Series:Fondacija Centar za javno pravo - Analize

Federalism and Consociation for BiH - Reflection on a Study

Federalizam i konsocijacija za BiH – osvrt na jednu studiju

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; federalism; consociation; ethnicity; inequality; human rights;

Prezentirana studija se nominalno bavi modalitetima ustavnog preustroja BiH radi osiguranja jednakopravnosti konstitutivnih naroda. U stvarnom centru analize stoje objašnjenja kojima bi se trebao utemeljiti zahtjev za trećim entitetom. On bi po svemu podsjećao na HZ HB: u pitanju je zalaganje za troentitetsko uređenje BiH, po formuli tri entiteta za tri konstitutivna naroda uz neophodnu izmjenu Izbornog zakona. Analiza modela za izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH se rukovodi ciljem da se članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, pored izbornog legaliteta, osigura i izborni legitimitet. Autori ne verificiraju činjenicu da je upravo Dejtonskim ustavom institucionalizirana etnička podijeljenost bosansko-hercegovačkog državnog prostora, a da je teritorijalno uređenje ukalkuliralo etničko čišćenje, genocid i teške zločine protiv čovječnosti. Osnovni nedostatak se ogleda upravo u rješenjima koja teritorijalni ustroj, kao što to čine i autori ove studije, vežu za rezultate rata i time zagovaraju etničko čišćenje i ratne zločine kao konstitutivni princip federalizma. Ko ne želi prihvatiti zločine kao polazište ustavnog uređenja, on mora ignorirati teritorijalizaciju etničkog čišćenja i na taj nači dospjeti do pitanja osiguravanja kolektivnih prava entičkih grupa unutar jednog pretežno centraliziranog modela koji bi podsjećao na posljednje legitimno uređenje, naime, na ustavni ustroj Rebublike BiH. U tom modelu bi se kolektivna prava mogla osigurati posebnim mehanizmima, a eventualno federalne jedinice učiniti ovisnim o ekonomsko-geografskim, a ne o ratno-zločinačkim uvjetima nastanka. Autori ove studije nisu mogli dospjeti do najlogičnijeg rješenja budući da kalkuliraju sa hercegbosanskom baštinom. Argumentacija koju su autori iznijeli, također korištenjem jednostrane i ograničene literarne građe, impresionira verbalnom ispraznošću, netačnošću i jednostranošću, tako da se u cjelini ne može prihvatiti kao uvjerljivo i odmjereno obrazloženje. Ona, naime, počiva dijelom na izmišljenim konstrukcijama i apstraktnim formulacijama, dijelom je pogrešna i izvan je ustavnopravnih, socijalnih, historijskih i politoloških činjenica. Iako masa maglovitih jezičkih konstrukcija otežava čitanje i razumijevanje teksta, ipak su prepoznatljive postavke i ciljevi: hrvatski entitet koji bi, otprilike, u granicama HZ-HB osigurao etnički prostor na kojem bi se vladalo u ime Hrvata. Studija ne počiva na preciznoj rekonstrukciji socijalnih odnosa i pravnih činjenica, nego na uklapanju ustavnopravnih rješenja u ideologiju hercegbosanskog paradržavlja. Sve u svemu, radi se u osnovi o beznačajnoj i neupotrebljivoj publikaciji čiji je žanr teško odrediti, no jasno je da ona ne može poslužiti za bilo kakvu ozbiljniju raspravu o ustavnim promjenama u BiH. Njen se sadržaj, uklapa u političke zahtjeve HDZ-a da se uspostavi treći entitet. Publiciranje je finansirao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i to je jedina činjenica koja zahtijeva ozbiljan odnos prema samoj publikaciji, budući da čitaocu nameće niz pitanja u vezi praktične politike Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini.

Conflicts of institutions opinions on protection of cultural heritage (on the example of reconstruction / rehabilitation of Saračević house in Jajce)

Sukob mišljenja institucija zaštite kulturnog naslijeđa (na primjeru rekonstrukcije/rehabilitacije Saračevića kuće u Jajcu)

Author(s): Bedrudin Nurikić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; protection of monuments; heritage; jurisdiction; BiH; Jajce;

U skladu sa članom 4 Konvencije o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Evrope, koji je temeljem člana VII (3) Ustava Federacije sastavni, odnosno primarni izvor zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine, izvođenje bilo kakvih zahvata na ili u neposrednoj blizini spomenika kulture nije dozvoljeno bez saglasnosti nadležne institucije za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. U odnosu na predmetnu odredbu Konvencije evidentna su odstupanja člana 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH kako u pogledu vrsta zahvata za koje je nužno ishodovati saglasnost, tako i u pogledu terminologije poređenih normi. Konkretno, član 4 Konvencije propisuje ishodovanje saglasnosti, a član 7 Zakona o provedbi odluka Komisije FBiH, zahtijeva stručno mišljenje. U navedenoj situaciji član VII (3) Ustava Federacije, u kojem je artikuliran opći princip pravne hijerarhije, nalaže da se stručnom mišljenju Zavoda pripiše pravna snaga saglasnosti od kojeg Ministarstvo, u postupku rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnog spomenika, ne može odstupiti ako je predmetna saglasnost u skladu sa Odlukom Komisije i drugim važećim propisima višeg ranga. U skladu sa članom 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH i članom 202 Zakona o upravnom postupku pribavljanje stručnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika je zakonom propisana obaveza čije neispunjavanje u provođenju postupka rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnih spomenika predstavlja bitnu povredu upravnog postupka, odnosno osnov za poništenje rješenja. Za razliku od prethodno navedenog, pribavljanje mišljenja Komisije nije propisano zakonom, te shodno tome nepribavljanje njenog mišljenja ne proizvodi pravne posljedice koje proizilaze iz nepribavljanja stručnog mišljenja Zavoda. Pravna snaga mišljenja Komisije, ukoliko je pribavljeno na zahtjev voditelja postupka, se mjeri, u svakom pojedničnom slučaju, u skladu sa načelom slobodne ocjene dokaza, na osnovu uvjerljivosti datih obrazloženja. U konkretnom slučaju, Komisija nije obrazložila zauzeti stav po kojem je predloženi projekat u potpunosti u suprotnosti sa mjerama zaštite. Predmetnim stavom se sugerira da je zabranjeno izvođenje bilo kakvih zahvata na predmetnom prostoru što je neodrživo u kontektu mjera zaštite utvrđenih Odlukom Komisije prema kojima je, između ostalog, dozvoljena rekonstrukcija (rehabilitacija) porušenih objekata u njihovom izvornom obliku. U pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja izvornog izgleda Saračevića kuće, u postupku koji se vodio pred Ministarstvom 2014. godine, izostalo je brižljivo ispitivanje svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, navođenja logičnih i objektivnih razloga kojima se Ministarstvo rukovodilo, te razloge zbog kojih je određene dokaze odbacio ili ih nije razmatrao prilikom donošenja rješenja. Na temelju sadržaja obrazloženja Rješenja, Ministarstvo, u konkretnom slučaju nije, na temelju pribavljenih dokaza, razmotrilo osnovanost izvedenog zaključka Zavoda za zaštitu spomenika o tome da se Saračevića kuća „mijenjala, dograđivala, pa i na kraju degradirala, te pred devastaciju dobila oblik ravničarskog objekta“, niti je dalo razloge za njegovo odbacivanje. Dato obrazloženje se usmjerilo na sadržaj propisanih mjera zaštite. Pri tom je propuštena obaveza na ocjenu grafičkih priloga i tehničkog opisa projekta na koje se poziva Zavod za zaštitu spomenika, njihove relevatnosti sa aspekta sadržaja, njihove dokazne snage, osnovanosti i odnosa sa arhivskom fotografijom Saračevića kuće, odnosno činjeničnog stanja na koje treba primijeniti pravnu normu. Prema tome, činjenično stanje u pogledu izvornog izgleda Saračevića kuće ostalo je neadekvatno raspravljeno i razjašnjeno u okviru zahtjeva koje postavlja načelo slobodne ocjene dokaza. Pored navedenog, predmetna rješenja Ministarstva kao zbirni upravni akti nisu u skladu sa članom 205 stav 2 Zakona o upravnom FBiH postupku jer se u uvodu rješenja ne navode podaci o pribavljenim stručnim mišljenjima.

Applying the principle of in dubio pro conventione to the solutions of the State Aid Council of Bosnia and Herzegovina

Primjena načela in dubio pro conventione u rješenjima Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine

Author(s): Samir Sabljica / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; state aid; BiH; EU accession; SSP; State Aid Council; in dubio pro conventione; legal framework;

Zakon o sistemu državne pomoći u BiH je od velikog značaja za evropske integracione procese BiH. On pokazuje da se BiH opredjelila da prihvati standarde EU u oblasti državnog intervencionizma, ali i namjeru BiH da reformira oblast subvencija u industriji. Reforma državne pomoći podrazumijeva preusmjeravanje ograničenih javnih finansijskih resursa u ekonomski samoodržive projekte, s potencijalom da podstaknu razvoj i zapošljavanje, te postepeno smanjivanje subvencija sektorima i kompanijama koje ostvaruju ekonomski gubitak. Osnivanjem Vijeća za državnu pomoć, BiH je realizirala obavezu iz SSP-a za osnivanjem samostalne, nezavisne, operativno funkcionalne institucije na državnom nivou, koja će vršiti nadzor nad dodjelom državne pomoći i njenim korištenjem, te koja ima ovlašćenje da odredi povrat nezakonito dodijeljene državne pomoći. Uspostava sistema državne pomoći unijela je mnoge nove elemente u pravni sistem BiH, poput doktrine učinka, a posebno posrednog dejstva pravnih propisa EU. Obaveza koja proističe iz SSP-a pruža mogućnost da BiH interpretira domaće pravo u svjetlu prava EU, te da kroz takvu interpretaciju pokuša dati isto značenje i efekte kakvi bi nastali izravnom primjenom norme EU. Ovakva obaveza institucija BiH da interpretativnom harmonizacijom pravni poredak BiH približi pravnom poretku EU proizilazi iz pristanka BiH da potpiše i ratificira SSP.

BiH Election Law - Change Towards a Step Forward or Backward

Izborni zakon BiH – izmjenama korak naprijed ili unazad

Author(s): Aida Hunček-Pita,Ane Jakšić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; election system; candidate lists; gender; changes; evaluation;

Za vjerodostojnost izbornog postupka, stabilnost izbornog zakona je presudna stvar i kao takva bitna u konsolidaciji demokracije. Ako se pravila često mijenjaju, naročito pravila koja su složena kao što su izborna pavila, mogla bi zbunjujuće djelovati na glasače. U slučaju čestih izmjena izbornog zakona, a pogotovo u izbornoj godini, glasači bi mogli zaključiti, tačno ili pogrešno, da je izborni zakon samo sredstvo manipulacije u rukama moćnih i da njihovi glasovi imaju minoran uticaj prilikom odlučivanja rezultata izbora. Mišljenja smo da u prethodnim pitanjima nema potrebe za izmjenama postojećih rješenja u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, osim u slučaju normi kojima se regulira sastav Centralne izborne komisije. Tri su elementa odlučujući faktori u izbornim rezulatatima (čiji je mandat, otvorene ili zatvorene kandidatske liste i smanjenje ili povećanje izbornog praga), i njima bi se trebala posvetiti pažnja tako da se izbjegne ne samo manipulacija u korist stranaka na vlasti, nego i sam privid manipulacije. U ovoj analizi dali smo dovoljno dokaza da, ukoliko bi došlo do izmjena u izbornom zakonu, one ne bi bile u duhu demokracije i izražavanja volje glasača. Manipulacija bi se mogla izbjeći na način, da se elementi koji su najizloženiji, a o kojima se govori u Preporuci Venecijanske komisije, usvoje i uobliče u obvezujući akt. Drugo, fleksibilnije rješenje bi bilo da se Zakonom definiše da će, ukoliko se izborni zakon izmjeni, stari sistem biti na snazi za naredne izbore, bar ukoliko se ovi održavaju u narednoj godini, a da će se novi sistem primjenjivati nakon toga. Naravno, Izborni zakon ima svoju snagu jer je donesen od zakonodavnog organa, Parlamenta, dok pravila o primjeni, posebno ona koja se bave tehničkim pitanjima i detaljima mogu biti u formi propisa.

Regulation on the Execution of Authorizations in Business Organizations with the participation of state capital under the jurisdiction of the Federation BiH

Uredba o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije BiH

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; economy; business law; energy; politics;

Donošenjem Uredbe o vršenju ovlaštenja u privrednim društvima sa učešćem državnog kapitala iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH prenijela je na sebe ovlaštenja koja su shodno ranijoj Uredbi po osnovu državnog kapitala u privrednim društvima, vršila nadležna resorna ministarstva. Donošenje takve Uredbe prouzrokovalo je niz posljedica, među kojima je raspad dotadašnje koalicije na vlasti u većem bosanskohercegovačkom entitetu. Stupanjem na snagu ove uredbe, poništeni su svi raspisani konkursi i oglasi za utvrđivanje prijedloga kandidata u ime državnog kapitala za članove nadzornih odbora u privrednim društvima u kojima federalna ministarstva vrši ovlaštenja po osnovu učešća državnog kapitala. Donošenje Uredbe izazvalo je pokretanje postupka ocjene ustavnosti Uredbe, kojim je osporavana mogućnost da se na listi preduzeća u kojima ovlaštenja vrši Vlada nađu i dvije elektroprivrede, jer je ovo pitanje već bilo regulisano Zakonom o električnoj energiji Federacije BiH. Uvidjevši i sama svoj propust, Vlada Federacije BiH „uskladila“ je zatim zakon sa nižim pravnim aktom - uredbom, što je navela kao razlog predlaganja izmjena zakona. Ustavni sud Federacije BiH je u navedenom postupku donio presudu kojom je odredbe Uredbe koje se odnose na vršenje ovlaštenja po osnovu državnog kapitala u privrednim društvima u elektroenergetskom sektoru proglasio neustavnim. Pitanje je međutim, da li će presuda Ustavnog sud Federacije BiH u praksi proizvesti bilo kakve posljedice, s obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o električnoj energiji. Vlada Federacije BiH je i prije njegovog stupanja na snagu, a na osnovu Uredbe, razriješila sa dužnosti članove upravnih i nadzornih odbora prije isteka mandata na koji su bili imenovani, a umjesto njih na ta mjesta postavila nove upravljačke strukture. Ova odluka Ustavnog suda može predstavljati osnov da se zatraži utvrđivanje ustavnosti svih odluka federalne Vlade od trenutka kada je počela da donosi odluke na osnovu neustavnih odredbi. Pitanje je također da li će ona i kako uticati na odluke koje su ovako imenovane upravljačke strukture donosile? Mnogo ozbiljnije posljedice ogledaju se u činjenici da je svojom Uredbom Vlada Federacije prekršila zakonske odredbe, odnosno njenim je odredbama drugačije regulisala pitanja koja su već regulisana zakonskim propisima. Dakle, umjesto da se u svom djelovanju vodi pravilom da je bolje do kraja ne iskoristiti svoje ovlasti nego ih prekoračiti, Vlada Federacije BiH je ocijenila da je bolje da ih prekorači. S ciljem izvršenja Presude Ustavnog suda Federacije BiH, Vlada Federacije je donijela novu Uredbu koja će se privremeno primjenjivati, a sve do donošenja Zakona o upravljanju državnim kapitalom u privrednim društvima u Federaciji BiH, kojeg je Vlada uputila u parlamentarnu proceduru. Ovakva praksa izvršnih organa države pokazatelj je nedostatka zaštite osnovnih principa vladavine prava kao i nedostatka pravne države koja bi svojim građanima u svakom trenutku garantirala pravnu sigurnost. Čineći ovakve formalne i materijalne propuste Vlada Federacije BiH jasno pokazuje da se svojevoljno ne kreće u granicama ustavnih ovlaštenja, te da joj sve češće Ustavni sud mora davati smjernice za djelovanje u vidu svojih odluka, odnosno presuda.

Law on Police and Internal Affairs of Republika Srpska - Critical View

Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske – kritički pogled

Author(s): Sreten M. Jugović / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; police; internal affairs; legislation; BiH; RS; review;

Po obuhvatu materije Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima jeste bazični zakon za policiju koji predstavlja kompilaciju dva zakona - prethodnika: Zakona o unutrašnjim poslovima (Sl. gl. RS 4/12 i 33/14) i Zakona o policijskim službenicima (Sl. gl. RS 20/14). Budući da se materija prethodnih i ovog zakona poklapa i da su najvažniji instituti i ovlašćenja uređeni istovetno kao i prethodnim zakonima, nije reč o nekakvom novom zakonskom okviru. U nomotehničkom smislu Zakon ima nedopustivo mnogo redaktorskih propusta. On ne samo da je usvojen po hitnom postupku, već izgleda da je tako i pisan, s obzirom na sistematiku, jezik i kvalitet odredaba. Pravi razlog njegovog donošenja po hitnom postupku, čini se nije, kako se predstavlja u obrazloženju Predloga zakona, „sprečavanje štetnih posledica po bezbjednost Republike i rad organa i organizacija koje bi nastale zbog nedonošenja zakona po hitnom postupku“, što predstavlja zgodne fraze za prikrivanje drugih razloga, koji su verovatno vanpravne (političke) prirode. U sadržinskom smislu Zakon u osnovi, znači ne sasvim, bez obzira na sve propuste i manjkavosti predstavlja delotvoran pravni okvir za obavljanje pre svega policijskih poslova. Policijski poslovi obavljaju se primenom policijskih ovlašćenja koja su expressis verbis utvrđena Zakonom, ali je način njihove primene samo delimično uređen Zakonom. To je i glavna zamerka ovom zakonu. Budući da je Zakon rađen u brzini, sumarno iskazano konkretne primedbe su sledeće: Prvo, naziv zakona je pleonastičan, jer su policija i MUP (unutrašnji poslovi) sinonimi u našem jeziku. Drugo, organizacija policije RS uređena je samo načelno Zakonom, u celosti Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, stoga nije vidljiva, a između Zakona i Pravilnika nije predviđeno specijalno ovlašćenje Vlade da propisom utvrdi posebna načela za organizaciju MUP-a. Na taj način „organizaciona“ vlast ministra bila bi ograničena propisom Vlade. Treće, trebalo je ograničiti mogućnost kandidovanja istog lica za direktora policije na najviše dva mandata radi sistemskog izbegavanja personalizovanja funkcije posebno u miljeu još nedovoljno konsolidovanog demokratskog sistema. Četvrto, pravni principi primene policijskih ovlašćenja šturo su uređeni, principi oportuniteta i supsidijarnosti su izostavljeni, dok je srazmernost trebalo podrobnije urediti. Peto, policijska ovlašćenja utvrđena su za obavljanje pojedinih, navedenih policijskih poslova, a ne svih, tako da se primera radi, ne mogu primenjivati za obavljanje poslova zaštite bezbednosti RS. Šesto, policijsko ovlašćenje prikupljanje obaveštenja formulisano je bez zakonskih ograničenja, odnosno nije utvrđen krug krivičnih dela i prekršaja da bi se sprečila prekoračenja ovlašćenja. Sedmo, policijsko ovlašćenje privođenja može trajati najduže 24 časa, što suštinski predstavlja zadržavanje lica, bez mogućnosti pravne zaštite od strane suda. Osmo, način primene i ograničenja policijskog ovlašćenja poligrafskog (psihofiziološkog) ispitivanja nije uređen Zakonom. Deveto, policijska ovlašćenja prinude (sile) samo delimično su regulisana Zakonom, nisu utvrđena ograničenja pojedinih sredstava sile, već je to ostavljeno da se bliže uredi podzakonskim propisom, što je zastareo pristup, a uz to, nije i pravno valjan. Deseto, Zakonom nije predviđen institucionalni nosilac unutrašnje kontrole policije, koji treba da je snabdeven policijskim ovlašćenjima. Zakonom je predviđen samo Biro koji nema te (policijske) nadležnosti, već nadzire sprovođenje disciplinske odgovornosti i obaveštava građane o ishodu postupka rešavanja predstavki. Naposletku, nepreciznom i nejasnom raspodelom nadležnosti između predsednika Republike i Vlade u sferi unutrašnjih poslova stvoren je potencijal za konflikte između dve glave egzekutive, posebno u situacijama kada su oni različitih političkih orijentacija u periodima kohabitacije. Osim toga, nedovoljno dobra kordinacija postupanja predsednika Republike i Vlade može za posledicu da ima i nedelotvoran rad policije, a što je još opasnije i blokadu njenog rada. Kvalitet ovog zakona oceniće vreme njegovog važenja i kapacitet primene. Pravilo je da se dobri zakoni dugo primenjuju, a oni loši menjaju se odmah po donošenju, a najlošiji, preuzeti i „pozajmljeni“, koji ne odgovaraju društvenim uslovima i ne otpočnu nikad život, ostaju mrtvo slovo na papiru. Činjenica je da su nomotehnički propusti, nepažnja, nemar, pokatkad i čini se namerne nedorečenosti u formulisanju odredaba u Zakonu prosto „stil“ ovog zakona, čime policija kao institucija i građani nisu dobili pažnju kakvu zaslužuju. Tako je propuštena prilika da se u pravom smislu reči donese novi, osavremenjen zakon.

View of Report on the Revision of the Comprehensive Financial Statements of the Ministry of Justice of the Republic of Srpska for the period 01.01 - 31.12.2014

Prikaz Izvještaj o reviziji zbirnih finansijskih izvještaja Ministarstva pravde Republike Srpske za period 01. 01 - 31. 12. 2014. godine

Author(s): Merima Mujanović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; RS; finances; financial report; revision; Ministry of Justice; 2014;

Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske pod rukovodstvom glavnog revizora dr. Duška Šnjegote, provela je reviziju zbirnih finansijskih izvještaja Ministarstva pravde Republike Srpske za 2014. godinu. Izvještaj obuhvata pregled prihoda, primitaka, rashoda i izdataka, pregled imovine, obaveza i izvora, pregled novčanih tokova, izvještaj o broju i strukturi zaposlenih sa stanjem na dan 31. decembar 2014. godine i za godinu koja se završava na taj dan. Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, u skladu sa Zakonom o reviziji javnog sektora Republike Srpske, vrši godišnju reviziju javnih računa svih ministarstava, sudova i drugih organa Vlade, organa opština, javnih fondova i drugih javnih institucija. Glavni revizor po izvršenoj reviziji izvještava Narodnu skupštinu o rezultatima revizije, posebno o tome da li su računi ispostavljeni u skladu sa važećim zakonima i da li su namjenski korišteni, da li godišnji obračuni održavaju tačan i istinit prikaz poslovanja i stanja na kraju godine kao i o efikasnosti i uspješnosti kojom su organizacije koristile sredstva u obavljanju svojih funkcija.

Opinion on the demarcation of BiH and CG in Sutorina area

Mišljenje o razgraničenju BiH i CG u području Sutorine

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; history; borders; Sutorina; BiH; Montenegro;

Public debate on the demarcation of BiH and MN in Sutorina area

Javna rasprava o razgraničenju BiH i CG u području Sutorine

Author(s): Merima Mujanović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; history; BiH; Montenegro; borders; Sutorina; public debate;

U organizaciji Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održana je javna rasprava o razgraničenju BiH i Crne Gore u području Sutorine (sjednice od 24. februara 2015. i 9. aprila 2015. godine). Javna rasprava je organizirana povodom inicijative Denisa Bećirevića da se donese Rezolucija o Sutorini, koju je on u zvaničnoj parlamentarnoj proceduri uputio na usvajanje. U Rezoluciji je predložio da Predstavnički dom ocijeni neutemeljenim i štetnim Prijedlog ugovora o državnoj granici između BiH i Crne Gore, kojeg je utvrdilo Vijeće ministara BiH u novembru 2014. godine. Prema njemu bi Sutorina trebala ostati u sastavu crnogorskog teritorija i u tom smislu je argumentirao da Crna Gora ne može dokazati vlasništvo nad Sutorinom, jer je u Ustavu FNRJ iz 1946. godine predviđeno da se republičke granice mogu mijenjati samo pod uslovom da Narodna skupština ratificira dogovor na saveznom nivou i uz saglasnost republika. Do te ratifikacije nikada nije došlo. Jedan od glavnih argumenata Rezolucije o Sutorini jeste činjenica da je BiH prema odredbama Berlinskog kongresa imala dva izlaza na more: Klek i Sutorinu. Sutorina se proteže na 83,7 kvadratnih kilometara i od velikog je značaja za ekonomiju BiH.

Freedom of Media and Freedom of Expression

Sloboda medija i sloboda izražavanja

Author(s): Amer Džihana / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; media; media freedom; freedom of expression; instrumentalisation; corporation; individual;

Sloboda izražavanja i sloboda medija predstavljaju značajne tekovine demokratskih društva. Postoji opravdana potreba da se ovi pojmovi u različitim situacijama povezuju jer je priroda društvene stvarnosti takva da zahtijeva posredovanje. Iz tog razloga pravo na slobodu izražavanja često je neostvarivo ako mu ne prethodi sloboda medija. Ipak, znak jednakosti između ove dvije slobode nije moguće staviti, jer su one ponekad suprotstavljene. S jedne strane, u razvijenim demokratskim društvima krupni kapital potpomognut neoliberalnom ideologijom nastoji preoteti medije i staviti ih u službu elitnih skupina. Na drugoj strani, u većini postkomunističkih tranzicijskih zemalja ‒ uključujući i Bosnu i Hercegovinu ‒ u kojima je još uvijek snažno naslijeđe izravne državne kontrole nad medijima, koncept slobode medija nije se nikada ni približno razvio do razine koja je predviđena normativnom teorijom. Umjesto u interesu javnosti, medijske elite djeluju u klijentelističkim savezima sa političkim i drugim interesnim skupinama, dok istovremeno razvijaju retoriku da svaki napad na njih predstavlja napad na slobodu riječi. Ako se vratim na primjer koji sam naveo na početku teksta, izgleda mi prilično ubjedljivo da je nagla zainteresiranost lokalnih vlasti za neplaćenim najamninama prevashodno uzrokovana političkim nesuglasicama sa vlasnikom NTV 101. U tom smislu, djelovanje općinskih vlasti samo je nastavak oprobane taktike kojom političke elite u BiH osiguravaju poslušnost medija ili kažnjavaju protivnike. Istovremeno, teško je povjerovati da izbacivanje NTV 101 iz općinskih prostorija koje nisu plaćali, predstavlja gušenje javne riječi. Televiziji nije izrečena zabrana rada i ona je mogla nastaviti emitirati program sa druge lokacije. U polariziranoj medijskoj sceni, kakva je bosanskohercegovačka, teško je iz sekundarnih izvora zaključiti da li su okupljeni građani koji su spriječili Kantonalnog inspektora da u prvom pokušaju zapečati prostorije NTV 101, zaista ustali protiv lokalnih vlasti koje nastoje ugušiti autentični lokalni medij, ili se radi o manipulaciji građanima, orkestriranom iz suprotnih političkih i interesnih tabora. Imajući u vidu bliske veze između vlasnika TV stanice i lokalnih vlasti iz prošlosti, a što je manifestirano i kroz dugogodišnje toleriranje neplaćanja najamnine, skloniji sam zaključiti da se ovdje prevashodno radi o međusobnom razračunavanju lokalnih moćnika sa vrlo malim implikacijama po opću slobodu izražavanja.

Is the search of a redaction room unconstitutionall? The case of portal Klix.ba

Da li je pretres redakcijske prostorije neustavan? Slučaj portala Klix.ba

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; legislation; media; electronic media; media freedom; Klix; police; search; freedom of expression;

Poteškoće sa slučajem Klix.ba u pogledu kršenja osnovnih prava/sloboda započinju sa određivanjem područja zaštite. Čini se da slučaj govori u prilog zaštite putem osnovne slobode izražavanja mišljenja u formi slobode informisanja iz čl. II/3. h) Ustava BiH i člana 10 st. 1 EKLJP. Stvarno poručje zaštite je problematično s obzirom na razgraničenje slobode štampe od slobode informisanja, budući da za slobodu štampe važe nešto precizniji kriterijumi u pogledu zaštite novinarskih izvora. Kako se u slučaju Klix.ba radi o internet portalu i posredovanju informacija koje su od opšteg interesa, to se prema mome mišljenju slučaj mora podvesti pod povredu opšte slobode informisanja. Isto tako razgraničenje područja zaštite u odnosu na čl. 8 st. 1 EKLJP neće uvijek biti jednostavno zbog šireg pojma stana (doma) koji obuhvata i poslovne prostorije. Rješenje će se svaki put morati tražiti u elementima konkretnog slučaja koji ukazuju na tip djelatnosti i usku stvarnu ovisnost privatnosti sa obavljanjem djelatnosti i korištenjem prostora. U konstelaciji Klix.ba pretežni argumenti govore protiv proširenja pojma „dom“ na prostorije redakcije budući da su one korištene izvan svakog odnosa prema privatnosti kao poslovne prostorije jednog preduzeća. Sljedeća poteškoća slijedi iz pitanja da li je pretres radi otkrivanja počinioca krivičnog djela u opisanoj konstelaciji državno uplitanje u ovu slobodu. Strogo uzev, pretres ne sprečava Klix.ba ni da pribavlja ni da posreduje informacije. Međutim, on otkrivanjem informanata može u budućnosti biti spriječen da iznosi seriozne informacje za koje u javnosti postoji poseban interes i koje su inače od javnog interesa ali i od interesa za javnost. Zbog toga sam mišljenja da se mora potvrditi zadiranje ili uplitanje u ovo pravo, jer otkrivanje informanata i redakcijske tajne, zajedno sa oduzimanjem medija na kojima su zapamćeni podaci onemogućuje nosioca slobode informisanja da aktuelno i ubuduće, na najefektivniji način pribavlja i prenosi informacije. Problem opravdavanja državnog uplitanja u ovu slobodu je skopčan sa poteškoćama u pogledu ocjene da li je pretres legitimiran ciljevima iz čl. 10 st. 2 EKLJP i da li je ograničenje slobode informisanja srazmjerno cilju koji se želi postići (oktrivanju potencijalnog počinioca krivičnog djela). Iako se ni jedan od taksativnih ciljeva koji opravdavaju ograničenje ili uplitanje u osnovno pravo ne može primijeniti na legitimiranje pretresa u svrhu otkrivanja počinioca krivičnog djela, opravdaće ga nužnost u demokratskom društvu. Uplitanje ili ograničavanje osnovne slobode opravdava potreba države da održi na snazi krivičnopravni sistem. To je, po sebi, legitiman cilj s obzirom na nacionalni ustavni sistem i načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava BiH. Poteškoća u pogledu provjere srazmjernosti cilja koji se želi postići u odnosu na nedostatke koje pogađaju adresata konvencijske slobode sastoji se u uzimanju u obzir sadržaja sporne informacije zajedno sa ocjenom njenog značaja za javnost. U suštini, radi se o procjeni da li postoji izražen interes javnosti da se sazna sadržaj razgovora koji je predmet istrage i da li je on takvog značaja da može isključiti istragu o informantu kao eventualnom počiniocu krivičnog djela. Mišljenja sam da se u postojećoj konstelaciji prednost mora dati zaštiti slobode na informisanje zbog sadržaja razgovora koji je predmet informacije. S tim u vezi i zaključak da se iz prikazanog slučaja ne mogu izvesti poopćivi stavovi o redakcijskim pretresima i otkrivanju redakcijske tajne ili informanata. Svaki put će postojanje povrede sloboda zagarantiranih u čl. 10 EKLJP zavisiti od konkretne forme i od zaštićenog područja: povrede slobode štampe će se teže opravdavati od povreda slobode informisanja, ili otkrivanje informanata i redakcijske tajne u formi pretresa će se moći okvalificirati kao povreda slobode iz čl. 10 EKLJP, zavisno od ciljeva koji se pretresom žele postići. Prikazani slučaj, i to je jedini poopćivi stav, dokazuje da postoji akutna potreba razjašnjavanja pravnih pozicija u području zaštite redakcijske tajne.

Legal protection of journalistic sources

Zakonska zaštita novinarskih izvora

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; media; newspaper sources; journalist; legislation; legal protection; BiH; Macedonia; Slovenia; Klix;

Sa aspekta naše zemlje, te (ne)potpunih odredaba zakona na svim nivoima vlasti i iz različitih oblasti, postoji potreba da se prava i slobode novinara na fer i nepristrasno izvještavanje poštuju i da pritisci na njihov rad prestanu, uključujući i pritiske na odavanje izvora informacija. Stoga bi, kao polazna osnova za dalji rad i napredniju zaštitu: - u najkraćem mogućem vremenu trebalo pristupiti izradi izmjena i/ili dopuna postojećih zakona, radi uspostave što bolje zaštite slobode medija, sa posebnim osvrtom na prava novinara – naročito u pogledu zaštite izvora informacija; - pristupiti izradi i usvajanju zakona koji reguliraju status lica koja prijavljuju korupciju na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini; - staviti van snage konretne zakonske propise koji, na bilo koji način, ograničavaju prava i slobode novinara (ali i ostalih građana, bez obzira na zanimanje); - pristupiti ujednačavanju odredbi različitih zakona, u smislu zaštite prava novinara i novinarskih sloboda, a posebno sa aspekta zaštite izvora informacija; - jasno definirati zaštitu izvora u pogledu informacija za čije objavljivanje postoji „pretežniji javni interes“ (za ovo postoji osnova u presudama Evropskog suda za ljudska prava); - kada je to u funkciji zaštite javnosti i javnih, nacionalnih interesa jasno definirati sve izuzetke u smislu zaštite izvora informacija kako bi se uspostavila usaglašenosti sa EKLJP u pogledu izuzetaka koji moraju biti jasno i nedvosmisleno propisani, kako bi se omogućilo svim zainteresiranim stranama da predvide eventualne posljedice određene akcije; - istražiti i sankcionirati sve dosadašnje pokušaje i učinjene pritiske na novinare, te spriječiti sve buduće pokušaje da dođe do ograničavanja njihovih prava; - implementirati Zaključke usvojene na 3. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o obavezi Vijeća ministara BiH, posebno Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, da pripremi i dostavi na razmatranje Predstavničkom domu informaciju o pojavama pritisaka i zastrašivanja novinara; - osigurati da Vijeće ministara i druge nadležne institucije, najmanje dva puta godišnje dostavljaju informaciju o stanju i slobodi medija u Bosni i Hercegovini. U svim prethodnim poglavljima skrenuta je pažnja na najznačajnije dokumente koji uspostavljaju i štite pravo na slobodu izražavanja, govora, medija i zaštite novinarskih izvora informacija. Također, predstavljeni su i najznačajniji slučajevi vođeni pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji predstavljaju jednako važan izvor prava i osiguravaju tumačenje odredbi najvažnijih međunarodnih dokumenata iz ove oblasti. No, svjedoci smo da se prava i slobode krše i to, najčešće, na vrlo grub način. Razlog je zaštite vladajućih stranaka ili lica koja na neki način vrše javnu vlast. Sloboda medija i sloboda izražavanja su osnovna ljudska prava i uživaju, odnosno moraju uživati, najveći stepen zaštite. Slobodni mediji su, kako je više puta i naglašeno, jedan od osnovnih stubova demokratije i svakog društva koje teži dostizanju najviših demokratskih vrijednosti, a slobodnih medija nema bez zaštite lica koja im osiguravaju pravovremene i istinite informacije i njihove informante. Rješenju se mora težiti u što potpunijoj zaštiti, kako kroz zakonodavstvo, tako i kroz praksu. Prethodni redovi su upravo i inspirirani takvom potrebom.

Employment in Civil Service: Abuse of Examination and How to Eliminate it

Zapošljavanja u državnu službu: zloupotrebe stručnog ispita i kako ih otkloniti

Author(s): Delila Klovo Kajić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; public administration; civil servants; employment; transparency; corruption; Montenegro; nepotism; candidates; selection; exam; criterion; complaint; evaluation;

Najveći prostor za nepotizam i korupciju daju odredbe o zapošljavanju na određeno vrijeme i odredbe koje daju pravo rukovodiocu institucije da sa liste uspješnih kandidata bira kandidata „po svojoj procjeni“. Rukovodilac ne učestvuje na stručnom ispitu, a procjena je moguća samo ukoliko rukovodilac lično poznaje kandidate i njihov rad. Pretpostavka je da je većina konkursa raspisana za radna mjesta na kojima kandidat već radi, naime za kandidata kojeg je rukovodilac izabrao bez javnog konkursa i konkurencije. Ne smije se pri tom isključiti značaj rodbinskih, stranačkih i prijateljskih veza. Zbog toga se i ustalila formulacija da šanse za posao u državnoj službi imaju “podobni a ne sposobni“. Takva situacija demorališe visoko kvalificirane kandidate da se javljaju na javne konkurse, jer se uzalud pripremaju i izdvajaju svoje vrijeme i novac za dolazak na stručne ispite za mjesta u državnoj službi koja su već rezervirana. Za uspjeh kandidata najzaslužnija je komisija za izbor. Dva člana komisije dolaze iz reda institucije koja je objavila konkurs (u RS-u tri člana) i mogući su stranački, rodbinski i prijateljski pritisci, posebno kada je riječ o konkursima na lokalnom nivou. Odredbama o žalbi isključeno je pravo kandidata da Odboru državne službe za žalbe uloži žalbu na ocjenu koju mu je na stručnom ispitu dodijelio član komisije za izbor. Tako je članovima komisije za izbor dat status „nepogrešivih“, kandidatu oduzeto najjače sredstvo da dokazuje da je najbolji kandidat, a odboru za žalbe dodijeljena uloga kontrolora forme konkursa. Ovo potvrđuje činjenica da su na državnom nivou, protiv odluka Odbora državne službe za žalbe BiH po žalbi kandidata na obavještenje o rezultatima stručnog ispita, podnijete samo dvije tužbe u proteklih pet godina. Oduzimanje prava žalbe na ocjenu bilo bi opravdano kada bi se postupak procjene sposobnosti prema merit načelu uskladio sa standardima država članica EU i dobrom praksom. Tako bi se subjektivnost pri ocjenjivanju svela na najmanju mjeru. Žalba ne odlaže postavljenje kandidata pa se otvara pitanje njene svrhe. U centru pažnje građana BiH stoji zapošljavanje u državnu službu. Pored problema zloupotrebe stručnog ispita kao dijela javnog konkursa koji je ovdje prikazan, objavljeni su rezimei istraživanja udruženja građana o temi zapošljavanja u javni sektor. U tom pogledu, zakonodavni okvir koji regulira zapošljavanja u državnu službu i javni sektor treba sveobuhvatnu reformu. Glavni cilj reforme je onemogućavanje zloupotrebe stručnog ispita (postupka selekcije). Nalazim da je u tom smislu potrebno: 1. propisati obavezu raspisivanja javnog konkursa za sve pozicije u javnom sektoru, a ne samo za pozicije u državnoj službi; 2. propisati obavezu raspisivanja javnog konkursa i smanjiti dužinu trajanja radnog odnosa u slučajevima zapošljavanja na određeno vrijeme; 3. raspisivanje internog oglasa ograničiti samo za slučaj prekobrojnosti; 4. detaljno urediti odredbe o sukobu interesa i izuzeću članova komisije za izbor; 5. umjesto termina “stručni ispit” koristiti termin “provjera sposobnosti”; 6. provjeru sposobnosti kandidata uskladiti sa dobrom praksom (primjeri: Crna Gora, EU), što uključuje uvođenje nove faze selekcije kandidata i posebnih kriterija koji se boduju mimo stručnog ispita; 7. izmijeniti odredbe koje dozvoljavaju rukovodiocu organa da sa liste uspješnih kandidata bira kandidata sa lošijim rezultatom; 8. pri izboru rukovodećih i ostalih državnih službenika prednost davati stručnosti a ne etničkoj pripadnosti; 9. urediti pitanje pristupa kandidata konkursnoj dokumentaciji; 10. detaljno urediti odredbe o žalbi kandidata u svim fazama i odredbe o izvršnosti rješenja o izboru/postavljenju kandidata. U slučaju da u skorije vrijeme ne dođe do izmjena propisa koji uređuju zapošljavanje u državnu službu, državna služba će ostati ”rezervat podobnih“. U takvom sastavu ona nije sposobna za preuzimanje i provedbu acquisa.

Critical Review of the Law on the Public Order and Peace of Republika Srpska (LPOP RS)

Kritički osvrt na Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske (ZJRM RS)

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; public order and peace; legislation; BiH; RS; ZJRM RS; EKLJP; incompatibility; practices;

Prikaz ZJRM RS pokazuje da je zakonodavac RS pojmom javnog mjesta obuhvatio i internet. Analiza karakteristika članova 7 i 8 ZJRM RS pokazuje da su kritike javnosti utemeljene. Pomenute odredbe nedovoljno precizno definisane, te ostavljaju prostora za široko tumačenje namjere zakonodavca RS. Također, evidentno je da nisu usklađene sa normativom člana 10 EKLJP i da ne slijede standarde i principe koje je Evropski sud, tumačeći čl. 10 EKLJP, afirmisao. Sporna činjenica jeste da je zakonodavac RS propuštanjem da preciznije konkretizira članove 7 i 8 ZJRM RS, ostavio nadležnim organima RS, a ne regulatornim tijelima, da tumače sadržaj, karakter, oblik i opseg prava na slobodu izražavanja i prava na slobodu informacija. U toj konstelaciji, odredbe ZJRM RS gube svoju normativnu funkciju i postaju moćno oružje u rukama nadležnih organa RS, te mogu u konačnici dovesti do ograničenja prava na slobodu izražavanja. Pravnom analizom se ne može prejudicirati način tumačenja ZJRM RS od strane nadležnih organa RS. Ipak, činjenica da su zanemarene kritike javnosti i opozicije, činjenica da je odbijen prijedlog da se izvrši konkretizacija bića prekršaja iz čl. 7 i 8 ZJRM RS, kontradiktorna izjava ministra MUP-a RS, te primjer arbitrarnog postupanja policijskih organa RS u vezi sa okupljanjem „Ravnogorskog pokreta Višegrad“, generiraju opravdanu bojazan da će ZJRM RS biti predmetom zloupotrebe i arbitrarne primjene. Na koji način i u kojoj mjeri pokazat će praksa.

Liberalism before liberalism?

Liberalizam prije liberalizma?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; liberalism; former Yugoslavia;

U septembru 2014. objavio je Dejan Jović, u to vrijeme savjetnik hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, u Političkoj misli komentar s naslovom »Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti — ne« . U komentaru, napisanom povodom škotskog referenduma o nezavisnosti, Jović je iznio niz zapažanja o nacijama i njihovom državnom samoostvarenju, usredsređujući se na jednu posebnu formu ovog potonjeg: referendumsko izjašnjavanje o državnoj (ne)samostalnosti. Tim povodom, Jović je konstatirao da su, za razliku od škotskog, referendumi koji su posljedovali osamostaljenjem nekih republika bivše Jugoslavije bili vrlo neliberalni (»osim crnogorskog iz 2006«).

Discrimination of Religious Minorities in Bosnia and Herzegovina

Diskriminacija religijskih manjina u Bosni i Hercegovini

Author(s): Irina Terzić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; minorities; religion; BiH; discrimination; human rights; religious education; interreligious council;

Isprepletenost etničke i religijske pripadnosti u BiH se direktno odražava na položaj religijskih manjina u BiH. Zbog takve karakteristične strukture, gdje se svi napori usmjeravaju ka pružanju jednakog tretmana trima većinskim religijama, prava religijskih manjina ostaju zapostavljena. Iako su na snazi mnogi pravni propisi koji garantiraju jednak položaj svih religijskih zajednica, religijske manjine se svakodnevno stavljaju u obespravljen položaj. Na primjer, to je vidljivo iz činjenica da Ustav Republike Srpske navodi Srpsku pravoslavnu crkvu kao crkvu srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, te da religijske manjine nisu zastupljene u Međureligijskom vijeću BiH. Pored toga, obespravljenost religijskih manjina dolazi do izražaja prilikom religijskog obrazovanja u školama, gdje u većini slučajeva učenici nisu u mogućnosti da pohađaju religijsko obrazovanje po svom izboru, nego zbog okolnosti pristaju na vjersku pouku većinske religije. Problemi sa legislativom u BiH, kao što su neharmoniziranost, te siromašna zakonska zaštita od diskriminacije, samo dodatno doprinose marginalizaciji religijskih manjina u društvu. Zbog pojedinih ustavnih odredbi, gdje se povlašteni položaj daje određenoj religiji, te uske povezanosti religije i politike, BiH sve više daje utisak polusekularne države, u kojoj se za vođstvo takmiče tri većinske religije. Iz svega navedenog je očito da bi vlasti BiH trebale poduzeti različite mjere kako bi religijske manjine zaštitile od diskriminacije. Prvi korak ka tome je ukinuti odredbu Ustava Republike Srpske, kojom se daje povlašteni položaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dalje, religijske manjine treba da budu zastupljene u organima Međureligijskog vijeća u BiH. Aktivnim djelovanjem Međureligijskog vijeća mogao bi se znatno poboljšati položaj religijskih manjina u društvu. Pored toga, vlasti BiH bi trebale poduzeti korake kako bi harmonizirali i ojačali zakone vezane za zaštitu od krivičnog djela poticanja na mržnju. Iako krivična djela počinjena iz mržnje prema religijskim manjinama nisu česta pojava u BiH, ipak stručnjaci za ljudska prava su ukazali na njihovo postojanje. Stoga, harmonizacija zakonodavstva bi znatno olakšala sudijama i tužiocima sankcioniranje krivičnog djela poticanje na mržnju, što bi doprinijelo konzinstentnosti sudske prakse, a time i efektivnijoj zaštiti i prevenciji od sličnih zločina. Naposljetku, jedna od ključnih stvari za uklanjanje diskriminacije religijskih manjina u BiH jeste izmjena dosadašnjeg načina religijskog obrazovanja u školama. Umjesto vjerske pouke o samo jednoj vrsti religije, učenici treba da se educiraju o različitim kulturama i religijama. Kao što je prethodno navedeno, zbog okolnosti, škole su ograničene u pogledu pružanja vrste religijskog obrazovanja, tako da bi ovakva opcija bila prikladna za učenike svih vjeroispovijesti, kod kojih bi se ujedno i razvijala svijest o važnosti tolerancije i ravnopravnosti u društvu.

Forced Retention and Involuntary Hospitalization of Persons with Mental Disabilities in Health Care Facilities - Medical and Legal Aspects

Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba sa duševnim smetnjama u zdravstvene ustanove - medicinski i pravni aspekti

Author(s): Ervin Mujkić,Omer Ćemalović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; legislation; healthcare; mental disorder; patient; patients rights; involuntary hospitalization; human rights;

Involuntary hospitalization of persons with mental disorders is a complex medical and legal issue that opens up a range of ethical dilemmas. Society has a legitimate right to protect itself from those who threaten the social order, including those who do it due to illness. Therefore, involuntary hospitalization of persons with mental disorders is considered permissible and acceptable method of social protection and control over these people. Given that certain basic human rights are being significantly restricted in this way, it is necessary to ensure that the procedure for involuntary hospitalization takes place in a lawful manner. The authors of this paper point out the most important medical and legal aspects of involuntary hospitalization, indicate the ambiguities in the current regulations that lead to certain dilemmas in practice, and give proposals de lege ferenda.

Proposal to amend the Law on the Government of the Federation BiH

Prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Vladi Federacije BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; Law on government; government; BiH; FBiH; EU; EU legislation;

Aktuelni saziv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je svoj mandat proveo u situaciji permanentne ustavne krize. Sam izbor Vlade bio je predmet ustavnog spora koji nije razriješen ni četiri godine nakon što je klub delegata hrvatskog naroda u Parlamentu FBiH podnio zahtjev za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Rekompozicija parlamentarne većine u ljeto 2012. godine kao i neuspjeli pokušaj razrješenja predsjednika FBiH razotkrili su sve slabosti ustavnog sistema u FBiH. Kriza je kulminirala u januaru 2014. godine kada je Predsjednik FBiH razriješio ministra finansija FBiH, na osnovu ostavke koju je ovaj, kao i drugi ministri u Vladi FBiH podnio u ljeto 2012. godine. Vlada FBiH zaključila je da zbog ovakve odluke predsjednika FBiH ne postoji pravni osnov za isplate budžetskim korisnicima, kao ni isplatu duga prema Međunarodnom monetarnom fondu, jer odluke na osnovu kojih se ove isplate vrše ne može da potpiše niko osim federalnog ministra finansija. Zbog toga je premijer Vlade FBiH od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere na osnovu koje se razriješeni federalni minister finansija ovlašćuje da obavlja funkciju federalnog ministra finansija do konačne odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o rješavanju spora između premijera Federacije Bosne i Hercegovine i federalnog ministra finansija, sa predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je sve do donošenja privremene mjere Ustavnog suda FBiH bila finansijski paralizovana. Isplata plaća, penzija i svih drugih budžetskih obaveza je zaustavljena. Također, došle su u pitanje i obaveze koje ne samo Federacija BiH, već i Bosna i Hercegovina u cjelini ima prema Međunarodnom monetarnom fondu, budući da je federalni ministar finansija jedan od supotpisnika pisma namjere koje se upućuje ovoj međunarodnoj finansijskoj instituciji. To je stvorilo veliku nesigurnost u smislu održavanja funkcija Vlade. U ovakvoj situaciji je opravdano iznalaženje rješenja koje osigurava da se pravna sigurnost i efikasno funkcionisanje izvršne vlasti i javne uprave u FBiH uobliči u skladu sa principom pravne države. Konkretan povod je jedan aspekat ustavne krize, naime politička konstelacija u kojoj je federalni ministar spriječen da obavlja svoju dužnost zato što je razriješen, ili nije u mogućnosti da je obavlja iz drugih razloga. U situaciji odsutnosti široke parlamentarne većine rekompozicija vlasti je u području važenja Ustava FBiH izuzetno složena. Kako je politički prostor u kojem važi Ustav FBiH krajnje fragmentiran izvjesno je da će se u budućnosti formirati slične ili analogne situacije. U njima će tumačenje ustavnih i zakonskih normi predstavljati političku praksu koja računa sa blokadama sistema i političkim pritiskom. Posljedica će svaki put biti visok stepen pravne nesigurnosti i ustavni vakum u kojem se ne može donijeti konačna odluka. Ovaj prijedlog se rukovodi ustavnim rješenjem za situacije u kojima dolazi do smjene ministra ili drugog rukovodioca organa javne uprave, ili u kojoj je on onemogućen ili nesposoban da obavlja svoju dužnost. Analogno rješenje koje je Vlada Federacije BiH uputila u parlamentarnu proceduru početkom trećeg mjeseca i koje je u međuvremenu usvojeno nije potpuno i ne odgovara ustavnim rješenjima zato što se odnosi samo na situaciju u kojoj je federalni ministar finansija spriječen da vrši dužnost i to samo u dijelu koji se odnosi na izvršavanje budžeta u 2014. godini. Pri tom se mora imati u vidu da nisu naišli na jednoglasnu političku podršku pokušaji za unapređenje ustavnog sistem FBiH sveobuhvatnom reformom kakva je inicijativa za izmjenu Ustava koju je inicirala i finansirala ambasada Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj prijedlog bi svojim sadržajem morao biti u interesu svih političkih opcija u FBiH. On ima izglede na konsenzus budući da se radi o prijedlogu koji je pravno-tehnički na terenu neutralnih procedura i služi isključivo popunjavanju jedne ustavne praznine koja je upravo dovela u pitanje funkcionisanje izvršne vlasti i javne uprave u FBiH.

How does the ombudsman institution in Bosnia and Herzegovina function?

Kako funkcioniše institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini

Author(s): Enesa Mrkaljević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; ombudsman; judiciary; authorities; BiH; human rights; evaluation;

Instituition of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina (Ombudsman B&H) was established by Dayton Peace Agreement after which have been made some structural changes as Law on Human Rights Ombudsman was adopted. The Ombudsman reform was finalized in 2010, and entity Ombudsman institutions have ceased to operate. A unified and independent institution at the State level is of crucial importance for a domestic system to protect the human rights of every individual, to promote the rule of law, as well as to ensure proper conduct of public administration at all levels of BiH authorities. However, there are many weak points in functioning of Ombudsman B&H that have to be improved due to more effectiveness of the institutions. Establishment and strengthening of independency of Ombudsman B&H should be key task in the future. High professional and moral standards of ombudspersons and instituition's personnel should be improved. Also, implementation of the Ombudsman’s recommendations related to public authorities which have not been complied should be ensured in parliament, and civil society organization and media should be much more included in supervision process. Ombudsman B&H should be more involved in court proceeding as it granted by more laws. Furthermore, Ombudsman B&H is the „central instituition“ competant for protection from discrimination, according to Law on Prohibition of Discirimination and therefore should be far more involved in proceeding against discrimination. Also, sufficient financial resources needed to enable Ombudsman to carry out effectively all the tasks have to be considered by BiH authorities.

Responsibility of the State for Damage Caused by a False Verdict - Practice of the Supreme Court of the Federation of Bosnia and Herzegovina in the light of the practice of the Court of the European Union

Odgovornost države za štetu uzrokovanu pogrešnom presudom – praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u svjetlu prakse Suda Evropske unije

Author(s): Zlatan Meškić,Maja Čolaković / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Supreme Court; BiH; verdict; damage; liability; EU; legislation;

Odgovornost države za štetu nastalu usljed pogreške suda u BiH je utemeljena na čl. 172 ZOO-a FBiH i čl. 172 ZOO RS-a, koji uređuju odgovornost pravne osobe za štetu prouzrokovanu od njenog organa. „Nepravilan ili nezakonit“ rada suda kao uslov za odgovornost države za pogrešku suda ne proizilazi iz same formulacije ove odredbe, te Vrhovni sud FBiH do ovog uslova dolazi historijskim i komparativnim tumačenjem. Kao uzor za uspostavljanje kriterija za ocjenu kada se rad suda smatra „nepravilnim ili nezakonitim“, Vrhovni sud FBiH uzima praksu Suda EU iz predmeta Köbler, prema kojoj povreda prava EU mora biti ne samo „dovoljno ozbiljna“, nego i „očigledna“. Prema navedenoj praksi, krivica je samo jedan od kriterija za utvrđivanje da li je povreda „dovoljno ozbiljna“, ali se ne smije ispitivati kao samostalni kriterij. Samim time nije nužno postojanje krivice kako bi se utvrdilo postojanje državne odgovornosti. Čini se da bi praksa bila bolje upućena kada bi načelo nezavisnosti sudstva u tumačenju i primjeni materijalnog prava osiguravala strožijim tumačenjem protivpravnosti kao jednog od uslova odgovornosti u okviru čl. 172 ZOO. Smatramo da sudija ne djeluje protivpravno ako formulacija tumačenog propisa ostavlja mogućnost različitog tumačenja, a do rezultata do kojeg je sudija došao u konkretnom predmetu se može doći jednom od priznatih metoda pravnog tumačenja. Državna odgovornost za štetu, kao samostalan institut prava Evropske unije, ne spada u institute koje je država kandidatkinja u predpristupnoj fazi dužna implementirati u svoje zakonodavstvo. Harmonizacijska klauzula iz čl. 70 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potpisanog između BiH, Evropskih zajednica i država članica ne obuhvata državnu odgovornost za štetu, te ne postoji obaveza sudova da u predpristupnoj fazi domaće propise o državnoj odgovornosti za štetu tumače u svjetlu prava EU. Ipak, snažno podržavamo da sudovi BiH već sada koriste kriterije iz prava EU prilikom ocjene postojanja državne odgovornosti za štetu, ali samo kao rezultat komparativnopravne analize. Ovi kriteriji će od prvog dana punopravnog članstva postati obavezujući za sudove BiH unutar područja primjene EU. Nakon pristupanja naše zemlje EU uslovi za potraživanje štete nastale povredom prava EU neće smjeti biti nepovoljniji od uslova za naknadu štete nastale povredom nacionalnog prava te države.