Personality is not autonomous in relation to the social context; on the contrary, man and society are closely linked, interdependent and permeate entities. Man necessarily occurs in society (on his subjective totality, it carries in itself, of course, not as a simple reflection of the experience, but as revised), a society can not exist without man and independent of him. Given that the whole of human activities is an unbreakable unity of objective and subjective, social and personal, it is necessary to examine the complex relationships the individual - group -society and the contradictions in them, often trying some of these offenses.Only such an approach can aspire to a more complete explanation of violent crime, which was for many years a very serious problem in the European Union and Republic of Serbia.
More...
The drift of supportism in Morocco: The drifts of the supportorism have become recurrent, through this article, we propose to synthesize the provisions of Law 09-09 which addresses violence and vandalism in stadiums to show the difficulties of its application, demonstrate the inadequacy of the police approach and make recommendations to make the show enjoyable again.
More...
Želeo bih da ovde ponudim jedan vodič za razumevanje savremenog sistema nereda, sistema rata i mira, vodič koji bi bio ilustrovan određenim istorijskim referencama. U stvari, poznavanje strategije, preciznosti nuklearnih projektila, tenkova i aviona zamaraju i najpažijivije duhove jednom mešavinom apstrakcije i monotonije, usred užasa imaginarnih plotuna. Odnos izmedu formalizma nuklearne strategije i stvarnih uloga konflikata postaje sve beznačajniji uprkos tome što, pred našim očima, istorijski događaji ponovo dobijaju svoju težinu, kao uzori za moralne snage i etička pravila koja nastavljaju da upravljaju nacionalnom politikom.
More...
Bijeg je stariji od napada, kaže antropologijsko istraživanje. Prema njemu bi čovjek, doduše parcijalno, bio grabežljiva životinja (grabežljivi lovac) ali ne ratna životinja a priori; usprkos tome otkriće oružja - za udaranje, bacanje, strijeljanje (izgradnja distance, neo-kortikalni razvitak) - igra ključnu ulogu u antropogenezi. Ako uopće nešto smijemo predmnijevati o prvotnoj nagođenosti ljudske psihe u pogledu borbe i rata, onda toliko, da ona radije izmiče no da se bori. »Plašljiv, ali sretan« (G. Meemann, podnaslov: Zašto se suvremenik pračovjek ne želi boriti, Ffm, Berlin-Wien, 1981). Tko izmiče, može početno bolje osigurati svoje šanse preživljavanja nego confrontateur. Razumijemo li plašljivost neutralno kao primarnu sklonost izmicanju, tada ona u ljudskom domaćinstvu poriva mora posjedovati prednost pred radošću borbe. Bježati je prvotno mudrije nego ostati na mjestu. »Pametniji popušta«.
More...
Kada posebno govorim o modernim teorijama o partizanima, onda radi pojašnjenja teme moram naglasiti da stare teorije o partizanima nasuprot modernim ovde u stvari i ne postoje. U klasičnom ratnom pravu dosadašnjeg evropskog međunarodnog prava nema mesta za partizana u modernom smislu reči. On spada ili - kao u kabinetskom ratu XVIII veka - u neku vrstu lakših, naročito pokretljivih, ali regularnih trupa, ili je, kao naročito gnusan prestupnik stavljen jednostavno izvan zakona, on je hors la loi. Sve dok se u ratu zadržalo još nešto od predstave o dvoboju sa isukanim oružjem i viteštvom, to i nije moglo biti drugačije.
More...
Komunizam se srušio, ali u mnogim zemljama, koje su još do nedavno bile komunističke, svedoci smo izbijanja ratova i međuetničkih sukoba. Medutim, ni u drugim zemljama nije ništa bolje. Da li je to možda sloboda? Ne radi li se tu o iznenadnoj pomami nerazuma? Ili je to pak perverzno ispoljavanje razuma, koji je trebalo da čovečanstvo izvede iz srednjeg veka? Nijedan rat nije »sulud«. Da bismo to bolje shvatili, problematiku razuma izveli smo iz filozofije zapadnog prava. Rejmon Aron, koji je, između ostalog pisac Mira i rata međa narodima, kao i obimne studije o Klauzevicu, na svom maču člana Instituta ugravirao je mudru Herodotovu izreku: »Nijedan čovek nije do te mere lišen razuma da daje prednost ratu a ne miru«. Međutim, kada je postao predsednik Akademije političkih i etičkih nauka ubrzo je dodao: »ali to nije istina«; ta intervencija nije samo izraz njegovog smisla za paradoksalno. Na taj način, Aron je dodirnuo i jednu aktuelnu temu, kojoj je želeo da ostane veran po svaku cenu, i koja je sadržavala određen krug naizgled nerešivih, mada njemu bliskih pitanja: kakav je odnos »razuma i nerazuma u istoriji« (to je naziv seminara koji je držao početkom 70-ih godina), ili kakva je Dijalektika nasilja (kako glasi naslov jednog njegovog dela)? Razmišljanje o ratu (Rejmon Aron), razmišljanje o nasilju nas zaista dovodi do paradoksalne situacije. To je razmišljanje o nepojmljivom, ili, bolje rečeno, to je rasuđivanje o iracionalnom, a ako bismo hteli da to obrazložimo, bilo bi to opravdanje nerazuma, pridavanje legitimnosti onome što je neprihvatijivo.
More...
Po malodušnom protivIjenju zločinima koje su SAD i njeni saveznici počinili u Vijetnamu, može se zaključiti da javnost ima gotovo isto tako malo naklonosti prema moralnim ograničenjima vođenja rata, kao što je imaju oni koji su preuzeli na sebe oblikovanje ratne politike SAD. Čak i kada se ograničenja u pogledu vođenja oružanog sukoba brane, to se čini samo na osnovu njihove zakonske podloge; njihova moralna utemeljenost se često malo shvata. Želim da pokažem da izvesna ograničenja nisu ni proizvoljna, niti samo stvar dogovora i da njihova valjanost ne zavisi jednostavno od njihove korisnosti. Drugim rečima, postoji moralna osnova pravila rata, iako sadašnji dogovori, službeno na snazi, nisu ni blizu njen savršen izraz.
More...
Međunarodna reakcija na suzdržljivost Njemaca i vlade Savezne Republike spram rata u Zalivu kod nas u zemlji naišla je na dvostruki odjek. Savezni predsjednik postavlja simetrične normative i zahtijeva ravnodušno-defanzivno razumijevanje. Drugi kliču ljekovitoj prisili realnosti koja poslijeratne Njemce stavlja pod nadzor i iz njihovih introvertovanih sumnji ponovo dovodi u osporenu ulogu političke sile. Ovdje bi se radije vidjela egzistencijaina ozbiljnost i nesmetani angažman jedne moćnije Njemačke. Do velike Njemačke tada je samo još jedan korak. U razboritim glavama se ponovo budi patos ranog Ernsta Jingera.
More...
Pitam se, »kako je došlo do ovakvog slučaja političke kulture?«, »do ovog bankrotskog objašnjenja intelektualaca? Osjećam se gotovo podsjećen na 1914 godinu. Doduše bez tadašnje oduševljenosti ali sa istom zaslijepljenošču. Kako ste svi Vi, sa određernim nijansama, skrenuli na oficijelnu liniju?« - »Možda«, misli moj prijatelj, »jer je ona tačna.« - »Možda«, odgovorio sam, »ali jeste li jasno mislili, ili je to samo potonulo zadovoljstvo tobože ponovo stečenom normalizacijom ono što vas određuje? Predstavi sebi najprije sljedeće: Godinu dana kasnije. Jedna žena stoji sa svojim djetetom uz prozor. Oni gledaju napolje. Napolju je tamno, čađ. Napolje ne treba ići, zbog ultravioletnih zraka. Žena priča djetetu kako je bilo ranije i šta se desilo. Dijete pita: 'A zašto niko protiv toga nije ništa učinio? '
More...
