Keywords: women; public life; BiH; socialism; emancipation; patriarchalization;
Ovo poglavlje se kontekstualno osvrće na društvene, ekonomske, političke i kulturne prilike, te svakodnevni život u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (SRBiH), odnosno Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) po završetku Drugog svjetskog rata pa do kraja osamdesetih godina, sa posebnim naglaskom na žensko pitanje i položaj žena. Pažnja će se posvetiti ranim socijalističkim naporima i zakonodavnim mjerama za ravnopravnost spolova i emancipaciju žena, kao i cjelokupnom društvenom napretku za vrijeme socijalističke vlasti. Pitanja pozitivnih i negativnih implikacija ovog napretka po život žena propitivat će se iz feminističke perspektive. Za čim su žene žudjele, čemu su stremile, čemu se nadale i za šta se borile, da li su uspjele dosegnuti ravnopravnost sa muškarcima u periodu bratstva i jedinstva – samo su neka od pitanja na koja će se ovo poglavlje osvrnuti. Kako je pitanje obrazovanja žena bilo posebno važno u ovom periodu, ovoj temi će se posvetiti posebna pažnja, kao i doprinosu žena nauci. Pregled prilika kad su kultura i umjetnost u pitanju, posebno književnost, slikarstvo, pozorište i film daje se kroz predstavljanje rada određenih žena u ovim oblastima. Napominjemo da su i u ovom poglavlju spomenute samo neke od žena koje su se svojim djelima, radom i ostvarenjima istakle u toku socijalističkog perioda BiH.
More...Keywords: women; public life; BiH; socialism; emancipation; patriarchalization;
Ovo poglavlje se kontekstualno osvrće na društvene, ekonomske, političke i kulturne prilike, te svakodnevni život u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (SRBiH), odnosno Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) po završetku Drugog svjetskog rata pa do kraja osamdesetih godina, sa posebnim naglaskom na žensko pitanje i položaj žena. Pažnja će se posvetiti ranim socijalističkim naporima i zakonodavnim mjerama za ravnopravnost spolova i emancipaciju žena, kao i cjelokupnom društvenom napretku za vrijeme socijalističke vlasti. Pitanja pozitivnih i negativnih implikacija ovog napretka po život žena propitivat će se iz feminističke perspektive. Za čim su žene žudjele, čemu su stremile, čemu se nadale i za šta se borile, da li su uspjele dosegnuti ravnopravnost sa muškarcima u periodu bratstva i jedinstva – samo su neka od pitanja kojima će se posvetiti posebna pažnja. Kako je pitanje obrazovanja žena bilo posebno važno u ovom periodu, ovoj temi će se posvetiti posebna pažnja, kao i doprinosu žena nauci. Pregled prilika kad su kultura i umjetnost u pitanju, posebno književnost, slikarstvo, pozorište i film daje se kroz predstavljanje rada određenih žena u ovim oblastima. Napominjemo da su i u ovom poglavlju spomenute samo neke od žena koje su se svojim djelima, radom i ostvarenjima istakle u toku socijalističkog perioda BiH.
More...Keywords: Serbia; media; polemics; magazine; "Vreme";
Dehelsinkizacija gospođe Biserko - Dragoljub Žarković Udarac u donji stomak - Vera Ranković Moj odgovor njima - Velimir Ćurgus Kazimir Žive mete - Latinka Perović Ama sam Srbin, dakle kriv - Karlo Danilović Zamerke zbog kršenja ljudskih prava SS-ovaca - Dr Milan M. Ćirković Iskrivljivanje događaja ih haške sudnice - Bogdan Ivanišević Neprijatelj u Srbiji - otvorenost, snaga i integritet nekoliko žena - Nataša Kandić Neprijatelji nezavisnih medija? - Svetlana Slapšak Tužilačka revnost - Stojan Cerović Pravo na treće mišljenje – Ljubiša Rajić Činjenice i trezvenost - Ljiljana Smajlović S puno žara i na brzinu - Nenad Lj. Stefanović Komunistički trag - Vladimir Ilić Kapitulacija pred zločinom - Srđa Popović Bombardovanje za naše dobro - Miroslav Višić Otrovna značenja - Lazar Stojanović Podmazivanje razgovora - Branko Vučićević Srbi, Nemci i Holanđani - Miloš Bobić Pismo pod bombama - Nadežda Radović Plamsaju prve vatrice - Bogdan Bogdanović "Volterova kopilad" i Katarinina krzna - Frano Cetinić Tvrdoglava Selektivnost - Stojan Cerović Malo o ljudskom dignitetu - Srđa Popović Svesni i nesvesni - Ljiljana Smajlović Svedoci I izveštavanje - Bogdan Ivanišević Teoretičari zavere - Jon Kvaerne A šta su radili drugi? - Srđa Popović Umorni od jada - Gordana Radošević Dupli standardi - Nenad Lj. Stefanović Zatvor Srbija - Miloš Bobić Legitimno osporavanje - Dr Živojin Dacić 2084. – Dejan Vukelić Babe i tiha revolucija - Svetislav Basara Biciklisti nisu krivi - Stojan Cerović ...
More...Keywords: Serbia; 19th and 20th century; status of women; children; influence of elite; village; kindergarten; upbringing of children; religious school;
"Helsinške sveske" pod naslovom Žene i deca proizišle su iz projekta Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka. Saradnici koji su ovaj projekat začeli devedesetih godina prošlog veka pronalazili su razne izdavače za zbornike radova u kojima su saopštavali rezultate svojih istraživanja. Tako su se prva dva zbornika pojavila u izdanju Instituta za noviju istoriju Srbije; treći u izdanju autora, koje je potpisala Dubravka Stojanović, dok se četvrti zbornik pojavljuje u okviru pomenute edicije Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Hronološka granica istraživanja pomerena je već u drugom zborniku unazad: obuhvaćen je i XIX vek, što znači: srpska država i društvo u celom modernom dobu. U isto vreme, sužen je sadržaj istraživanja. Za razliku od prvog zbornika, koji ima multidisciplinarni karakter, jer su istraživana razna područja (ekonomija, politika, prosveta i obrazovanje, kultura), u narednim zbornicima preovlađuju istoričari koji se bave društvenom istorijom a u fokusu istraživanja je jedan problem: položaj žene, uticaj elita, žene i deca. U oba slučaja, istraživanja su podjednako delimična: ona ne predstavljaju celinu ni u hronološkom smislu ni u smislu obuhvaćenosti svih aspekata relevantnih za problem koji je istraživan. Na ovakav pristup modernizacijskim procesima u Srbiji XIX i XX veka uticalo je više činilaca: stanje istraženosti; teorijske osnove istraživanja; raščlanjenost istorijskog procesa, to jest njegova periodizacija, kako bi se uočila njegova dinamika i glavne karakteristike.
More...Keywords: Serbia; high school students; value orientations; tradition; conservatism; homophobia; violence in school; human rights;
Analiza stavova i vrednosnih orijentacija srednjoškolaca je rezultat istraživanja na osnovu podataka prikupljenih u periodu april-jun 2011, u šest gradova u Srbiji. Da bismo se uopšte bavili vrednostima ove mlađe generacije u našem društvu, moramo se osvrnuti na neke strukturalne promene koje obeležavaju vreme njihovog odrastanja. Period u kome želimo da proučavamo stavove i vrednosne orijentacije srednjoškolaca u Srbiji, jeste period nakon decenije «demokratskih» promena u zemlji, period (još uvek) zakasnele transformacije. Došlo je do proglašenja nezavisnosti Crne Gore i Republike Kosovo a nestabilnost država regiona (Bosne i Hercegovine i još uvek nerešene granice sa Kosovom) su uzrok osećaja nesigurnosti u socijalnom ali i nacionalnom smislu, kod većine stanovništva Srbije. Govorimo i o periodu u kome se odvija revizija istorije i relativizacija, pa i promocija desnih ideologija (ravnogorski pokret i omladinske profašističke organizacije) i u kome su religija i crkva i dalje veoma važne za veliki deo naroda. Ne smemo da zanemarimo i povećan prodor globalizacijiskih faktora koji su relativno uticali na izgradnju demokratije u zemlji. Najupadljiviji faktor je zvanična odluka da se pristupi ulasku u EU. Kao rezultat postoji donekle približavanje državne politike interesima Evropske unije. Međutim, u zemlji problemi postoje: oligarhijski sistem, uticaj političkih stranaka i visoka korupcija – kako u privredi tako i u politici – kao i problemi zaštite prava marginalizovanih grupa koji sprečavaju izgradnju građanskog društva.
More...Keywords: Civil servants; public administration; public institutions; civil society; discrimination; human rights; equality; constitution;
Princip ravnopravnosti i zabrane diskriminacije sadržan je u svim međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Povelja Ujedinjenih nacija obavezuje sve članice na “poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere”. Također, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima garantuje svim ljudima slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na “bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neki drugi status”. Ustav Bosne i Hercegovine (BiH), Ustav Republike Srpske (RS), Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (BD BiH) sadrže odredbe o zabrani diskriminacije. Dodatno, Ustavom BiH je zagarantovana direktna primjena Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i njenih protokola u BiH, te je utvrđen njihov prioritet nad svim ostalim zakonima. Pored toga, Aneksom I na Ustav navedeno je dodatnih 15 međunarodnih dokumenata, među kojima su i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama, kao Konvencija o pravima djeteta. [...]
More...Keywords: Lesbian; Bisexuals; Trans women; LGBTQ; Identity confusion; Identity assumption;
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji organizacija koja se javno i isključivo bavi poboljšanjem života lezbejki, kroz pravo, kulturu ili neki treći način. Zbog toga, sve što Fondacija CURE radi, kroz svoj feminističko-aktivistički način djelovanja, putem obrazovnih, umjetničko-kulturnih i istraživačkih programa za lezbejke, biseksualne i trans žene zavređuje pažnju, jer djeluje politički i sa jasnim s ciljem doprinosa društvenim promjenama. U ovoj analizi se kroz istraživanje etnografskih činjenica koje su lezbejke, biseksulane i trans žene željele da podijele, došlo se do informacija koje su postale izvori znanja.
More...Keywords: Elementary and High Schools; Rights of LGBTQ population;
Analiza sadržaja udžbenika za osnovne i srednje škole učestala je tema istraživanja posljednjih desetak godina, a rezultat toga je nekoliko izuzetno korisnih studija, istraživanja i izvještaja, mahom dostupnih na internetu. Ističući principe obrazovanja za otvoreno društvo po kojima ono mora biti javno dobro te njegovati interkulturalizam, socijalnu pravdu i poštivati ljudska prava, istraživačice i istraživači su u svojim analizama najčešće primjerima dokazivali upravo suprotno: da školski udžbenici obiluju stereotipima, podržavaju dominantne predrasude te vrše diskriminaciju Drugih. Oni Drugi kojima se izričito bavilo istraživanje Udruženja Q, kao i izvještaj Damira Banovića, jesu pripadnice i pripadnici LGBTI populacije, a to je ujedno i predmet naše analize nastavnih sadržaja u srednjoškolskim udžbenicima odobrenim za upotrebu u nastavi u Kantonu Sarajevo u školskoj 2015/2016. godini.
More...Keywords: Gender studies; Marginalisation; Women Associations; Education; Women's activism;
Kao što različita istraživanja ukazuju, žene su svoj angažman u javnoj sferi Bosne i Hercegovine velikim dijelom ostvarile upravo kroz civilno društvo i prozaični termin treći sektor. Prema nekim podacima, zastupljenost žena u civilnom društvu je obrnuto proporcionalna njihovoj zastupljenosti u sferi formalne politike. To se nekad tumači u kontekstu tzv. etike brige na osnovu koje se angažman u javnoj sferi tumači kao produženi rad u kući, ali i činjenice da u civilnom društvu ima više slobode i autonomije u odnosu na formalnu politiku. U kontekstu feminizma kao teorije i prakse, ovaj drugi segment se često naglašava i podstiče. Uprkos tome, ovaj aspekt ne treba idealizovati, posebno ako imamo u vidu da civilno društvo služi kao servis za pružanje usluga koje neispunjava disfunkcionalna država. To je posebno simptomatično kada je riječ o određenim kategorijama žena koje se često imenuju kao dvostruko marginalizovane i u koju spadaju žene sa sela tj. iz ruralnih zajednica, potom žene koje su preživjele nasilje, Romkinje, žene s invaliditetom odnosno majke djece s poteškoćama u razvoju i povratnice.
More...published in 1992 by "Centar za antiratnu akciju"
More...Keywords: Yugoslavia; religious conversion of Serbs; Independent State of Croatia; Ustasha regime;1940s; Roman Church; politics and religion; Ante Pavelić;
Jugoslovenska država je 1918. stvorena na liberalnim načelima, među njima i na načelu slobode veroispovesti i verske ravnopravnosti, baštineći tradiciju Kraljevine Srbije. To načelo je prihvaćeno tokom pregovora o uređenju buduće države sredinom 1917. i uneseno u Ustav nove države. Uvođenje liberalnog građanskog uređenja u jugoslovenskoj državi je omogućilo polet hrvatskog nacionalističkog pokreta oličenog u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Rimokatolička crkva (RKC) nije bila zadovoljna svojim položajem u jugoslovenskoj državi. Umesto privilegovanog položaja u dvojnoj monarhiji, ona je posle 1918. bila jedna od priznatih veroispovesti u državi u kojoj je vladar bio pravoslavne vere. Izvestan broj rimokatolika je iz raznih razloga (iz ubeđenja, zbog braka, iz karijerističkih pobuda) prihvatio pravoslavnu veru. Velikodostojnici RKC su izuzetno preuveličavali te brojeve nastojeći i time da dokažu da je ona u neravnopravnom položaju u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC). Gašenje političke aktivnosti posle proglašenja diktature kralja Aleksandra januara 1929. otvorilo je prostor RKC da preko masovnih organizacija Katoličke akcije i Križara organizuje jednu od najsnažnijih opozicija režimu. [...]
More...Keywords: forced assimilation; internment; massacres; Serbs converted to Catholicism; Independent State of Croatia; Serbs; fascism; The Second World War; Ustasha regime;
Jedna od najznačajnijih karakteristika Nezavisne Države Hrvatske (NDH) jeste neprijateljstvo njenog režima prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC). Nijedna fašistička država koja je egzistirala tokom Drugog svjetskog rata nije sprovela tako široko zamišljeno i organizovano čišćenje državne teritorije od pripadnika neke tradicionalne hrišćanske zajednice kako je to učinila ustaška država kada je riječ o ekspulziji srpske pravoslavne zajednice. Riješenje srpskog pitanja u NDH pored direktne fizičke eliminacije podrazumijevalo je organizovano protjerivanje te ubrzanu i nasilnu nacionalnu asimilaciju. [...]
More...Keywords: BiH; maternity leave; administration; legislation; barriers; fathers;
The aim of this research is to determine whether fathers use maternity leave and to what extent, and whether there is space for improving the laws governing this area, as well as public policies that would increase the participation of men in family life. The ultimate goal is to increase the participation of women in the labor market by amending and applying the appropriate provisions of the current laws and implementing public policies aimed at promoting the right for both parents to use maternity leave. In the first part of the research, we present the legal framework for regulating maternity leave, that is, we analyze the most important provisions of the Labor Law in B&H Institutions, FB&H Labor Law, RS Labor Law and District Brčko of B&H Labor Law, Law on Social Protection, Protection of Civilian Victims of War and Protection of Families with Children (Federation of Bosnia and Herzegovina) i.e. the laws on child protection (Republika Srpska and District Brčko), as well as accompanying bylaws. The second part contains basic information on the administrative procedures for using maternity leave, on the number of fathers who submitted a request for compensation instead of salary during maternity leave, and on the competent bodies for deciding on this issue. The research has shown that only 0.36% of fathers exercised the right to compensation instead of salary during maternity leave. In the third part, we analyzed the responses of 500 fathers who were surveyed by the public opinion polling agency and who had a child between 2016 and today,1 as well as the responses of eight fathers who used maternity leave during this period, and who were interviewed in focus groups. We chose this period because it was only in 2016 that this right was guaranteed to fathers as well. More than half (57.8%) of the surveyed fathers responded that they were not familiar with the right to use maternity leave. 73.4% of fathers said that they would have used maternity leave if they had known that this possibility existed. 28.8% of fathers were informed about this right by their employers. Out of the total number of fathers who did not use maternity leave, 49.7% of fathers did not know they could exercise this right, i.e. they were not sufficiently informed about the possibilities. 11.2% of fathers believe they do not need maternity leave because women are the ones who take care of children. 6.3% of fathers believe that no one exercises this right. 55.2% of fathers believe that the term parental leave is more appropriate compared to the term maternity leave, which is currently being used in labor laws. In the end, based on the collected data and findings obtained, we made recommendations, which the state should apply in order to enable both fathers and mothers to exercise this right equally. Given that a large number of fathers (more than half) stated they did not know about the possibility of using maternity leave, it is necessary to implement appropriate campaigns to raise awareness, but also to require employers to introduce the employees with their rights. In addition, the laws don't provide the same type of protection to fathers taking maternity leave as for mothers, and it is necessary to amend labor laws and other regulations that govern this area so that fathers also receive compensation while using maternity leave, have the right to leave in case of stillbirth, and have a guaranteed period of maternity leave that cannot be waived or transferred to the mother, in accordance with the European Union Directive on Work-Life Balance for Parents and Carers.
More...Keywords: Western Balkans; BiH; unblocking; Croatian president; foreign policy; Kosovo; Serbia; military escalation; muslims; Afganistan; women; rights;
U ovom broju Newslettera Atlantske inicijative donosimo niz aktualnih analiza i mišljenja o političkoj situaciji na Zapadnom Balkanu, s posebnim fokusom na posljednju krizu u Bosni i Hercegovini uzrokovanu sistemskom blokadom njenih državnih insititucija, ali se osvrćemo i na globalnu krizu nastalu u Afganistanu nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država. Umjesto uvodnika objavljujemo tekst Vesne Pusić koja piše o deblokadi euroatlantskih procesa kao putu ka transformaciji Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja Zapadnog Balkana, te kako EU mora pronaći novi modus vivendi s Rusijom i na taj način oduzeti vjetar iz jedara lokalnih disruptora koji su se u tom političkom međuprostoru pokazali efikasnom preprekom europskoj transformaciji ovog regiona. Također, u kontekstu posljednje krize, poznati hrvatski novinar Boris Pavelić piše o odnosima Sarajeva i Zagreba. Pavelić se posebno osvrće na politiku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koja u posljednje vrijeme sve više parira politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a koje zajedno osnažuju destruktivne nacionalizme u Bosni i Hercegovini. Posljednje tenzije na Zapadnom Balkanu analizira Srđan Šušnica, kutlurolog i publicista, te dobar poznavatelj ruske politike i njenog malignog utjecaja u regionu, posebno na Srbiju. Prema ovom autoru stabilnost i mir u regionu Balkana ovisiće o odlučnosti Evropske unije i Sjedinjenih Država da vojno, ekonomskim i političkim sankcijama spriječe remetilačke politike u Srbiji, bh. entitetu RS kao i u Crnoj Gori i na Sjeveru Kosova. Za ovaj broj Newslettera interjvu je dao ugledni turski pisac i novinar Mustafa Akyol koji piše o religiji i politici u muslimanskom svijetu. S Akyolom je povodom izlaska njegove knjige Ponovno otvaranje muslimanskih umova, koja uskoro izlazi i u bosanskom izdanju, razgovarala Amila Buturović. Njegova knjiga je izazvala globalnu pažnju i veliko zanimanje, posebno zbog poziva na reformu i prosvjetiteljstvo unutar islama kao put ka rješavanju nagomilanih problema muslimanskih društava. Vlado Azinović u ovom broju piše o nedavnom izlasku iz zatvora Huseina Bilala Bosnića kojeg je Sud Bosne i Hercegovine osudio na sedmogodišnju kaznu zatvora zbog podsticanja i vrbovanja na terorističke aktivnosti i organiziranja terorističke skupine. Budući da je u sudskom procesu Bosniću bio vještak Tužiteljstva BiH, Azinović se osvrće na sami proces i optužbe zbog kojih je Bosnić osuđen, ali donosi i analizu njegovih aktivnosti, ideologije i mogućih budućih angažmana. U ovo broju također donosimo dva aktualna teksta o novonastaloj situaciji u Afganistanu nakon povratka talibana na vlast. Afiya Shehrbano Zia piše o otporu i borbi afganistanskih žena protiv ugnjetavanja u kontekstu globalnih feminističkih rasprava i kritike prema intervencijama zapadnih sila u Afganistanu, ali i angažmana nezapadnih feministkinja u pružanju pomoći ženama ove zemlje. Također, Jenifer Heath i Ashraf Zahedi, pišu zajednički tekst o stanju i perspektivama žena u Afganistanu, o njihovom djelovanju, obrazovanju i pravima u kontekstu nove realnosti povratka talibana na vlast nakon dvadesetogodišnje američke okupacije ove zemlje i nedavnog povlačenja.
More...Keywords: BiH; security sector; gender; policy;
Ovo istraživanje pokazuje da je Bosna i Hercegovina postigla značajan napredak u promociji učešća žena u sektoru sigurnosti. U isto vrijeme, potrebno je da vladine institucije i organizacije civilnog društva poduzmu konkretne aktivnosti kako bi se osigurale jednake i dugoročne prilike za muškarce i žene zaposlene u sektoru sigurnosti, te da sigurnost i pravda budu na efikasan način dostupne svim korisnicima usluga. Ova procjena stanja je obuhvatila različite tipove podataka: nacionalne politike i legislativu, institucionalne politike i prakse, informacije o rodno osjetljivim budžetima, obukama o rodu, kao i mehanizmima nadzora. Također je istražena provedba politika i praksi koje se tiču potreba zaposlenih i korisnika usluga sektora sigurnosti u BiH. Procjena stanja daje informacije i preporuke koje mogu potencijalno pomoći vladinim institucijama u BiH, organizacijama civilnog društva i donatorima u integriranju rodnih pitanja u reformu sektora sigurnosti i razvijanje rodno osjetljivih politika i praksi u BiH. Kako je objašnjeno u Poglavlju jedan, proces lokalnih konsultacija osigurao je forum za više od 300 učesnika, koji su raspravljali o sigurnosti i rodnim pitanjima relevantnim za različite zajednice diljem BiH te dali kritiku trenutne politike i prakse. Osim toga, lokalne konsultacije, početni okrugli sto u Sarajevu i dvije završne konsultacije u Sarajevu i Banjoj Luci bile su glavne aktivnosti za podizanje svijesti i poboljšanje podrške aktera za buduće inicijative o uvođenju načela ravnopravnosti spolova, što je bio dodatni cilj ovog istraživanja. Jedan od ciljeva ove procjene stanja – stvoriti pregled aktuelnih inicijativa – pokazao se zahtjevnim zadatkom s obzirom na brojne aktivnosti međunarodne zajednice, nacionalnih i lokalnih organizacija civilnog društva i vlade. Popis inicijativa na stražnjem dijelu izvještaja (Aneks 7) nije iscrpan, ali se može koristiti za planiranje ukoliko se želi izbjeći dupliciranje sredstava i napora. Nadalje, istraživanje, lokalne konsultacije i kontinuirano povezivanje s raznim organizacijama pomogli su u stvaranju pregleda osnovnih aktera, koji se može koristiti za jačanje postojećih mreža i privlačenje novih partnera. U Poglavlju dva su ovo istraživanje i analiza rodnih politika i praksi u sektoru sigurnosti stavljeni u kontekst kompleksne društveno-političke i ekonomske situacije. Uzeti su u obzir i drugi faktori osim odbrane i policije u kreiranju sigurnog okruženja. Istovremeno, glavni fokus je bio na utjecaju i provedbi rodne jednakosti u sklopu reforme sigurnosnog sektora, uključujući policiju, vojsku, pravosuđe i kaznene ustanove, kao i djelovanje organizacija civilnog društva koje rade u području ravnopravnosti i sigurnosti. U Poglavlju tri su analizirane legislativa i institucionalne politike identificirane u ovom istraživanju. Usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, Zakona o zabrani diskriminacije, kao i entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici su identificirani koraci naprijed u adresiranju rodno zasnovanih pitanja s kojima se suočavaju zaposleni ili korisnici usluga sektora sigurnosti u BiH. U ovoj fazi bi kreatori politika trebalo da rade na dodatnim amandmanima na zakonodavstvo kako bi zakoni bili precizniji i konkretniji u adresiranju pitanja koja se tiču rodno zasnovane diskriminacije, ta kako bi ovi zakoni bili harmonizirani između entiteta i kantona. Kako je elaborirano u Poglavlju četiri, jedno od ključnih pitanja koje se pojavilo u procjeni stanja je nedostatak ozbiljnog razumijevanja seksualnog uznemiravanja i diskriminacije unutar institucija. Zaposleni u sigurnosnim institucijama se trebaju osjećati sigurnima u sistemu te moći prijaviti sve slučajeve diskriminacije bez straha od posljedica. Da bi se to omogućilo, sigurnosne institucije moraju imati učinkovite sisteme za prijavu i s vremena na vrijeme revidirati postojeće procedure. Zaposlenici i zaposlenice te osobe na vodećim pozicijama trebaju imati snažnu svijest o tome šta je diskriminacija i kako je suzbijati. Kodeksi ponašanja tek kratko spominju diskriminaciju i spolno uznemiravanje (vidi Aneks 3). Dakle, ovakva situacija neće potaknuti zaposlenike u prijavi diskriminacije ili uznemiravanja, a neće ih u tome ni spriječiti. Kontinuirano usavršavanje, učinkovit nadzor i eksplicitne politike imaju potencijal povećanja povjerenja zaposlenika u izvještavanju i borbi protiv svih vrsta diskriminacije, i to je naglašeno u izvještaju. Bitno pitanje o kojem su diskutirali svi učesnici u ovom istraživanju pokazuje da postoji jako priznanje da su žene nedovoljno zastupljene u institucijama sektora sigurnosti i da se ta situacija mora poboljšati. Ipak, aktivnosti za poboljšanje broja žena na vodećim ili operativnim pozicijama još uvijek nedostaju. Nedovoljna zastupljenost žena u političkom životu, unatoč kvotama za liste kandidata, još je jedan zabrinjavajući trend. U Poglavlju pet ova procjena stanja naglasila je predano djelovanje nevladinih organizacija, centara za socijalni rad, policije i pravosuđa u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Nažalost, također smo identificirali i brojne probleme postojećeg sistema. Devet sigurnih kuća u BiH nije dovoljno kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava rodno zasnovanog nasilja. Osim toga, više pažnje treba posvetiti nedostacima jer sigurne kuće pružaju tek privremeno sklonište za žrtve i nisu održivo rješenje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Više pozornosti treba posvetiti sankcioniranju počinitelja na odgovarajući način, razvijanju ekonomske nezavisnosti žena, i brige da se nasilje ponovno ne javlja u porodici. To može biti učinjeno samo zajedničkim i koordiniranim naporima svih aktera koji su uključeni i povećanjem kapaciteta centara za socijalni rad, sigurnih kuća i pravosuđa. U izvještaju se navodi da se rodno osjetljivom budžetiranju nije posvetila odgovarajuća pažnja i to se osobito vidi u nedostatku podrške za žrtve nasilja, uključujući nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i druge oblike podrške, kao što su SOS linije. Sistem prikupljanja podataka o pojedinim rodnim pitanjima treba omogućiti praćenje trendova i promjena te uključiti procjenu utjecaja strategije na podršku žrtvama. U identificiranju prepreka za promjenu, učesnici lokalnih konsultacija najčešće navode tradiciju, u kojoj su žene i djeca u podređenom položaju, ekonomski zavisni, dok društvo počiva na patrijarhalnim vrijednostima. Bez obzira na to koliko je to istina, ako želimo napraviti promjene, moramo prestati koristiti tradiciju kao izgovor, opravdanje ili ispriku zbog koje se situacija ne poboljšava. Tradicija nije fiksna zauvijek – to je nešto što se mijenja kako društvo raste i razvija se. Naša odgovornost je izazov tradiciji kada ta tradicija predstavlja prepreku za ostvarenje ljudskih prava. Nadalje, tokom procjene stanja shvatili smo da sistem treba biti dostupan i prilagoditi se korisnicima i korisnicama usluga različitih sposobnosti i porijekla. Naprimjer, Romi, posebice Romkinje, pate od visokog nivoa socijalne isključenosti, što ih čini podložnijima uznemiravanju i zlostavljanju. Nadalje, žene i muškarci s invaliditetom, kao i oni koji žive u ruralnim i izoliranim mjestima ne smiju biti zaboravljeni u daljnjim rodno osviještenim politikama u sektoru sigurnosti. Još nešto što je prepoznato tokom konsultacija je da reforma sektora sigurnosti ne počinje ili završava u sigurnosnim institucijama. Ona se treba dogoditi na svim nivoima zajednice, u obrazovnom sistemu, organizacijama civilnog društva i svim mehanizmima pomoću kojih građani traže ostvarenje prava. Naprimjer, djeca trebaju učiti o prepoznavanju diskriminacije i suzbijanju nasilja u školama i trebaju odrasti upoznajući se sa sistemom podrške u njihovoj zajednici, ali i uvjereni da će im postojeći sistem osigurati adekvatnu prevenciju i zaštitu.
More...Keywords: BiH; minorities; Roma; security; judiciary; institutions; access; trust;
Na popisu iz 2013. godine 12.583 osobe izjasnile su se kao Romi i Romkinje, dok su 252 osobe iskoristile drugačije termine, poput „bošnjački Rom“, „Ciganin“, „muslimanski Rom“, „bijeli Rom“ itd., dok se dvanaest osoba izjasnilo kao Egipćani. Procjene o broju Roma koji žive u Bosni i Hercegovini ne podudaraju se sa zvaničnim podacima popisa. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine procjenjuje da u državi živi najmanje 25.000 do 30.000 Roma. Međunarodne i lokalne nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu izvještavaju o sistemskoj, višestrukoj i višegeneracijskoj isključenost romske populacije koja ostavlja snažne posljedice na kvalitetu života velikog broja Roma u Bosni i Hercegovini. Romska populacija susreće se s velikom stopom nezaposlenosti, lošim stambenim uslovima i diskriminacijom u institucijama i javnom životu. Izuzetno mali broj Roma radi u policiji i drugim javnim ustanovama, dok se samo jedna sutkinja u Bosni i Hercegovini izjašnjava kao Romkinja. Nije zvanično utvrđeno koliko Roma u Bosni i Hercegovini ne posjeduju lične dokumente, čime im se ograničava pristup građanskim, političkim, socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima. Nemogućnost pribavljanja dokumenata povezana je sa siromaštvom i niskim društvenim statusom romskih zajednica, što vodi daljnjoj isključenosti iz javnog života. Romi nailaze na brojne prepreke u ostvarivanju pristupa osnovnom i srednjem obrazovanju, jer često romske porodice ne mogu platiti troškove školovanja djece. Romi i sami nerijetko odustaju od školovanja zbog diskriminacije. Istraživanja provedena u Bosni i Hercegovini tokom protekle decenije pokazala su da patrijarhalni stavovi i niži stepen obrazovanja Romkinja u odnosu na muškarce sunarodnjake imaju veliki uticaj na nizak standard i izloženost Romkinja nasilju i diskriminaciji i unutar i van svojih zajednica. Aktivnosti koje provode institucije usmjerene na zapošljavanje, obrazovanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvenu zaštitu često ne daju odgovarajuće rezultate; nekada aktivnosti nisu adekvatno usklađene s potrebama, a nekada izostaje praćenje i održivost pojedinih aktivnosti. Atlantska inicijativa provela je istraživanje u periodu od aprila do juna 2020. godine s osnovnim ciljem da istraži stavove romske populacije kada je riječ o pristupu i povjerenju Roma u institucije sigurnosti i pravosuđa. Studija osigurava uvid u probleme s kojima se susreću Romi i Romkinje u kontaktu s pravosudnim sistemom. Polazeći od rezultata istraživanja, formulirali smo preporuke za unapređenje položaja Roma neophodne za jačanje povjerenja između romske populacije i institucija u Bosni i Hercegovini. Identificirane su prepreke izgradnji povjerenja Roma u pravosudne institucije, kao i specifični problemi i potrebe kada je riječ o pristupu Romkinja pravosudnim institucijama. Istraživanje je zamišljeno i kao podsticaj bosanskohercegovačkim institucijama i međunarodnim organizacijama da, polazeći od specifičnih potreba romske populacije, omoguće bolji i ravnopravan pristup Roma i Romkinja pravosudnom sistemu. Metode koje su primijenjene u istraživanju uključuju normativnu analizu važećih domaćih i međunarodnih propisa, analizu postojeće literature i provedenih istraživanja te prikupljanje podataka putem polustrukturiranih i strukturiranih intervjua s Romima i predstavnicima/cama pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Iako je inicijalno predviđeno da istraživanje uključi veći broj detaljnih intervjua, od predviđenog broja intervjua se moralo odustati uslijed početka pandemije izazvane virusom bolesti COVID-19. Mogućnost provođenja online intervjua i fokus grupa, nakon konsultacija s predstavnicima romskog Udruženja „Kali Sara“, nije uzeta u razmatranje zbog slabijeg pristupa sredstvima internetske komunikacije većine Roma. Ankete, iako predstavljaju mišljenje ograničenog uzorka romske populacije, pružaju uvid u veoma složenu temu pristupa Roma pravosuđu. Kreiranju ankete istraživačice su prišle sa stanovišta da su Romi ugroženi kada je riječ o pristupu javnim institucijama zbog sistemske diskriminacije i isključenosti iz društvenih tokova. Romske nevladine organizacije, s kojima je Atlantska inicijativa imala priliku da sarađuje, navode da opća populacija, kao i osobe koje rade s Romima, nerijetko imaju implicitne predrasude kojih nisu svjesni i da je potrebno ozbiljno i sistemsko tretiranje anticiganizma u Bosni i Hercegovini, odnosno višestruke, dugotrajne diskriminacije, predrasuda i pogrešnih stavova o Romima, što je česta pojava u BiH i drugim zemljama Zapadnog Balkana i Evrope. U vezi s navedenim, a u cilju stvaranja atmosfere povjerenja tokom provođenja istraživanja, Atlantska inicijativa i Udruženje „Kali Sara“ donijeli su odluku da istraživači na terenu budu Romi kako bi se ostvario viši stepen povjerenja u istraživače i dobile što preciznije informacije. Sudije koje su zaposlene na različitim referatima i lokacijama i koje imaju profesionalno iskustvo u radu s Romima odgovarale su na otvorene upitnike koji su im dostavljeni putem elektronske pošte. Osim svojih ličnih iskustava i stavova, sudije su adresirale i pitanja općih stavova prema problemima pristupa i povjerenja Roma prema pravosudnim institucijama. Metode istraživanja, lokacije na kojima je istraživanje rađeno, kao i usaglašavanje upitnika proces je koji je usaglašavan između Atlantske inicijative i Udruženja „Kali Sara“. Interpretaciju i analizu rezultata uradile su istraživačice Atlantske inicijative. Osobe s kojima su obavljeni polustrukturirani intervjui pripadaju različitim starosnim i socioekonomskim skupinama i žive na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini. Romi koji su učestvovali u istraživanju podijeljeni su u dvije kategorije: Romi angažirani u nevladinim organizacijama (11 učesnika/ca) i Romi koji nisu uključeni u rad organizacija i nisu aktivni u javnom i/ili političkom životu (136 učesnika/ca). Od navedenog broja u istraživanju je učestvovalo 73 posto muškaraca i 27 posto žena, što dovodi do problematizacije omjera žena i muškaraca koji su obuhvaćeni istraživanjem. Ukupno sedam sudija dalo je odgovore na pitanja koja su se odnosila na pristup Roma institucijama pravosuđa. Istraživanjem su obuhvaćena ukupno 154 ispitanika. Kada govorimo o metodološkim ograničenjima ovog istraživanja, primarno moramo spomenuti ograničen broj intervjuiranih Roma te da se nalazi istraživanja ne mogu generalizirati za cijelu romsku populaciju. Uprkos ograničenjima, studija obezbjeđuje uvid u probleme s kojima se susreću Romi i Romkinje u kontaktu s pravosudnim sistemom.
More...Keywords: Montenegro; European commision; European parliament; EU acccession; integration; stabilisation; progress; report; 2007;
Od marta 2002. godine, Komisija je redovno obavještavala Savjet i Parlament o napretku zemalja zapadnog Balkana. Kako je postala nezavisna država nakon referenduma održanog 21. maja 2006. godine, u oktobru 2006. godine, Komisija je objavila prvi Izvještaj o napretku za Crnu Goru. Ovo je drugi Izvještaj koji je u potpunosti posvećen Crnoj Gori. Ovaj izveštaj: - ukratko opisuje odnose između Crne Gore i Unije; - analizira političku situaciju u Crnoj Gori u domenu demokratije, vladavine prava, ljudskih prava, zaštite manjina i regionalnih pitanja; - analizira ekonomsku situaciju u Crnoj Gori; - procjenjuje kapacitete Crne Gore da primijeni evropske standarde, tj. da postepeno približi zakonodavstvo i politike acquis-u, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i prioritetima Evropskog partnerstva. Ovaj Izvještaj pokriva period od 1. oktobra 2006. godine do početka oktobra 2007. godine. Napredak se mjeri na osnovu donijetih odluka, usvojenih zakona i primijenjenih mjera. Prema pravilu, nijesu uzeti u obzir zakoni ili mjere koje su u fazi pripreme ili čekaju na usvajanje u Skupštini. Ovakav pristup omogućava jednak tretman kroz sve izvještaje i dozvoljava objektivnu procjenu. Izvještaj je zasnovan na informacijama koje je sakupila i analizirala Komisija. Korišćeni su mnogi dodatni izvori, uključujući priloge Vlade Crne Gore, država članica, izvještaje Evropskog parlamenta, kao i informacije dobijene od raznih međunarodnih i nevladinih organizacija. Na osnovu tehničke analize koja je sadržana u ovom Izvještaju, Komisija je donijela detaljne zaključke o Crnoj Gori u posebnoj komunikaciji o proširenju.
More...