Author(s): Bjanka Alajbegović / Language(s): Bosnian
Issue: 73-74/2019
Prije nego što ju je Freud proglasio zazornom i sablasnom (unheimliche), “doba klinike” je koncem 18. i početkom 19. stoljeća od grčke čarobne nymphe kreiralo skandaloznu nimfomaniju. lacan je Freudov nagon smrti podigao na viši nivo: libido/žudnju (jouissance), nezajažljivu agenturu koja neprestano zahtijeva još i više (encore!), uzrokujući začarani krug zadovoljstva i patnje, ispunjenja i lišavanja, i tako sve do... smrti. Ta zloglasna jouissance porijeklom je iz predjezične, prededipalne faze, reelnog poretka/Stvarnog , platonovske chore. Ona je granični fenomen: užitak i propast,sveprisutna i nedosežna, nesavladiva i nesvodiva. Moguće je da je Bataille upravo tu žudnju imenovao slijepom silom, zaraznim porivom prekomjerja (1980: 47). Njeni nalozi, kojih (po pravilu) nismo svjesni, naši su zahtjevi. A naši zahtjevi su (u suštini) nemogući.Rene girard je ukazao na mimetičku narav želje , odnosno, mimetizam kao prisilu ponavljanja. Kada čovjek zadovolji svoje potrebe, to nije kraj, nešto ga (opet) vuče (još) dalje. To je naravno želja, a želji je svojstveno da traži uzor. Da bismo istinski željeli, moramo se obratiti ljudima koji nas okružuju, moramo od njih posuditi njihove želje (2004: 29), pojasnio je dalje girard, nagovješćujući slučajno ili ne, klajnijansku teoriju objektnih odnosa (projektnih identifikacija).
More...