We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.

Slabosti institucionalnih garantija nezavisnosti Ustavnog suda Srbije

Author(s): Darko Simović / Language(s): Serbian

Normativno posmatrano ispunjen je najveći broj institucionalnih pretpostavki za postojanje nezavisnog i delotvornog Ustavnog suda u Republici Srbiji. Ipak, Ustavni sud nije ostvario svoju misiju nepokolebljivog zaštitnika ustavnosti. Autoritet ovog organa u međuvremenu nije popravljen, tako da se ne može očekivati da će u nekoj bliskijoj budućnosti Ustavni sud zadobiti samostalnost koja će obezbediti neutralnost i objektivnost u politički najosetljivijim slučajevima. Dosadašnje iskustvo ukazuje da je ispolitizovan i sam izbor sudija Ustavnog suda, a takođe i njegov potonji rad. Postavlja se pitanje na koji način je moguće korigovati postojeće nedostatke institucionalnih garantija nezavisnosti ustavnosudske funkcije. Nesumnjivo, prvi uslov koji bi trebalo ispuniti je obezbeđivanje transparentnog postupka izbora sudija ustavnog suda. U SAD, primera radi, izbor sudija Vrhovnog suda je glavni medijski i politički događaj. Upravo zbog toga što je biračko telo sve vreme upoznato sa tokom izbornog postupka nadležni organi, pre svega šef države koji nominuje kandidate, su prinuđeni da vode računa o ličnim i profesionalnim karakteristikama budućih sudija. U suprotnom, ukoliko bi se na neodgovoran način pristupilo izboru novih sudija Vrhovnog suda, to bi nesumnjivo bilo politički sankcionisano na narednim izborima za predstavničke institucije. Za razliku od SAD, izbor sudija ustavnih sudova u Evropi nema rang glavnog medijskog događaja. U takvim okolnostima, gde se izbor sudija odvija daleko od očiju javnosti, politička kultura igra presudnu ulogu. Naime, veoma je bitno da organi koji učestvuju u izbornom procesu imaju svest o tome da za sudije budu birani nepotkupljivi, moralno besprekorni ljudi dokazanih profesionalnih kvaliteta, a ne poslušnici, bez moralnog integriteta, jer takvi ljudi nisu saveznici pravde, već saveznici političkih moćnika, kako sadašnjih, tako i svih potonjih. Da bi se obezbedio što transparentniji postupak izbora neophodno je predvideti i javni konkurs za popunu upražnjenih mesta u ustavnom sudu. Osim toga, postojanje javnih razgovora sa kandidatima takođe je način da postupak izbora bude transparentan, jer ovlašćeni predlagači neće moći da izvan vidokruga javnosti provuku svoje podobne kandidate. Pored svega toga, trebalo bi predvideti tajnost glasanja u postupku izbora sudija ustavnog suda, jer bi takvo institucionalno rešenje doprinelo da parlamentarci glasaju po svojoj savesti, a ne po nalozima svog partijskog rukovodstva. Jedan od bitnih nedostataka normativnog okvira Srbije je taj što ovlašćeni organi predlaganja i izbora sudija ustavnog suda nisu sankcionisani ukoliko manipulišu izbornim procesom i odlažu sam izbor sudija. Dakle, neophodno je detaljno urediti postupak izbora sudija da se ne bi desilo, kao što je to bio slučaj u dva navrata, da Ustavni sud Srbije ne funkcioniše zato što nema dovoljan broj sudija. U ovom kontekstu primer za ugledanje može biti institucionalni okvir Slovenije koji predviđa precizne rokove za preduzimanje radnji koje čine postupak izbora sudija Ustavnog suda. Obavezujući rokovi za popunu upražnjenih mesta sudija Ustavnog suda onemogućavaju blokiranje rada ovog organa. U tom smislu, ustavni sud se štiti „i tako što će mu se omogućiti što brže konstituisanje, upotpunjavanje, a time i rad uopšte“. Ustavno rešenje koje predviđa učešće sve tri grane državne vlasti u izboru sudija ustavnog suda ne bi trebalo menjati, jer se tako ipak umanjuju mogućnosti za politizaciju izbornog procesa. Većoj nezavisnosti Ustavnog suda bi svakako doprinela ustavna promena koja bi predvidela kvalifikovanu, dvotrećinsku većinu za nominovanje i izbor sudija od strane parlamenta. Na taj način, parlamentarne političke stranke bi bile prinuđene da tragaju za kvalitetnim kandidatima koji bi bili prihvatljivi i za pozicione i opozicione stranke. Takav ambijent svakako nije pogodan za izbor sudija bilo koje ideološke krajnosti, što je uostalom i jedna od naznačajnijih vrlina ovakvog institucionalnog rešenja. Neminovnost pronalaženja kompromisa između glavnih političkih rivala svakako doprinosi razvijanju političke kulture u još uvek mladim i nestabilnim demokratskim sistemima. Naposletku, kako se ističe, izbor sudija ustavnog suda nije ništa manje bitan od samih ustavnih promena, tako da se sa punim opravdanjem za izbor sudija može tražiti ona većina koja se traži i za promenu ustava jedne države, a to je u slučaju Srbije dvotrećinska većina. Umesto mogućnosti reizbora, trebalo bi predvideti duži, jednomandatni izbor sudija. U teoriji je zapaženo da su svetli primeri upravo oni ustavni sudovi koji se sastoje od sudija koje imaju visoke pravničke kvalifikacije i koji su imenovani na dug mandatni period, bez mogućnosti reizbora. Nesumnjivo, mogućnost reizbora stvara dodatne rizike od politizovanja rada ustavnog suda, jer će sudije nastojati da poželjnim vladanjem obezbede novi mandat. Primerena dužina mandata u slučaju nepostojanja mogućnosti reizbora bi mogla biti 12 godina, kao što je to slučaj u Nemačkoj. U ovom kontekstu poučne mogu biti reči bivšeg sudije Ustavnog suda Nemačke, Ditera Grima (Dieter Grimm): „Mislim pre svega da je ograničeni mandat dobra stvar u poređenju sa sistemom u Sjedinjenim Državama. Često čujem od advokata u Sjedinjenim Državama da je to pretnja nezavisnosti sudstva, koju ja ne vidim. Pretnja nezavisnosti bila bi, naravno, kad bi postojalo pravo ponovnog izbora... Tada sudija može biti sklon tome da donosi odluke koje će pripomoći njegovom ponovnom izboru“ . Od vanpravnih faktora koji dakako ne doprinose nezavisnosti i samostalnosti Ustavnog suda su i procesi prezidencijalizovanja političkog sistema i marginalizovanja predstavničkog tela. Naime, imajući u vidu da se, po pravilu, podudaraju predsednička i parlamentarna većina, jasno je da dolazi do koncentrisanja političke vlasti u rukama lidera vodeće političke stranke. Umesto ravnoteže u sistemu vlasti, primat preuzima egzekutiva, tako da institucionalni mehanizmi koji obezbeđuju učešće sve tri grane državne vlasti u izboru sudija ustavnog suda bivaju obesmišljeni. Međutim, na ove političke procese se ne može uticati. Institucionalna rešenja sama po sebi ne mogu biti dovoljna osnova za konstituisanje respektabilnog ustavnog suda, već samo mogu pripomoći njegovom afirmisanju. Pored adekvatnih institucionalnih pretpostavki za samostalnost i nezavisnost ustavnog suda neophodno je da postoji odgovarajući politički ambijent koji će sudijama ulivati sigurnost da, bez ikakvog straha od mogućih nedozvoljenih uticaja i pritisaka, mogu da delaju po svojoj profesionalnoj savesti. S obzirom na to da institucionalni okvir ima ograničen domašaj, ali i činjenica da politički procesi ne idu u prilog stvaranju nezavisne i samostalne ustavnosudske funkcije, neophodno je snaženje ustavnog morala. Ovaj nadpravni pojam podrazumeva da glavni politički akteri treba da doživljavaju ustav kao akt čiji smisao postojanja nije u dekorisanju političkog poretka, već u ograničenju državne vlasti radi očuvanja ljudskih prava. Ipak, razvijanje takve političke kulture je proces koji zahteva vreme i strpljenje.

More...

Da li je Bosni i Hercegovini potreban jedan vrhovni sud?

Author(s): Vesna Rakić-Vodinelić / Language(s): Serbian

The need to establish the Supreme Court which would have the competence on the entire territory of Bosnia and Herzegovina has been considered. In order to answer the question whether BiH really needs a Supreme Court as such, first there is a need to answer the questions relevant to any judicial organization: What is the type of government structure in BiH from the legal and practical point of view – unitary, federal/regional, with symmetric or asymmetric federalism/regionalism, or confederation? What type of organization do BiH courts fit into from the government structure point of view? Is there as basis to compare judicial structure in BiH with European states (if so, which states), in order to perhaps find efficient example of the role model? Does the current court structure provide legal equality (pertaining to both substance and process) of legal entities, as viewed both from legislative and pragmatic aspect? Bearing in mind the answers to the preceding questions, is it possible to formulate the efficient proposal related to the highest judicial instance in BiH? The conclusion is that BiH is actually weak federation of asymmetric type (one of its entities has federal, the other has unitary structure and Brčko District has a special status) which is subject to international protectorate. Considering the open ethnical preferences of two ethnical communities and “special parallel relations” established with neighbouring countries (Article II/2/a/) it can be asserted that the borderline between weak federation and confederation in BiH is extremely fluid. Constitutional Court and Court of BiH exercise the judicial authority on the entire territory of BiH. Although constitutional courts usually do not classify as the bodies of regular judicial authority, this classification seems justified in the case of BiH bearing in mind some of the competencies of this Court. These are appellate competence (i.e. constitutional complaint or constitutional appeal) “for issues related to the Constitution which stem from the ruling of any other court” in BiH (Article VI/3 /b/) and submission of question from any other court in BiH on compliance of certain documents with BiH Constitution, European Convention for the Protection of Human Rights, as well as on the implications of general norms of the international law. Basically, the Court of BiH is the federal court with first instance competence in the domain of criminal and administrative disputes related to the BiH regulations, and exceptionally, for some criminal acts, related to the entity regulations. In litigation and executive-judicial area the Court has a meagre competence in solving inter-entity disputes (including district) and in compulsory execution. Legal remedies against the decisions of this Court are all of remonstration kind (retraction) and allow only for the control of the decisions of this Court, not of the entity courts. Therefore, this court, both by its name and by its competence is not a supreme court. After the constitutional reform in 2000 and following the legal comparative review of the structure of the courts in federations, the Swiss Federal Court competencies, position and jurisdiction are used as an example. It is recommended to establish a Supreme Court of BiH which would unite in itself the Constitutional Court and competencies of the Swiss Federal Court in civic, criminal and public right area. Thereby, in cases of extraordinary legal remedies, it would be possible to check the decisions made by the entity courts in terms of the implementation of law in BiH with an objective to achieve the uniform implementation of law and real equality of citizens before the law.

More...

Treba li Bosni i Hercegovini vrhovni sud?

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

The author emphasizes the work of reason and the current need for a debate on the judicial system of Bosnia and Herzegovina, and in conjunction with the discussion of the need for the establishment of the Supreme Court of Bosnia and Herzegovina. The paper presents outlines of a model of the complex of courts (federal) states. Explained the reasons - why in Bosnia and Herzegovina has not established the Supreme Court. Such an "institutional gap" author sees the shortcomings of the Dayton constitution. Despite these shortcomings, the author's opinion, interpreting the relevant provisions of the Constitution of Bosnia and Herzegovina, the Constitution can be found the basis for the decision of the Supreme Court of Bosnia and Herzegovina, and the establishment of the Court. The analogy is receiving appropriate in the Law on Court of Bosnia and Herzegovina in which the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina found that in accordance with the Constitution of Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina (which in this respect can not be an exception compared to other states) requires the Supreme Court, because the existence of such a tribunal, as the highest court, ensures the unity of the judicial system, harmonization of court practice, the application of equal rights and equal justice before the law.

More...

Nedostaci i dobre strane izvještaja Međunarodne krizne grupe pod nazivom: „Šta želi Republika Srpska?“

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Izvještaj Međunarodne krizne grupe određene oblasti obradio je jako dobro i skrenuo pažnju na niz značajnih problema koji su jasno uočljivi u ovom entitetu, poput snažne centralizacije ili problema sa aktuelnom vlašću u odnosu prema opoziciji. Ipak, Izvještaj sadrži niz manjkavosti. One se očituju u metodološkoj slabosti koja proizlazi iz anonimnih izvora i nejasnih referenci „sa terena“ koje ne pružaju osnov za vjeru u njihovu vjerodostojnost i autentičnost. Kontradiktornost u Izvještaju koja se očituje u činjeničnim utvrđenjima do kojih je ICG došao vršeći svoje istraživanje i Preporukama koje su u potpunosti suprotne tim utvrđenjima također su značajan nedostatak Izvještaja. Propusti sa preporukama za koje nije jasno zašto su upućene vladi RS ili predsjedniku RS, ili ilustruju naznačenu kontradiktornost veliki su nedostatak Izvještaja. Manjkavost Izvještaja je i u njegovoj jednostranosti koja je evidentna iz propusta da budu obrađene značajne oblasti poput pravosuđa, medija, statusa državne imovine, policije,...Posebno je zabrinjavajuće da je ICG podatke o problemima u ovim oblastima u toku istraživanja dobivao iz različitih izvora, od kojih su neki, kako je naznačeno, praktičari iz tih područja koji su prenosili svoja iskustva, a da na to uopće nije skrenuo pažnju javnosti. Također, falsificiranje stvarnosti koje se očituje u činjeničnim navodima koji se odnose na pitanje početka rata u BiH, trenutnih emocija građana RS prema BiH kao državi, navodima o nacionalizmu koji pogoduju secesionističkim motivima RS, predstavljaju vrlo značajan propust Izvještaja. Zaključno, Izvještaju generalno nedostaje koherentnost obrađenih cjelina koja onemogućava čitatelja da lako uprati sve probleme koje su analitičari sa terena uočili. Bilo bi dobro da su svi problemi iz određene oblasti naznačeni na jednom mjestu i da čitatelji ne moraju trošiti dodatno vrijeme da povezuju navode iz jedne oblasti sa drugom kako bi saznali barem dio informacija o nekom problemu koji je uočen. Tako npr. problem s medijima ili policijom postaje jasan tek kada se izvrši analiza svih navoda iz Izvještaja što može zbuniti ili dovesti do nejasnoća.

More...

O Izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Analizirani Izvještaj je formalno i sadržajno nepotpun. Nedostaci su: neprecizna metodologija analize, nejasni, apstraktno paušalizirani i netačni podaci. Samo bi tačni podaci omogućili rad na poboljšanju problema koji su uočeni u prethodnoj godini i koji zahtijevaju da se svakodnevno rješavaju. Svi podaci u Izvještaju, bez obzira na stepen tačnosti, moraju počivati na jasnim i konkretnim referencama, uputama i imenima, odnosno na relevantnim podacima koji omogućuju individualizaciju slučaja. Nije sporno da diskriminacija postoji i da je sveprisutna. Sporan je, međutim, metod! Izvještaj ne smije započinjati zaključkom koji nema korespodentno objašenjenje. Odmah se otvara pitanje na osnovu čega je zaključak izveden. Takav „metod“ nema dodirnih tačaka sa realnim i stručnim Izvještajem eksperata na koji se mogu osloniti socijalne strukture, NGO's i međunarodne organizacije. Konačno, ozbiljan nedostatak Izvještaja je jezik: to je jezik politike koji nema uporište u činjenicama.

More...

Analiza Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama grada Zenice (put ka blagostanju ili srljanje u propast?)

Author(s): Demirel Delić / Language(s): Bosnian

Nejasno je na osnovu koje objektivno provjerljive sistemske ekonomske analize je donesena Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama kojom je normotvorac previdio judikate Ustavnog suda FBiH i ranije zauzete stavove. Održivost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama na Ustavnom sudu FBiH je direktno uslovljena odgovorom na ovo prethodno pitanje. Bez konkretnih podataka, kojima javne vlasti mogu potkrijepiti zaključak o djelatnostima koje su u aktu navedene kao visokoakumulativne, Odluka neće biti dugog vijeka. U ingerenciji javne vlasti, kao mogućnost, nije predviđeno disponiranje karakterisanja djelatnosti kao izuzetno profitne i sa velikom dobiti na osnovu intuicije, ili štetnosti djelatnosti, takav podatak mora biti egzaktno statistički provjerljiv i utemeljen. Iz do sada navedenog slijedi da su neuralgične tačke Odluke: 1. Nerazumijevanje koncepta diskriminacije od predlagača i donosilaca akta. Naime, opći standard koji je potvrđen od Ustavnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH je da formalna ustavnost akta nije garancija zakonitosti akta. Efekti semantički-leksički neutralne norme, mogu proizvoditi diskriminatorne posljedice kao da je norma formalno neustavna. 2. Kriterij visokoakumulativnosti djelatnosti potvrđen kao ustavan od Ustavnog suda FBiH, ne daje za pravo Gradskom vijeću da odredi visinu/tarifu komunalne takse paušalno i proizvoljno neargumentujući razloge za noveliranje tarife. 3. Skrivena diskriminacija, formalnim propisivanjem kriterija visokoakumulativnih djelatnosti, a suštinskim zadržavanjem kriterija vrste djelatnosti kao osnovice za tarifu komunalne takse, je također, u suprotnosti sa ustavnim poretkom koji počiva na zabrani diskriminacije. 4. Paušalno određena tarifa komunalne takse za visokoakumulativne djelatnosti nije u skladu sa konceptom jednakosti pred zakonom, jer je objektivno utemeljena statistička analiza osnova, a koja ne postoji u konkretnom slučaju, jedini metod dokazivanja ustavnosti Odluke. 5. Najvažnije je pitanje kojim objektivnim metodom je utvrđeno da su djelatnosti u Odluci, označene kao visokoakumulativne zaista iznadprosječno akumulativne, kada je Ustavni sud FBiH već zauzeo konačan stav da se finansijska sposobnost i profit utvrđuje za svakog subjekta pojedinačno – dakle, ne za vrstu djelatnosti – već za pravno lice in concreto! Jasno je da je riječ o neustavnom kriteriju. 6. Postupci javne vlasti trebaju biti urnek i ogledalo za postupanje građana, a ishitreno i neutemeljno postupanje nosilaca javne vlasti, čak i u slučaju kada su namjere u teoriji odlične, opravdava izreku da je put do pakla popločan dobrim namjerama. U vezi sa medijskom kampanjom interesnih grupacija, koja je rukovođena ličnim i ekonomskim interesima, potvrđuje se pravilo da mediji kreiraju javno mnjenje, bez da pružaju mogućnost za kompletan uvid u širu sliku svih argumenata. Preporuka je nosiocima javnih vlasti, da prevashodno, za kriterij akumulativnosti djelatnosti, kao osnov propisivanja visine komunalne takse, utvrde i prezentiraju sveobuhvatne statističke podatke o svim visokoakumulativnim djelatnostima, a samim tim, i za svaku firmu izvještaj o profitu i dobiti, jer je to stav Ustavnog suda FBiH bez kojeg propisivanje kriterija visokoakumulativnosti nije moguće. Naime, Ustavni sud FBiH je više puta ukazao da su finansijska sposobnost i profit koji predmetni subjekt ostvaruje predmet oporezivanja u skladu sa postojećom finansijskom regulativom i relevantan podatak koji se precizno utvrđuje za svakog poreskog obveznika. Za dugoročnu opstojnost i utemeljenost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama predlažem da se normom uspostavi poseban kriterij propisivanja visine komunalne takse: štetnost uticaja djelatnosti. Iako je Ustavni sud FBiH ranijom praksom zauzeo načelni stav da je normiranje različite tarife za pojedine vrste djelatnosti, kriterij koji je neustavan, pravo i pravne norme su živa materija koja se prilagođava vremenu i duhu prostora. Značajno je da Ustavni sud FBiH preispita ovakav načelni stav, koji a priori ograničava djelovanje javnih vlasti u sferi u kojoj normotvorci, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava uživaju izuzetno široko polje slobodne procjene (javni prihodi). Štetan uticaj pojedinih djelatnosti bi se mogao definisati kao legitiman javni interes za uvođenje posebne tarife komunalne takse, koji je adekvatan i proporcionalan, ali pod uslovom da se taj kriterij detaljno obrazloži uz objektivne parametre (socijalna/psihološka/ekonomska analiza uticaja pojedinih djelatnosti).

More...

Etnizacija politike (bivša Jugoslavija: od nacional-komunizma do „nacional-socijalizma“)

Author(s): Paul Parin / Language(s): Bosnian

Moja je namjera da istražim jednu ovovremenu pojavu koju sam imenovao „etnizacijom socijalnog“ ili „etnizacijom politike“. Pod ovim se razumijeva da se na unutrašnjoj politici i politici vođenja rata pojedinih postkomunističkih država - ali ne samo njih – može očitati pod kojim uvjetima i kako se razvija fašistička ideologija i realpolitika, onakve kakve ih poznajemo iz historije italijanskog fašizma i njemačkog nacionalsocijalizma. Ja ću govoriti samo o režimu Slobodana Miloševića u Srbiji, odnosno, u ostatku Jugoslavije - Srbiji i Crnoj Gori - premda i onaj u Hrvatskoj pod vođstvom generala Franje Tuđmana ukazuje na analogan razvoj. Predstavljanje dva različita historijska toka bi bilo previše za jedno večernje izlaganje.

More...

Revizija rješenja o pravima iz oblasti branilačkoinvalidske zaštite i povoljnijeg penzionisanja

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Smatram da je revizija, kao procesno-pravno sredstvo nepotrebna u bilo kojoj oblasti, pa i u oblasti branilačko-invalidske zaštite i povoljnijeg penzionisanja zbog toga što ZUP sadrži sasvim dovoljno procesno-pravnih sredstava (redovnih i vanrednih), koja omogućuju efikasno ispitivanje zakonitosti upravnih akata (rješenja). Uz postojanje pravila ZUP-a i eventualno nekih posebnih pravila postupka, reviziju nije bilo potrebno uspostavljati u Zakonu o pravima branilaca, jer se revizijom (s obzirom na njen domašaj) stvara pravna nesigurnost, znatno „ugrožavaju“ stečena prava i načelo pravosnažnosti rješenja. Mišljenja sam da uopće nije bilo potrebno donositi Zakon o provođenju kontrole zakonitosti, jer je na osnovu tog Zakona, izvršena ponovna revizija, već ranije „revidiranih“ rješenja. Zašto je navedeni Zakon donesen? Čini se da je razlog donošenja Zakona „saznanje“ javne vlasti u Federaciji BiH (zakonodavne i izvršne), da su donesena rješenja iz oblasti branilačkoinvalidske zaštite i povoljnijeg penzionisanja u značajnoj mjeri nezakonita, pa da je zbog toga potrebna generalna revizija tih rješenja. Cilj je, u prvom redu, smanjenje budžetskih izdataka. Da li je donošenjem spomenutog Zakona ostvaren postavljen cilj nije moguće procijeniti jer revizija i dalje traje, nije završena. Sa sigurnošću se može samo utvrditi da je provođenje revizije prouzrokovalo značajno izdvajanje budžetskih sredstava za ovu namjenu.

More...

Federalizam i konsocijacija za BiH – osvrt na jednu studiju

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Prezentirana studija se nominalno bavi modalitetima ustavnog preustroja BiH radi osiguranja jednakopravnosti konstitutivnih naroda. U stvarnom centru analize stoje objašnjenja kojima bi se trebao utemeljiti zahtjev za trećim entitetom. On bi po svemu podsjećao na HZ HB: u pitanju je zalaganje za troentitetsko uređenje BiH, po formuli tri entiteta za tri konstitutivna naroda uz neophodnu izmjenu Izbornog zakona. Analiza modela za izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH se rukovodi ciljem da se članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, pored izbornog legaliteta, osigura i izborni legitimitet. Autori ne verificiraju činjenicu da je upravo Dejtonskim ustavom institucionalizirana etnička podijeljenost bosansko-hercegovačkog državnog prostora, a da je teritorijalno uređenje ukalkuliralo etničko čišćenje, genocid i teške zločine protiv čovječnosti. Osnovni nedostatak se ogleda upravo u rješenjima koja teritorijalni ustroj, kao što to čine i autori ove studije, vežu za rezultate rata i time zagovaraju etničko čišćenje i ratne zločine kao konstitutivni princip federalizma. Ko ne želi prihvatiti zločine kao polazište ustavnog uređenja, on mora ignorirati teritorijalizaciju etničkog čišćenja i na taj nači dospjeti do pitanja osiguravanja kolektivnih prava entičkih grupa unutar jednog pretežno centraliziranog modela koji bi podsjećao na posljednje legitimno uređenje, naime, na ustavni ustroj Rebublike BiH. U tom modelu bi se kolektivna prava mogla osigurati posebnim mehanizmima, a eventualno federalne jedinice učiniti ovisnim o ekonomsko-geografskim, a ne o ratno-zločinačkim uvjetima nastanka. Autori ove studije nisu mogli dospjeti do najlogičnijeg rješenja budući da kalkuliraju sa hercegbosanskom baštinom. Argumentacija koju su autori iznijeli, također korištenjem jednostrane i ograničene literarne građe, impresionira verbalnom ispraznošću, netačnošću i jednostranošću, tako da se u cjelini ne može prihvatiti kao uvjerljivo i odmjereno obrazloženje. Ona, naime, počiva dijelom na izmišljenim konstrukcijama i apstraktnim formulacijama, dijelom je pogrešna i izvan je ustavnopravnih, socijalnih, historijskih i politoloških činjenica. Iako masa maglovitih jezičkih konstrukcija otežava čitanje i razumijevanje teksta, ipak su prepoznatljive postavke i ciljevi: hrvatski entitet koji bi, otprilike, u granicama HZ-HB osigurao etnički prostor na kojem bi se vladalo u ime Hrvata. Studija ne počiva na preciznoj rekonstrukciji socijalnih odnosa i pravnih činjenica, nego na uklapanju ustavnopravnih rješenja u ideologiju hercegbosanskog paradržavlja. Sve u svemu, radi se u osnovi o beznačajnoj i neupotrebljivoj publikaciji čiji je žanr teško odrediti, no jasno je da ona ne može poslužiti za bilo kakvu ozbiljniju raspravu o ustavnim promjenama u BiH. Njen se sadržaj, uklapa u političke zahtjeve HDZ-a da se uspostavi treći entitet. Publiciranje je finansirao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i to je jedina činjenica koja zahtijeva ozbiljan odnos prema samoj publikaciji, budući da čitaocu nameće niz pitanja u vezi praktične politike Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini.

More...

Politika i javna uprava: aspekti politizacije državne službe u Bosni i Hercegovini, trendovi politizacije versus reformska opredjeljenja

Author(s): Sead Maslo / Language(s): Bosnian

In this paper the author analyses the legal position of public administration employees, with special regard to problem of politicization in the civil service in Bosnia and Herzegovina. Public administration, divided and fragmented on different administrative levels into the state structures, are still under the strong influence of politics, especially when it comes to the selection and recruitment process. The aim of this resarch is to address the problems of politicization and lack of professionalization in current public administrative structures in Bosnia and Herzegovina and to propose strategic and instrumental solutions based on principles and standards for the public administration and civil service system in Bosnia and Herzegovina which may guarantee transparency and fairness in the selection process/recruitment and career development of civil servants, (merit system). Those principles and standards should provide in the future (de lege ferenda) a starting point for new compatible legal solutions for the de-politicization of public administration, including all administrative levels of the state structure and local level in Bosnia and Herzegovina. In addition to the above, the author emphasises the importance of new legislation that should have the task to regulate specific points in the field of Human Resources Management (HRM), defined as priorities in the Revised Action Plan1 for implementation of the Strategy of Public Administaration Reform in Bosnia and Herzegovina, which may provide significant improvements in the process of depoliticization and more professionalism in public administration.

More...

Prikaz Izvještaj o reviziji zbirnih finansijskih izvještaja Ministarstva pravde Republike Srpske za period 01. 01 - 31. 12. 2014. godine

Author(s): Merima Mujanović / Language(s): Bosnian

Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske pod rukovodstvom glavnog revizora dr. Duška Šnjegote, provela je reviziju zbirnih finansijskih izvještaja Ministarstva pravde Republike Srpske za 2014. godinu. Izvještaj obuhvata pregled prihoda, primitaka, rashoda i izdataka, pregled imovine, obaveza i izvora, pregled novčanih tokova, izvještaj o broju i strukturi zaposlenih sa stanjem na dan 31. decembar 2014. godine i za godinu koja se završava na taj dan. Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, u skladu sa Zakonom o reviziji javnog sektora Republike Srpske, vrši godišnju reviziju javnih računa svih ministarstava, sudova i drugih organa Vlade, organa opština, javnih fondova i drugih javnih institucija. Glavni revizor po izvršenoj reviziji izvještava Narodnu skupštinu o rezultatima revizije, posebno o tome da li su računi ispostavljeni u skladu sa važećim zakonima i da li su namjenski korišteni, da li godišnji obračuni održavaju tačan i istinit prikaz poslovanja i stanja na kraju godine kao i o efikasnosti i uspješnosti kojom su organizacije koristile sredstva u obavljanju svojih funkcija.

More...

Javna rasprava o razgraničenju BiH i CG u području Sutorine

Author(s): Merima Mujanović / Language(s): Bosnian

U organizaciji Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održana je javna rasprava o razgraničenju BiH i Crne Gore u području Sutorine (sjednice od 24. februara 2015. i 9. aprila 2015. godine). Javna rasprava je organizirana povodom inicijative Denisa Bećirevića da se donese Rezolucija o Sutorini, koju je on u zvaničnoj parlamentarnoj proceduri uputio na usvajanje. U Rezoluciji je predložio da Predstavnički dom ocijeni neutemeljenim i štetnim Prijedlog ugovora o državnoj granici između BiH i Crne Gore, kojeg je utvrdilo Vijeće ministara BiH u novembru 2014. godine. Prema njemu bi Sutorina trebala ostati u sastavu crnogorskog teritorija i u tom smislu je argumentirao da Crna Gora ne može dokazati vlasništvo nad Sutorinom, jer je u Ustavu FNRJ iz 1946. godine predviđeno da se republičke granice mogu mijenjati samo pod uslovom da Narodna skupština ratificira dogovor na saveznom nivou i uz saglasnost republika. Do te ratifikacije nikada nije došlo. Jedan od glavnih argumenata Rezolucije o Sutorini jeste činjenica da je BiH prema odredbama Berlinskog kongresa imala dva izlaza na more: Klek i Sutorinu. Sutorina se proteže na 83,7 kvadratnih kilometara i od velikog je značaja za ekonomiju BiH.

More...

Izbori u Bosni i Hercegovini 2014: ko je za, a ko protiv jačanja države

Author(s): Zija Dizdarević / Language(s): Bosnian

Odnos prema državi Bosni i Hercegovini, njenim institucijama i ustavnoj reformi nisu bili naglašeno prisutni u izbornoj kampanji. Jedino je Milorad Dodik insistirao na odnosu entiteta Republika Srpska i države Bosne i Hercegovine. Opozicione stranke su se usredsredile na nekompetentnost i neuspjehe vladajućih garnitura, na loše ekonomsko-socijalno stanje, korupciju, klijentizam i nepotizam. Stranke koje politiku temelje na nacionalnoj retorici i ovaj put su težište stavile na ugroženost i zaštitu svojih etničkih grupacija. Moglo bi se reći da su SNSD-u i Dodiku minimalnu prevagu u nadmetanju sa Savezom za promjene donijele upravo teze o ugroženosti RS-a i Srba od centralističko-unitarističkih namjera Bošnjaka, o štetnosti bh. države po RS, neodrživosti Bosne i Hercegovine i pravu na državnu samostalnost Republike Srpske. Isto tako, s dosta sigurnosti može se ocijeniti da su HDZBiH i njegov čelnik Dragan Čović nadmoćno pobijedili HDZ 1990 i Martina Raguža, stavljanjem u prvi plan tezu o nužnosti ustavnih i zakonskih promjena koje treba da obezbjede ustavnu i političku ravnopravnost bh. Hrvata, ugroženih majoritetom druga dva naroda, a posebice bošnjačkom većinom. HDZ 1990 i njegov lider Raguž su i dobro prošli, jer su hrabro u vrh izbornih ciljeva stavili neupitnu bosanskohercegovačku i euroatlantsku orijentaciju i jačanje pozicije bh. države, zalažući se za stvaranje pozitivnog političkog ambijenta umjesto politike stalne konfrontacije. Za vjerovati je da su SDA-u glasove, uz druge elemente, donijele antibosanskohercegovačka i antibošnjačka retorika Dodika i Čovićevo insistiranje na opasnosti od bošnjačke većine, uz težnju za posebnim entitetom za Hrvate. Za izborne rezultate drugih ključnih stranaka (njihov uspjeh ili neuspjeh) nije određujući bio odnos prema državnom uređenju i ustavnoj reformi. Glasači su se prema tim strankama opredjeljivali, prije svega, polazeći od slabašnih privrednih rezultata, enormne nezaposlenosti, posebice među mladima, siromašenja sve većeg broja stanovništva, korumpirane, klijentelističke, nepotističke i socijalno bezosjećajne vlasti. Pregled stavova ključnih stranaka prema državi i njenim institucijama svjedoči o suprotnim političkim viđenjima sadašnjosti i perspektive Bosne i Hercegovine. S jedne strane, te su razlike uočavaju po kriterijumu pripadnosti entitetskoj izbornoj bazi, a s druge, sasvim različito viđenje ustavnog uređenja slijedi po načelu pripadnosti etničkoj političkoj skupini. Stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj su izrazito monoetnički određene i zalažu se za dejtonsku strukturu BiH uz minimalne reforme Ustava BiH. Kao alternativa navodi se konfederalizacija i raspad bh. države (SNSD). Stranke koje imaju uporište u hrvatskom biračkom tijelu teže federalnoj BiH. A stranke koje zavise, prije svega, od bošnjačkih glasova zagovaraju povratak na republikansko uređenje Bosne i Hercegovine, s decentralizacijom vlasti na pokrajine i lokalnu samoupravu. Bitni su i stranački stavovi o integraciji bh. države u Evropsku uniju i NATO, što je od sudbinske važnosti za budućnost zemlje. Može se govoriti o konsenzusu kada je riječ o pristupanju EU, uz uslov stranaka iz RS-a da to ne povlači dalje snaženje državne vlasti na račun entiteta. Oko NATO-a su opredjeljenja sasvim suprostavljena. Stranke sa sjedištem u Sarajevu i Mostaru su bezrezervno za što brži ulazak u Sjevernoatlantski pakt, a one stacionirane u Banjoj Luci uslovljavaju priključenje NATO-u opredjeljenjem Srbije, pa, čak traže i demilitarizaciju Bosne i Hercegovine (SDS). U Predsjedništvu BiH su nakon izbora uslijedile dvije bitne izmjene. Umjesto člana iz SDP-a (kasnije osnivača i lidera DF-a) Željka Komšića, sada je čelnik HDZ BiH Dragan Čović, a umjesto Nebojše Radmanovića iz SNSD-a predsjednik PDP-a i kandidat Saveza za promjene Mladen Ivanić. S obzirom na ingerencije Predsjedništva ovakve promjene su važne. Bitno je da su u Predsjedništvu tri lidera koalicije koja treba da čini okosnicu buduće državne vlasti (SDA, HDZBiH, Savez za promjene). U Predstavničkom domu nisu više Stranka za BiH i Narodna stranka Radom za boljitak. Umjesto njih, tu su Demokratska fronta, Bosanskohercegovačka patriotska stranka i, iznenađenje, ASDA. Demokratska fronta je preuzela većim dijelom poziciju SDP-a, a moglo bi se reći da je Stranka za bolju budućnost zauzela mjesto nekad snažne Stranke za BiH. Sve u svemu, osnovne pozicije u nadmetanju opcija za ustavno uređenje države Bosne i Hercegovine nisu izmijenjene. Izvjesnu najavu promjena u međustranačkim odnosima i poboljšanju političkog ambijenta u zemlji, donosi dokument „Programski principi za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini u mandatnom periodu 2014-2018. godina“ koji su potpisali SDA, DF i članice Saveza za promjene (SDS, PDP i NDS). Uz ostalo, stranke su se obavezale na „provođenje konkretnih političkih, institucionalnih, socijalnih i ekonomskih reformi na svim nivoima, koje će vlast učiniti funkcionalnom, stabilizirati ekonomiju i osigurati uslove za razvoj“. Takođe, stranke su opredjeljene za deblokiranje evroatlantskog integracijskog procesa (čime su stranke Saveza za promjene relativizirale svoje rezerve prema NATO-u), smanjenje javne potrošnje, oporavak i rast privrede i zapošljavanje, za efikasnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Evropsku dimenziju koaliciji na razini BiH daje i činjenica da su u njoj četiri stranke (SDA, HDZBiH, SDS, PDP) koje su potpisale Zajedničku izjavu stranaka bliskih Evropskoj narodnoj stranci u Bosni i Hercegovini o evropskim vrijednostima, identitetu, socijalno-tržišnoj privredi i pravnoj državi, pod patronatom ENS-a. Naredni izborni mandat mogao bi biti odlučujući za sudbinu države Bosne i Hercegovine. Suprotstavljene strateške stranačke intencije govore da će biti vrlo teško dolaziti do političkih rješenja koja bi bh. državu učinila više demokratskom, bezbjednijom, funkcionalnijom, pravno sigurnijom, odgovornijom, prosperitetnom i poželjnom za internacionalne integracije. Značajan pomak, dakako, nije moguć bez aktivnog učešća međunarodnih autoriteta. Ohrabruje utvrđivanje novog političko-ekonomskog pristupa Evropske unije Bosni i Hercegovini i regionu i, posebno, angažman Njemačke, u vezi s tim.

More...

Prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Vladi Federacije BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Aktuelni saziv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je svoj mandat proveo u situaciji permanentne ustavne krize. Sam izbor Vlade bio je predmet ustavnog spora koji nije razriješen ni četiri godine nakon što je klub delegata hrvatskog naroda u Parlamentu FBiH podnio zahtjev za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Rekompozicija parlamentarne većine u ljeto 2012. godine kao i neuspjeli pokušaj razrješenja predsjednika FBiH razotkrili su sve slabosti ustavnog sistema u FBiH. Kriza je kulminirala u januaru 2014. godine kada je Predsjednik FBiH razriješio ministra finansija FBiH, na osnovu ostavke koju je ovaj, kao i drugi ministri u Vladi FBiH podnio u ljeto 2012. godine. Vlada FBiH zaključila je da zbog ovakve odluke predsjednika FBiH ne postoji pravni osnov za isplate budžetskim korisnicima, kao ni isplatu duga prema Međunarodnom monetarnom fondu, jer odluke na osnovu kojih se ove isplate vrše ne može da potpiše niko osim federalnog ministra finansija. Zbog toga je premijer Vlade FBiH od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere na osnovu koje se razriješeni federalni minister finansija ovlašćuje da obavlja funkciju federalnog ministra finansija do konačne odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o rješavanju spora između premijera Federacije Bosne i Hercegovine i federalnog ministra finansija, sa predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je sve do donošenja privremene mjere Ustavnog suda FBiH bila finansijski paralizovana. Isplata plaća, penzija i svih drugih budžetskih obaveza je zaustavljena. Također, došle su u pitanje i obaveze koje ne samo Federacija BiH, već i Bosna i Hercegovina u cjelini ima prema Međunarodnom monetarnom fondu, budući da je federalni ministar finansija jedan od supotpisnika pisma namjere koje se upućuje ovoj međunarodnoj finansijskoj instituciji. To je stvorilo veliku nesigurnost u smislu održavanja funkcija Vlade. U ovakvoj situaciji je opravdano iznalaženje rješenja koje osigurava da se pravna sigurnost i efikasno funkcionisanje izvršne vlasti i javne uprave u FBiH uobliči u skladu sa principom pravne države. Konkretan povod je jedan aspekat ustavne krize, naime politička konstelacija u kojoj je federalni ministar spriječen da obavlja svoju dužnost zato što je razriješen, ili nije u mogućnosti da je obavlja iz drugih razloga. U situaciji odsutnosti široke parlamentarne većine rekompozicija vlasti je u području važenja Ustava FBiH izuzetno složena. Kako je politički prostor u kojem važi Ustav FBiH krajnje fragmentiran izvjesno je da će se u budućnosti formirati slične ili analogne situacije. U njima će tumačenje ustavnih i zakonskih normi predstavljati političku praksu koja računa sa blokadama sistema i političkim pritiskom. Posljedica će svaki put biti visok stepen pravne nesigurnosti i ustavni vakum u kojem se ne može donijeti konačna odluka. Ovaj prijedlog se rukovodi ustavnim rješenjem za situacije u kojima dolazi do smjene ministra ili drugog rukovodioca organa javne uprave, ili u kojoj je on onemogućen ili nesposoban da obavlja svoju dužnost. Analogno rješenje koje je Vlada Federacije BiH uputila u parlamentarnu proceduru početkom trećeg mjeseca i koje je u međuvremenu usvojeno nije potpuno i ne odgovara ustavnim rješenjima zato što se odnosi samo na situaciju u kojoj je federalni ministar finansija spriječen da vrši dužnost i to samo u dijelu koji se odnosi na izvršavanje budžeta u 2014. godini. Pri tom se mora imati u vidu da nisu naišli na jednoglasnu političku podršku pokušaji za unapređenje ustavnog sistem FBiH sveobuhvatnom reformom kakva je inicijativa za izmjenu Ustava koju je inicirala i finansirala ambasada Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj prijedlog bi svojim sadržajem morao biti u interesu svih političkih opcija u FBiH. On ima izglede na konsenzus budući da se radi o prijedlogu koji je pravno-tehnički na terenu neutralnih procedura i služi isključivo popunjavanju jedne ustavne praznine koja je upravo dovela u pitanje funkcionisanje izvršne vlasti i javne uprave u FBiH.

More...

Razvoj integrativnih procesa u BiH u kontekstu provedbe CEFTA – trgovina uslugama nova šansa za integraciju regiona i BiH?

Author(s): Majda Behrem Stojanov / Language(s): Bosnian

CEFTA sporazum pretpostavlja stvaranje boljih uslova za razvoj trgovine među državama potpisnicama, kao jedan od preduslova bržeg razvoja ekonomije ovih zemalja. Iako je uspostava zone slobodne trgovine otvorila tržišta zemalja članica i pružila nesumnjivo velike mogućnosti u ekonomskoj saradnji, ipak, stječe se dojam da je ova zona još uvijek daleko od potpuno funkcionalnog tržišta. Neujednačena brzina kojom zemlje napreduju na svom putu ka članstvu u EU i u WTO vodi do toga da se i ključni zakoni i reforme zakonodavstva odvijaju neujednačenom dinamikom, što je samo po sebi prepreka ka realizaciji ciljeva CEFTA u potpunosti. Uzmimo za primjer samo BiH, koju je Evropska komisija čekala skoro četiri godine da konačno usvoji Zakon o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini koji je usvojen u februaru 2012. godine. Nije mnogo bolja situacija ni sa sistemom javnih nabavki u BiH, koji, iako pravni institut, zapravo predstavlja itekako značajno ekonomsko pitanje. Iako je Zakon o javnim nabavkama u BiH usvojen još 2004. godine, potreba unaprijeđenja sistema javnih nabavki je definisana u svim dokumentima koji prate napredak reformi u BiH na putu ka EU. Evropska komisija u svom godišnjem Izvještaju o napretku BiH za 2012. godinu ukazuje da nije bilo značajnih pomaka u unapređenju ove oblasti. Treba li podsjećati kolike su mogućnosti za korupciju upravo u ovoj oblasti, a koja, takođe, utječe na narušavanje konkurencije, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu, što ugrožava vanjsku trgovinu BiH, posebno u oblasti pružanja usluga, koje su dobrim dijelom još uvijek u rukama monopola. Pored neujednačenosti dinamike reformskog puta svake države ponaosob, nameće se i problem koji se ogleda u opredjeljenosti država da se takmiče u izvoznoj moći jednih naprema drugih, dok je mogućnost saradnje kroz specijalizaciju privreda zbog zajedničkog nastupa na drugim tržištima, stječe se utisak, izostala. Privredni subjekti su daleko od uvezivanja zbog zajedničkog nastupa na tržištu, od čega bi najveću korist imali potrošači, dobivši kvalitetniju i jefitniju robu, te posebno uslugu. Mnogi pokazatelji o radu Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH potvrđuju tezu da BiH zaostaje za svim svojim susjedima po mnogim parametrima. Evropski zakoni, značajni za trgovinu, posebno za trgovinu uslugama, ne usvajaju se potrebnom brzinom. I dalje je prisutan trend po kojem se više zakona obara nego usvaja, usljed čega se stiče dojam da među političkim akterima BiH jednostavno nema ni volje, ni kapaciteta, da nastave reformske procese. Enitetska nadležnost, odnosno primat principa koordinacije naspram subordinacije, predstavlja problem, kako u osiguravanju jedinstvenog tržišta unutar BiH, tako i u vanjskotrgovinskim odnosima BiH. Ovo upućuje na tezu da upravo javne politike BiH zapravo koče ovu državu u njenom procesu trgovinske integracije, kako u regionalnom, tako i u svjetskim okvirima. Zbog ovog problema, BiH ima nove probleme u vidu prepreka koje joj stoje na putu u članstvo u WTO. Upravo su javne politike BiH te koje institucionalno djeluju na rascjepkavanje tržišta BiH, što svakako nije stimulativno za poslovni ambijent i djeluju negativno na širenje trgovine uslugama, koja je u BiH toliko neznatna da ju se čak ne uzima u obzir prilikom analize trgovine sa zemljama CEFTA Sporazuma. Očito je da je na vlastima BiH najveća odgovornost za nastavak reformskog puta i za integraciju tržišta BiH u evropsko i svjetsko. Neophodno je hitno okrenuti pravac djelovanja, a dovoljno je u tom smislu jedostavno pratiti susjede, ispuniti uslove koje pred nas stavlja EU, ne dozvoliti da u pitanje dođe Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ne dozvoliti da budemo sankcionirani zbog jednostranih mjera u okviru CEFTA, te usvajati zakone koji će unaprijediti ekonomiju i konačno BiH okrenuti ka integrisanju u svjetske tokove, a ne u njenu dalju izolaciju.

More...

Ustavne promene u Republici Srbiji sa osvrtom na radni tekst amandmana Ministarstva pravde na Ustav Republike Srbije u delu koji se odnosi na pravosuđe

Author(s): Maja Prelić / Language(s): Serbian

Within the EU Accession process, the Republic of Serbia, by adopting the Action Plan for the Chapter 23, undertook the obligation to amend its Constitution in the part related to the judiciary. In this regard, the Ministry of Justice drafted and, on January 22nd, published the Working Version of the Draft Amendments to the Constitution of the Republic of Serbia taking into account the summary of six-month long consultative process with civil society conducted during last year. This paper analyzes new solutions that have been proposed by the Working text, as well as the most significant differences between them and the current Constitution. Among other things, the Working text proposes the exclusion of the National Assembly from the appointment process of judges, the removal of the probationary period for judges, revised composition and expanded jurisdiction of the High Judicial Council. Some of the proposed solutions were very welcomed by the public while others are strongly criticized. Anyway, the path between the Working text and the adoption of the Constitution is very long and all stakeholders, including the Government, civil society and the academia, need to put the effort to achieve the best result at the end, which is, naturally, to have an independent and accountable judiciary at the service of citizens.

More...

Uspostavljanje BiH-federalizma: agregacija ili devolucija?

Author(s): Marko Stanković / Language(s): Serbian

Federalism applied in Bosnia and Herzegovina is very original, starting with the constitution adopted in the form of an international treaty, all the way to a constitutional court composed of foreign nationals. This unique arrangement, which is a combination of the elements of two forms of federalism - the confederation and the federation, has been functioning for almost a quarter of a century. The first subject of analysis in this paper is the legal nature of constitutional arrangement in Bosnia and Herzegovina. Thereafter, attention is directed to the way it has originated and an attempt to answer the question of whether it arose by unification of independent entities (association) or by changing the internal structure of an earlier unitary state (devolution). After considering older, dichotomous theories about the emergence of federal systems, more recent, trichotomous theories are also considered. At the very end, there are some reflections on the future of federalism in multinational communities in general and especially Bosnia and Herzegovina.

More...

Političke posljedice etničke federalizacije Bosne i Hercegovine

Author(s): Elmir Sadiković / Language(s): Bosnian

Die Erfahrungen anderer Länder zeigen, dass Föderalismus nur unter bestimmten sozio–historischen und politischen Umständen ein gutes Modell der staatlichen Organisation sein kann. Nachhaltige Föderationen erfordern eine ausreichende staatsbürgerliche Identifikation (Deutschland, Österreich, USA, Schweiz). Andernfalls führt die Anwendung des Föderalismus anstelle der Stabilisierung der staatlich-rechtlichen Ordnung zur Stärkung der Zentrifugalkräfte die nach unabhängiger staatlicher Existenz streben (Belgien, das ehmalige Yugoslawien). Bosnien und Herzegowina hat keine historische Erfahrung mit Föderalismus. Die Entitäten von Bosnien und Herzegowina haben in Bezug auf die nationale Ebene eine äußerst weitreichende Autonomie. Die Erfahrungen mit der Anwendung föderalistischer und consociations Prinzipien in der Verfassungsordnung von Bosnien und Herzegowina in der Nachkriegszeit, vor allem im Entscheindungsprozessen auf nationaler Ebene, sind äußerst negativ. Wir können von ihrer übermäßigen prozeduralen und institutionellen Repräsentation sprechen, die bei asymmetrischer und äußerst breiter Autonomie der Entitäten, alle integrativen Funktionen des Föderalismus ausschließen. Die zusätzliche ethnische Föderalisierung von Bosnien und Herzegowina würde nicht zur Stabilisierung des politischen Systems, der sozialen und ethnischen Beziehungen führen. Das würde die Zentrifugalkräfte nur noch stärken, und langfristig die Existenz von Bosnien und Herzegowina als unabhängigen Staat in Frage stellen.

More...

Govor mržnje, izborni proces i pravo na slobodu izražavanja

Author(s): Franjo Dragičević / Language(s): Bosnian

The author analyses the use of hate speech in the election process from the aspect of the right to freedom of expression in order to contribute to the understanding of this topic and to point to potential inconsistencies in the legislation and its practice. The review of the relevant provisions of the Election Law of Bosnia and Herzegovina, as well as the practice of the European Court of Human Rights, Central Election Commission BiH, Court of BiH and the Constitutional Court of BiH, strives to answer the question of whether the provisions of the election legislation are providing the adequate action against hate speech as the legitimate aim for interference in the right to freedom of expression. The analysis shows that forbidden expression in the Election Law is narrowly defined compared to the concept of hate speech that is commonly used, and that the prohibited expression should be more adequate and precise if it intends to achieve a clear goal, i.e. a prevention of hate speech in the election process. Therefore, the author considers that the balance between hate speech and the right to freedom of expression is shifted in favor of freedom of expression, so it is necessary to re-establish the balance between the social need to suppress hate speech and the right to freedom of expression by using systematic legal interventions.

More...

0.00 €

Sukobljene strane u sukobu interesa: Bosna i Hercegovina 25 godina nakon Daytona

Author(s): Damir Arnaut / Language(s): Bosnian

Bosnia and Herzegovina was among the first countries in the Western Balkans region to have a law on the conflict of interest. This was not, however, due to an effort of domestic political forces, but the Law was instead imposed in 2002 by the High Representative, an international overseer with wide powers under the Dayton Peace Accords. The Law contained definitions and enforcement mechanisms modeled after the best practices in democratic societies, and included a wide array of public officials and their immediate relatives. The proscribed sanctions, however, were unduly severe, requiring in most cases that offending officials be barred from public office for a period of four years. The Law, nonetheless was successful in curbing conflict of interest in the country, and was significantly improved with several subsequent amendments. In 2013, however, the Law was substantially weakened, with enforcement powers transferred from the independent Central Election Commission to a Committee largely composed of elected officials. These changes resulted in a conflict of interest process completely controlled by political parties, subject to frequent and lasting blockades, and completely dormant in periods between elections. Indeed, the new body delivered only ten sanctions in the six years of its existence. This has created a need – voiced by Western governments, various NGO's, and several like-minded elected officials – for a completely new law on the conflict of interest. Such a Draft Law was introduced in the Bosnia and Herzegovina Parliamentary Assembly toward the end of 2017. Due to various procedural delay and blockade mechanisms invoked by the ruling parties, the Draft Law is yet to be considered by the BiH Parliament. Until this or a similar law is adopted, creating a truly independent enforcement body, Bosnia and Herzegovina is unlikely to make meaningful strides on the road to the European Union membership.

More...