ПОЛІСТИЛІСТИКА В ТВОРЧОСТІ ВИДАТНОЇ ХУДОЖНИЦІ ТА СКУЛЬПТОРА ЛУЇЗИ БУРЖУА: ДО ІСТОРІЇ БІЄНАЛЕ

Author(s): Nina Ivanovska / Language(s): Ukrainian Issue: 4/2014

The article investigates the creation of Louise Bourgeois, which is called the encyclopedia of modern art. Her works influenced the leading artistic movements of the twentieth century such as cubism, futurism, surrealism, constructivism, abstractionism and conceptualism.The artist Louise Bourgeois was born in France but the most part of her life she spent in the United States of America. The aim of the research is to study and to make the analysis of contemporary art and the participantion of the artist in world’s most famous exhibitions and biennales.This topic is actual not only for analysis of world tendencies in contemporary art but it also demonstrates the sphere of contemporary Ukrainian art.The information is about Louise Bourgeous as one of the world`s leading contemporary artists and her work. Born in Paris in 1911, she settled in New York in 1938 and began to exibit her work just afterwards. Bourgeois is a sculptor who worked with many materials from marble and bronze to latex, fabric and mirrors. She was worldwide exhibited, producing a beguiling body of work featuring among other things. Spiders, cages were her objects of the sculpture. Her early childhood is a recurring theme that fuels her work. In 1982, Bourgeous was the first woman artist to be given retrospective at The Museum of Modern Art in New York. In 1993, she represented the United States at the Venice Biennale.In the late 1940s Bourgeois produced wooden sculptures, and in the 1950s she began to create works crafted with non-traditional metirials such as latex and plaster. Her work became more explicit in the 1960s and 1970s, and she was paid great attention. The public attitude to her changed due to feminism and postmodernism. She got the international success with "the documenta 9" in Kassel in 1992, and at the Venice Biennale a year later. In 1999, Bourgeois was the first artist commissioned to fill the Turbine Hall at the Tate Modern in London, which held a large retrospective in honor of her 95th birthday. Her works were also exhibited at the Georges Pompidou centre in Paris, in the Solomon R. Guggenheim Museum in New York, and in the Museum of Contemporary Art in Los Angeles. In 1999, she was honored the Praemium Imperiale by the Japanese Art Association.Her works were very new for modern art world. She changed the traditional sculpture and showed her personal art objects. As a result she was regarded as one of the most successful female artists.

Umetnost i rad (iz antropološke perspektive)

Author(s): Jovica Stojanović / Language(s): Serbian Issue: 250/1979

U onom času kad je čovek počeo svesno da se suočava s manifestacijama prirode, koje mu uvek nisu išle naruku, i kada je tim prirodnim delovanjima odlučio da se suprotstavi svojim delovanjem, iako isprva slabašnim, čovek je postao dinamičko biće, biće koje je volji prirode suprostavilo svoju volju. Taj trenutak kada je čovek na akciju prirode, koju je često tumačio kao atak na njega, odgovorio reakcijom, s namerom da podjarmi prirodu sebi, možemo, provizorno, uzeti kaopočetak kretanja točka istorije. Taj potez je u svojoj biti teološki, odgovor na izazove prirode je ujedno i početak njegove emancipacije od nje. Od tada čovek smanjuje meru zavisnosti svoje egzistencije od prirodnih tokova stvari i nastoji da tim tokovima da pravac kakav njemu odgovara, skupu njegovih potreba. Svest više nije učaurena, više ne miruje, ona je pokrenuta svest, dinamička, stvaralačka, čiji je domet — recimo, kamena sekira — skroman, ali ta svest je bremenita mogućnošću da otkrije i stvori gvozdenu sekiru, mnogo efikasniju u praktične svrhe. U takvom spletu okolnosti došlo je do čovekove samoidentifikacije, kada on počinje povlačiti razlikovnu liniju između sebe i životinje i između različitih dešavanja u prirodi. Početak raspoznavanja poretka stvari u prirodi, a pre svega početak rada stvorio je čoveka čovekom (Engels), s njegovim bitnim atributima koji ga odvajaju od animalnog sveta. Taj fundamentalni trejnutak početka delovanja u prirodi i na nju uslovio je da se nešto bitrio dogodi u čovekovoj psihi. Naime, uvidevši da radom smanjuje zavisnost od spoljašnih okolnosti (prirode) i postepeno izlazeći iz sveta animalnosti, čovek počinje da razvija svoje potrebe, bo- ]je reći, krug njegovih potreba se širi, tako da se one više ne svode na one najnužnije radi održavanja gole egzistencije. Javlja se osećanje punine života, otvaraju se perspektive i alternative koje će pospešiti kvalitet života.

Krajolik tehnike

Author(s): Nadežda Čačinovič / Language(s): Serbian Issue: 250/1979

»Priroda kao krajolik jest plod i proizvod teorijskog duha« — ova rečenica iz mjerodavne Ritterove analize krajolika kao indikacije funkcije estetičkoga u modernom društvu1 precizno zacrtava polazište s kojeg ćemo nastojati napipati, dakako, tek nevelik dio pojmovne mreže spletene oko pojmova umjetnosti i rada. Doživljavanje krajolika u »izlaženju u prirodu« gotovo se ne pojavljuje u relevantnoj suvremenoj umjestnosti:2 uz jednu jedinu iznimku osebujne karakteirstike, naime, u posredovanju kamerom.3 U tom smislu problem krajolika nešto je marginalno, no već kratko upoznavanje s poviješću doživljavanja prirode kao krajolika (a povijest je pregledna, sređena i ne dopušta nikakvu nivelizirajuću misao kako je ljudima to »oduvijek« »samo po sebi razumljivo«) ukazuje na prekrasno čvorište predstava o stvaranju i preslikavanju, na opreke između kulturnog i prirodnoga, radnog ovladavanja svijetom ili proizvođenja svijeta. A na ontičkoj razini koegzistiraju zdravorazumsko prihvatanje osjetilne izvjesnosti, zadivljenost »prirodnim fenomenom« i već veoma prošireno prihvaćanje suvremenih uvida poput Einsteinovog izrijeka »tek teorija odlučuje o tomu što možemo promatrati«.

Načela neoplastičke umetnosti

Author(s): Teo van Doesburg / Language(s): Serbian Issue: 250/1979

Ako pažljivo posmatramo rana umetnička dela, pašće nam u očj činjenica da i na najprimitivnijim crtežima postoje dva različita stila izražavanja. Ti načini izražavanja odgovaraju razlikama u spoljašnjem izgledu stvarnosti. Jedan se sastoji u načinu izražavanja vezanom u potpunosti za posmatranje objekata ili pojava spolja, a drugi u dubljem načinu izražavanja u kojem spolja posmatrani objekti služe samo da bi nagovestili misli ili osećanja. U prvom primeru objekat je cilj tog načina izražavanja, a u drugom samo sredstvo. Tako bismo prvi način mogli nazvati »izražavanje materije«, a drugi »izražavanje ideje«. U razdobljima u kojima je pogled na život bio materijalistički, i umetnost je bila materijalistička. Sve što je ona davala bilo je oponašanje materijalnog vida objekta. U razdobljima kada je pogled na život bio više duhovan, prirodan, spoljni oblici su se koristili samo kao pomoćno sredstvo za izražavanje ideje ili osećanja.

Psihološki smisao i psihološko značenje književnog dela

Author(s): Nikola Grdinić / Language(s): Serbian Issue: 254/1980

Nastojanje svake nauke , pa i psihološke, jeste da raznoliki vid predmeta koji istražuje svede na nekoliko osnovnih i opštih odnosa za koje se pouzdano zna da su zasnovani na kauzalnom principu, odnosno uzročno-poslodičnim vezama. Ako je psihologija pisca shvaćena kao uzrok a delo kao posledica, tada je zadatak kritičara da proučava uzrok (psihu), kako bi razumeo knjževno delo (posledicu).

Iskušenja kritičkog pristupa

Author(s): Božur Hajduković / Language(s): Serbian Issue: 254/1980

Oblast koja se bavi izučavanjem (analizim i procenom) književmo-umetničkih dela, a koja u ovom stoleću doživljava pravi preokret, odnegovala je u svom okrilju, tu negde u nesposrednom susedstvu teorije književnosti, niz danas gotovo samostalnih disciplina, koje se , međutim, još uvek podvode pod zajedničlo termin-kritika.

Ne daj se, avangardo!

Author(s): László Végel / Language(s): Serbian Issue: 260/1980

Možemo li govoriti o njoj, da li treba uopšte govoriti o njoj? Iz isušenih korita nekadašnjih esej-potoka koji su mnogo obećavali, čujem odjek osnovnog momenta naše avangardne poezije: nastavljati vredi samo ako se uvek sve iznova poeinje. Jesenji mrazovci naše zateturane avangarde rimuju se s opalim, rđa-crvenim I'išćem posečenih platana duž Futoške ulice; čuvari književne botaniičke bašte šeću se ugodno i samouvereno među travnjacima. Pod zelenim senicima, s vremena na vreme, svečani koncert: sve je proračunato na minut, organizatori su zadovoljini, nema iznenađenja, nema neugodnosti.

Estetika i teorija o stvaralaštvu

Author(s): Danko Grlić / Language(s): Serbian Issue: 262/1980

Čini se da je, na žalost, postalo potrebno — uskoro ćemo vidjeti zašto — na početku pomalo ugnjaviti s nekoliko elementarnih i manje-više poznatih podataka: Od samih svojih početaka, još davno prije no što se konstituirala kao autonomna filosofska disciplina, estetika je stvaralaštvo smatrala jednim od bitnih predmeta svojih teoretskih preokupacija. Posebno akcentuiran u oitavoj subjektivističkoj estetici, eudaimonizmu i emocionalizmu, estetici romantizma, a zatim i mnogim psihologističkim varijantama, sam je kreativni akt umjetnika vrlo detaljno opisan i analiziran, na primjer, u poznatih pet etapa umjetničkog stvaranja njemačkog estetičara Heinricha Liitzelera (stvaralačko raspoloženje, zametak klice djela, razvitak te klice, razdoblje kritičkog pokušaja i, napokon, konačna provedba). Štaviše, Liitzeler vrlo instruktivno pokazuje koje su sve dosadašnje estetike i filosofije umjetnosti poklanjale pažnju pojedinim etapama kreativnog akta (Willy Hellpach, Karl Jaspers, mističari, Paul Claudele, Benedeto Croce, racionalisti, psihologisti, itd., itd.).

Prava pozornica diše

Author(s): Boro Drašković / Language(s): Serbian Issue: 262/1980

Pred nama crvenkasta svetlost u kojoj se, u raznim pravcima, kreću ljubičaste senke ljudi. Neko čudno zbivanje ujedinjuje ovu masu koja prelazi obojeni paralelogram. Plakat umetnosti koja iščezava poput krugova na vodi. Pozorišni plakat je osoben deo pozorišne predstave. On je najpre mamac i obaveštenje, poziv na pustolovinu, a zatim ostatak, trag, često jedini trag te iste prohujale svetkovine. Za onoga ko je video predstavu, plakat je »skladište uspomena«, a za onoga koji nije — vrata neodgonetnog izazova.

Umetnički sistem i društveno tkivo

Author(s): Ješa Denegri / Language(s): Serbian Issue: 262/1980

Poznato je da se u kompleksu istorijskih avangardi u nekoliko uzastopnih etapa javljaju procesi politiizacije umetničkih stavova, da pomenemo slučajeve italijanskog futurizma, koji u pojedinim svojim segmentima inklinira ka »desnim« ideologijama, ili pak slučajeve berlinskog dadaizma, ruskih pokreta i nadrealizma, čiji se predstavnici opredeljuju ili direktno vezuju za »leve« i revolucioname dmštvene snage. Postoje, dakle, mnogobrojni simptomi evidentnih odnosa između političkog i umetničkog radikalizma, mada ti odnosi — kao što je istakao Z. Goldstein — nikada nisu odnosi jednosmemih uzroka i posledica: radi se, naprotiv, o složenoj interakciji društvenog ponašanja i umetničkog delovanja, interakciji u kojoj se politička uverenja pojedinaca i Šlrih skupina preformulišu u terminologiju njihovih izražajnih jezdka, a ti jezici se onda iznova ispopljavaju kao mediji neposredno socio-političke aktivizacije.

Umjetnost kao vječna potreba

Author(s): Mirko Zurovac / Language(s): Serbian Issue: 265/1981

Već od Hegela stalno se poteže pitanje smrti umjetnosti. U naše vrijeme ovo pitanje je postalo sadržaj i problem, jer današnja umjetnost sve više napušta tradicionalno baktanje s predmetom, ali time ne prestaje i ne odumire, već nastoji da po prvi put postavi i umijećem ontički ozakoni jednu novu stvarnost, koja treba da zadovolji najviše ljudske potrebe, jer ih postojeća stvarnost ne može više zađovoljiti.

Književni arhetipovi

Author(s): Northrop Frye / Language(s): Serbian Issue: 265/1981

Jedinstvo umetničkog dela, osnova strukturalne analize, ne nastaje isključivo apsolutnom voljom umetnika, jer umetnik je samo njegov delotvorni uzrok: ono ima formu i, prema tome, i formalni uzrok. Činjenica da je moguća prerada, da pesnik čini izmene ne zato što mu se više sviđaju, već zato što su bolje, znači da se pesme, kao i pesnici, rađaju a ne stvaraju. Pesnikov zadatak je da donese pesmu na svet što je moguće manje oštećenu, a i pesma je, ako je živa, podjednako nestrpljiva da se otrgne od njega, i vrišteći traži da izađe iz njegovog sećanja i asocijacija, da bude izuzeta iz njegove želje za sanioizražavanjem i da se odvoji od cevčica za hranjenje i pupčanih vrpci njegovog ega. Tamo gde se pesnik povlači, nastupa kritičar, a kritika skoro da ne može bez nekakve psihologije književnosti koja povezuje pesnika i pesmu.

Misaona avantura Waltera Benjamina

Author(s): Danko Grlić / Language(s): Serbian Issue: 272/273/1981

Djelo Waltera Benjamina zaslužuje, među svim marksističkim misliocima, a naročito onim koji su reflektirali o umjetnosti, posebnu pažnju iz više razloga. Prije svega, u njega je riječ o takvoj vrsti originalnosti, samostalnosti traganja (koja često ide i do šokanmih zakijučaka) kakvu ćemo teško naći kod bilo kojeg od poznatih, pa i najpoznatijih filosofa marksista s neuporedvo većim opusom, značajnijim utjecajem i širim i cjelovitijim opsegom razmišljanja.

Poeziju neće niko pisati (O jednoj mogućnoj i idealnoj budućnosti pjesništva)

Author(s): Stevan Kordić / Language(s): Serbian Issue: 272/273/1981

Govoriti o kraju pjesništva odavno nije ni odveć smjelo, ni iznenađujuće. Da će umjetnost, pa i pjesništvo, umrijeti prerastavši u nešto više (iii da će jednostavno nestati), već od prije Hegela se ponavlja, a ta slutnja je, ma koliko često i ne uzimana ozbiljno, samo dodala pjesništvu dragocjeni prizvuk prolaz- nosti i skore smrtnosti. Kada se god prorokovalo o kraju pjesništva, uglavnom se mislilo na mogućnost da ono dosegne svoj »cilj«, pronađe svoju suvišnost li preraste u nešto više od sebe. Za Hegela bi, recimo, pjesništvo koje čulno sagledava ideju preraslo u prozu mišljenja.

Društvena veza

Author(s): Eugine Lemoine-Luccioni / Language(s): Serbian Issue: 277/1982

"Umjetnost je stvar prošlosti", izjavio je Hegel otvarajući svoje predavanje o estetici. Goetheu nasuprot, kako podsjeća Maurice Blanchot... I on odmah prevodi i nijansira: " Umjetnost nije više u stanju nositi potrebu za apsolutnošću".

O estetici pesništva

Author(s): Arthur Schopenhauer / Language(s): Serbian Issue: 287/1983

Kao i u najjednostavnijim i najtačnijim definicijama poezije, ja bih dao sledeću: ona je umetnost stavtjanja mašte u pokret i igru pomoću reči. Kako ona to izvodi, pokazao sam prvom svesku ovog dela, 51, Posebnu potvrdu onog što sam tamo rekao pruža slečteći pasus jednog Vilandovog (Wieland) pisma Merku (Merek), koje je kasnije objavljeno: »Proveo sam dva i po dana na jednoj jedinoj strofi, gde je, u stvari, sve počivalo na jednoj jedinoj reči, koju sam tražio, ali nisam mogao da nađem. Obrtao sam i pokretao stvar u svom mozgu, jer se radilo o jednoj slici, pa sam ja, naravno, želeo da tu istu vizuju koja je lebdela pred mojim čelom, stavim pred čelo svojim čitaocima, a tu često, ut nosti, sve zavisi od jedne jedine crte, ili planuća, ili refleksa« (Đriefevon Mareck, herausgegeben von Wagner, 1935, str. 193)

Epoha bez estetike

Author(s): Danko Grlić / Language(s): Serbian Issue: 287/1983

Postoje razdoblja povllesti Ijudskoa duha za koja nam se čini da ih je I za nas I za njih bolje ne oživljavati, koja po vrijednosti bitnih, određujućih idejnih medaša predstavijaju ponajviše prazne stranice, ispunjene tek onim što zabrtvijuje a ne oslobađa misao, epohe kojetji valjalo što prije izbrisati iz svijesti ili ih jedino spominjati pod motom: ne ponovilo se! Takvim razdobIjem - baš kad je riječ o estetici, pa i predmetu njenog ispitivanja: umjetnosti - općenito se po mnogo čemu smatra upravo srednji vijek.

Estetika i moderna umjetnost

Author(s): Ivan Focht / Language(s): Serbian Issue: 288/1983

Sudbina veiikih umjetnika da gotovo redovito budu nepriznati od suvremenika često služi modernim neshvaćenim iii smjesta-ne-snvaćenim genijima kao argument da se pozovu na povijest: »Budućnost će pokazati tko je imao pravo«. Međutim, budućnost ništa neće pokazati. Ona je, kao što je to bila i prošlost, bez kriterija. U povijest se mogu progurati pored najvećih divota najgore strahote, pored najbistrijih tvorevina duha najneshvatljivije besmisiice, pored piodova nadahnutog rada i vidovitog dara najdrskiji šariatanski bluffovi. Povijest je papazjanija, stovarište otpada u koji su zabunom zapaii i biseri; prilično bljutava i neukusna kaša u kojoj se još jedva mogu naslutiti tragovi ono malo začina duha.

Nebojša Grubor, Kant i zasnivanje moderne estetike: o osećaju prosuđivanja svrhovite forme lepog predmeta, Draslar, Beograd, 2016.

Author(s): Una Popović / Language(s): Serbian Issue: 2/2017

Hegelov stav o kraju umetnosti i problem filozofije umetnosti posle Hegela

Author(s): Willi Oelmueller / Language(s): Serbian Issue: 292-293/1983

Hegelov stav: »Umetnost nam više ne važi kao najviši način na koji sebi istina pribavlja e g z is ten c iju .. . Mi se možemo lepo nadati da će umetnost sve više rasti i usavršavati se, ali njena je forma prestala da bude najviša potreba duha« (139), taj stav pripada onim stavovima Hegelove filozofije koji do danas najviše provociraju i koji se bez ostatka kritikuju. Kritika stava se vrši na dvostruki način: direktno i indirektno.