Bilješke o Andriću
S Ivom Andrićem kao piscem upoznao sam se prvi put na ljetnjem raspustu poslije trećeg razreda gimnazije, u svom selu, dobivši od rođaka–učitelja jednu obeskoričenu svesku Srpskog književnog glasnika, u kojoj sam našao i pročitao pripovijetku Ćorkan i Švabica. Ono što je Andrić tu pisao o ljudima i životu bosanske kasabe umnogome se podudaralo s mojim utiscima i iskustvom u polimskoj polumuslimanskoj varošici gdje sam učio, i zauvijek je ostalo u meni kao “samootkriće” i izraz nečega mog, kao želja da i sam napišem o tome u Beranama. Iva Andrića kao čovjeka, građanina i sugrađanina, mada sam u Beogradu živio od 1935. godine, bavio se književnošću, sarađivao u časopisima, sam uređivao jedan (Umetnost i kritika) i bio član redakcije drugog (Naša stvarnost), sretao se sa starijim i mlađim piscima, čitao na književnim večerima i držao javna predavanja, – upoznao sam tek poslije oslobođenja Beograda, u jesen 1944. godine.
More...