Author(s): Elvis Fejzić / Language(s): Bosnian
Publication Year: 0
Vladavina naroda je višestruko vezana za lokalnu politiku. U malim lokalnim zajednicama nastali su prvi oblici političkog aktiviteta i organiziranja kao, recimo, u starim predantičkim i antičkim državnim tvorevinama. U nekim organskim grupama, koje predstavljaju jedan od oblika društvenog organiziranja bez tradicije državnosti, poput plemena ili klana, moguće je detektirati prvobitne oblike uspostavljene vlasti, autoriteta, moći, uticaja i interesa, iako su te skupine bile zasnovane na biološkoj ili agnatskoj pripadnosti. Takvi oblici neformalne i lokalizirane vlasti, u kojoj se već mogu prepoznavati oni koji vladaju i donose odluke od onih koji sudjeluju u aktivitetu takvih skupina i na koje se te odluke odnose, bili su utemeljeni na direktnoj političkoj komunikaciji, participaciji i odlučivanju (Vinsent, 2009). Iako navedeni oblik vlasti i odlučivanja još uvijek nije imao atribucije demokratske vladavine, zapravo, bio je osnova na kojoj će se kasnije razviti prvi koncepti direktne demokratije u antičkoj političkoj epohi. Atinski koncept demokratije demonstrirao je raznovrsne efekte neposredne narodne vladavine u političkoj praksi, ali je njen elitistički duh zasjenio i eliminirao njenu poliarhijsku notu i destruirao njen istinski demokratski potencijal, koji se ne može praktično realizirati bez vladavine mnoštva u političkoj zajednici. Apostrofirani režim vlasti omogućavao je svim slobodnim građanima, ali u ovom slučaju na ograničenom prostoru lokalnih zajednica, da ravnopravno participiraju u odlučivanju o javnim poslovima na atinskom trgu, s tim da je ključni problem bio u tome što je većina tadašnje atinske populacije bila neslobodna i isključena iz javne sfere. Tako da je atinska demokratska vladavina bila više direktni, nego što je bila demokratski režim vlasti, zato što je otvoreno odbacivala načelo političke jednakosti i ravnopravnosti svih pojedinaca u društvu i javnim poslovima.
More...