Series:Fondacija Centar za javno pravo - Analize

Constitutional Framework and Law on Freedom of Religion and Legal Position of Churches and Religious Communities in BiH: Normative Projection of Bosnian Secularism

Ustavni okvir i Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH: Normativna projekcija bosanskohercegovačkog sekularizma

Author(s): Nedim Begović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; religion; faith; religious communities; church; legal status; secularism; freedom; BiH; human rights;

S obzirom na značaj prava na slobodu vjere ili uvjerenja kao temeljnog ljudskog prava i potrebu da se osigura ravnopravnost svih građana BiH u pogledu zaštite i uživanja ovog prava, najvažniji pravni standardi koji uređuju položaj vjere u društvu uspostavljeni su na državnom nivou. Ustavni dokumenti BiH i njenih entiteta pružaju opće garancije vjerske slobode uz pozivanje na važnije međunarodne instrumente ljudskih prava ili njihovo izravno inkorporiranje. Ove opće garancije dalje su razrađene kroz Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica i sporazume kojima se pobliže uređuju odnosi između pojedinačnih vjerskih zajednica i države. Općenito, može se kazati da su odredbe o slobodi vjere i njenog manifestiranja usklađene sa normama međunarodnog prava, da su veoma široko postavljene i da omogućavaju i pojedincima i vjerskim kolektivitetima, tj. crkvama i vjerskim zajednicama, da slobodno postupaju i djeluju u skladu sa vjerskim načelima uz uvjet da se time ne krše pozitivni zakonski propisi. Prema važećim pravnim standardima u BiH je sa snazi saradnički ili hibridni model uređenja odnosa između države i vjere. Suština ovog modela može se izraziti dvama načelima: (a) institucionalna i funkcionalna odvojenost države i crkava/vjerskih zajednica i (b) saradnja države i crkava/vjerskih zajednica na područjima od zajedničkog interesa koja se reguliše zakonima i posebnim sporazumima. Nedostatak izričitih ustavnih odredbi o odvajanju države i vjere nadomješten je Zakonom o slobodi vjere koji propisuje da niti jedna vjera u BiH ne može biti proglašena državnom, niti jedna crkva ili vjerska zajednica ne može uživati povlašten status u odnosu na druge te da su crkve i vjerske zajednice neovisne i samostalne u svom organiziranju i djelovanju. Također, praksa Ustavnog suda BiH potvrdila je da je odvajanje vjere, s jedne strane, i države i njenog pravnog sistema, s druge strane, suštinsko obilježje njihovog odnosa te osporila preferencijalistički tretman kojeg je Ustav RS, prije amandmanskih izmjena, pružao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Premda su država i crkve, odnosno vjerske zajednice suštinski odvojene, to ne isključuje mogućnost njihove saradnje na određenim poljima od zajedničkog interesa, kao što su odgoj i obrazovanje, kultura, socijalna zaštita, zdravstvo i dr. Takva saradnja pobliže se uređuje posebnim sporazumima, zakonima ili podzakonskim pravnim aktima. Dvije crkve, Katolička i Srpska pravoslavna, već su zaključile sporazume o saradnji sa državom, dok je Islamska zajednica na putu prema ostvarenju istog cilja. Da bi ispoštovala zakonske odredbe koje zabranjuju dodjeljivanje privilegovanog tretmana određenim crkvama ili vjerskim zajednicama, država je dužna u budućnosti omogućiti svim zainteresiranim vjerskim zajednicama da pristupe ugovornom reguliranju vlastitog položaja te vjerskih prava i sloboda svojih pripadnika.

More...

Elections in Bosnia and Herzegovina 2014: who is for, and who against the strengthening of the state

Izbori u Bosni i Hercegovini 2014: ko je za, a ko protiv jačanja države

Author(s): Zija Dizdarević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; elections; 2014; political parties; political system; institutions; evaluation;

Odnos prema državi Bosni i Hercegovini, njenim institucijama i ustavnoj reformi nisu bili naglašeno prisutni u izbornoj kampanji. Jedino je Milorad Dodik insistirao na odnosu entiteta Republika Srpska i države Bosne i Hercegovine. Opozicione stranke su se usredsredile na nekompetentnost i neuspjehe vladajućih garnitura, na loše ekonomsko-socijalno stanje, korupciju, klijentizam i nepotizam. Stranke koje politiku temelje na nacionalnoj retorici i ovaj put su težište stavile na ugroženost i zaštitu svojih etničkih grupacija. Moglo bi se reći da su SNSD-u i Dodiku minimalnu prevagu u nadmetanju sa Savezom za promjene donijele upravo teze o ugroženosti RS-a i Srba od centralističko-unitarističkih namjera Bošnjaka, o štetnosti bh. države po RS, neodrživosti Bosne i Hercegovine i pravu na državnu samostalnost Republike Srpske. Isto tako, s dosta sigurnosti može se ocijeniti da su HDZBiH i njegov čelnik Dragan Čović nadmoćno pobijedili HDZ 1990 i Martina Raguža, stavljanjem u prvi plan tezu o nužnosti ustavnih i zakonskih promjena koje treba da obezbjede ustavnu i političku ravnopravnost bh. Hrvata, ugroženih majoritetom druga dva naroda, a posebice bošnjačkom većinom. HDZ 1990 i njegov lider Raguž su i dobro prošli, jer su hrabro u vrh izbornih ciljeva stavili neupitnu bosanskohercegovačku i euroatlantsku orijentaciju i jačanje pozicije bh. države, zalažući se za stvaranje pozitivnog političkog ambijenta umjesto politike stalne konfrontacije. Za vjerovati je da su SDA-u glasove, uz druge elemente, donijele antibosanskohercegovačka i antibošnjačka retorika Dodika i Čovićevo insistiranje na opasnosti od bošnjačke većine, uz težnju za posebnim entitetom za Hrvate. Za izborne rezultate drugih ključnih stranaka (njihov uspjeh ili neuspjeh) nije određujući bio odnos prema državnom uređenju i ustavnoj reformi. Glasači su se prema tim strankama opredjeljivali, prije svega, polazeći od slabašnih privrednih rezultata, enormne nezaposlenosti, posebice među mladima, siromašenja sve većeg broja stanovništva, korumpirane, klijentelističke, nepotističke i socijalno bezosjećajne vlasti. Pregled stavova ključnih stranaka prema državi i njenim institucijama svjedoči o suprotnim političkim viđenjima sadašnjosti i perspektive Bosne i Hercegovine. S jedne strane, te su razlike uočavaju po kriterijumu pripadnosti entitetskoj izbornoj bazi, a s druge, sasvim različito viđenje ustavnog uređenja slijedi po načelu pripadnosti etničkoj političkoj skupini. Stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj su izrazito monoetnički određene i zalažu se za dejtonsku strukturu BiH uz minimalne reforme Ustava BiH. Kao alternativa navodi se konfederalizacija i raspad bh. države (SNSD). Stranke koje imaju uporište u hrvatskom biračkom tijelu teže federalnoj BiH. A stranke koje zavise, prije svega, od bošnjačkih glasova zagovaraju povratak na republikansko uređenje Bosne i Hercegovine, s decentralizacijom vlasti na pokrajine i lokalnu samoupravu. Bitni su i stranački stavovi o integraciji bh. države u Evropsku uniju i NATO, što je od sudbinske važnosti za budućnost zemlje. Može se govoriti o konsenzusu kada je riječ o pristupanju EU, uz uslov stranaka iz RS-a da to ne povlači dalje snaženje državne vlasti na račun entiteta. Oko NATO-a su opredjeljenja sasvim suprostavljena. Stranke sa sjedištem u Sarajevu i Mostaru su bezrezervno za što brži ulazak u Sjevernoatlantski pakt, a one stacionirane u Banjoj Luci uslovljavaju priključenje NATO-u opredjeljenjem Srbije, pa, čak traže i demilitarizaciju Bosne i Hercegovine (SDS). U Predsjedništvu BiH su nakon izbora uslijedile dvije bitne izmjene. Umjesto člana iz SDP-a (kasnije osnivača i lidera DF-a) Željka Komšića, sada je čelnik HDZ BiH Dragan Čović, a umjesto Nebojše Radmanovića iz SNSD-a predsjednik PDP-a i kandidat Saveza za promjene Mladen Ivanić. S obzirom na ingerencije Predsjedništva ovakve promjene su važne. Bitno je da su u Predsjedništvu tri lidera koalicije koja treba da čini okosnicu buduće državne vlasti (SDA, HDZBiH, Savez za promjene). U Predstavničkom domu nisu više Stranka za BiH i Narodna stranka Radom za boljitak. Umjesto njih, tu su Demokratska fronta, Bosanskohercegovačka patriotska stranka i, iznenađenje, ASDA. Demokratska fronta je preuzela većim dijelom poziciju SDP-a, a moglo bi se reći da je Stranka za bolju budućnost zauzela mjesto nekad snažne Stranke za BiH. Sve u svemu, osnovne pozicije u nadmetanju opcija za ustavno uređenje države Bosne i Hercegovine nisu izmijenjene. Izvjesnu najavu promjena u međustranačkim odnosima i poboljšanju političkog ambijenta u zemlji, donosi dokument „Programski principi za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini u mandatnom periodu 2014-2018. godina“ koji su potpisali SDA, DF i članice Saveza za promjene (SDS, PDP i NDS). Uz ostalo, stranke su se obavezale na „provođenje konkretnih političkih, institucionalnih, socijalnih i ekonomskih reformi na svim nivoima, koje će vlast učiniti funkcionalnom, stabilizirati ekonomiju i osigurati uslove za razvoj“. Takođe, stranke su opredjeljene za deblokiranje evroatlantskog integracijskog procesa (čime su stranke Saveza za promjene relativizirale svoje rezerve prema NATO-u), smanjenje javne potrošnje, oporavak i rast privrede i zapošljavanje, za efikasnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Evropsku dimenziju koaliciji na razini BiH daje i činjenica da su u njoj četiri stranke (SDA, HDZBiH, SDS, PDP) koje su potpisale Zajedničku izjavu stranaka bliskih Evropskoj narodnoj stranci u Bosni i Hercegovini o evropskim vrijednostima, identitetu, socijalno-tržišnoj privredi i pravnoj državi, pod patronatom ENS-a. Naredni izborni mandat mogao bi biti odlučujući za sudbinu države Bosne i Hercegovine. Suprotstavljene strateške stranačke intencije govore da će biti vrlo teško dolaziti do političkih rješenja koja bi bh. državu učinila više demokratskom, bezbjednijom, funkcionalnijom, pravno sigurnijom, odgovornijom, prosperitetnom i poželjnom za internacionalne integracije. Značajan pomak, dakako, nije moguć bez aktivnog učešća međunarodnih autoriteta. Ohrabruje utvrđivanje novog političko-ekonomskog pristupa Evropske unije Bosni i Hercegovini i regionu i, posebno, angažman Njemačke, u vezi s tim.

More...

Unconstitutionality of the Decision on the Verification of Accuracy and Veracity of Data When Registering for a Residence in the Territory of Republika Srpska (Decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina No. U 10/14)

Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 10/14)

Author(s): Ena Gotovuša / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; constitutionality; Constitutional Court; 2014; verdict; BiH; RS; residence;

Odluka u predmetu U 10/14 je značajna zbog toga što Ustavni sud BiH prvi put eksplicitno konstatuje da može zasnovati nadležnost i odlučiti o ustavnom sporu u kojem se tvrdi da je nenadležni organ donio podzakonski akt za koji nije imao nadležnost prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Iz ovoga proizlazi da će svi podzakonski akti organa izvršne vlasti ili upravnih organa moći biti predmetom kontrole pred Ustavnim sudom ukoliko regulišu materiju koja spade u nadležnost državnog nivoa vlasti. Na ovaj način bit će osigurano poštivanje odredbi o podjeli nadležnosti iz člana III Ustava BiH i ustavnog principa vladavine prava (pravne države). Tako će se onemogućiti preuzimanje državnih nadležnosti putem pravnih akata entitetskih organa koji su u pogledu svoga dejstva jednaki zakonima, iako su formalno nominirani kao podzakonski akti. Analiza odluka Ustavnog suda u dosadašnjim predmetima preispitivanja ustavnosti akata niže pravne snage od zakona ukazuje da je Ustavni sud zauzeo kontradiktorne stavove o dopustivosti zahtjeva. Zbog toga u zahtjevima za ocjenu ustavnosti podzakonskih akata praksa Ustavnog suda služi kao pro i contra argument. Strane se pozivaju na pojedine stavove iz odluka Ustavnog suda BiH, koji naravno važe u pojedinačnom slučaju, te je Ustavnom sudu ostavljena mogućnost da izvede drugačiji zaključak o dopustivosti zahtjeva nego u predmetu na koji se referira. Ovim se ne podstiče ujednačena sudska praksa, što opet po sebi nije doprinos pravnoj sigurnosti. Na kraju, mišljenja sam da bi Ustavni sud trebao kroz svoje odluke razraditi dodatne i precizne kriterije provjere ustavnosti podzakonskih akata koji će biti primjenjivani u svakom pojedinačnom slučaju. U prilog potrebi da se uspostave dodatni kriterijumi govori i činjenica da su sve odluke u predmetima koje spominjem u ovom radu bile predmet političke pažnje i političkih izjava. Upravo zbog toga, Ustavni sud treba ujednačiti svoju praksu i uspostaviti jasne kriterije kako bi u stručnoj i političkoj javnosti osigurao status najviše, nezavisne i neutralne pravosudne institucije u BiH. Ne smatram da će Ustavni sud osigurati ovakav status ako se iz formalnih razloga ne bude upuštao u odlučivanje u meritumu (iako je, čini se, riječ o namjernom izbjegavanju donošenja odluke), kao što mi je jednako neprihvatljivo da Ustavni sud rješava probleme na koje odgovor moraju naći institucije entiteta i BiH.

More...

Analysis of Article 19 of the Labor Law of FBiH in relation to EU Council Directive 1999/70 / EC of the Framework Agreement on fixed-term work

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; right to work; EU; EU legislation; FBiH; law on labour;

Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

More...

Obsolescence of claims for compensation of damages caused by the criminal offense of War Crimes

Zastarijevanje potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom ratnog zločina

Author(s): Goran Nezirović / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; war crimes; obsolescence; ZOO; Law on Obligations; BiH;

Ukoliko se nekome navedeni međunarodni standardi o neprimjenjivosti rokova zastarjelosti čine „isuviše“ kreativni ili neobavezujući, vratimo se domaćem normativnom okviru. U tumačenju odredbe člana 377 stav 1 ZOO u vezi sa članom 12 stav 1 i 3 ZPP, sudska praksa je već zauzela stav da i brojnost izvršilaca krivičnog djela može predstavljati procesnu smetnju usljed koje nije bilo moguće pokrenuti krivični postupak i koja, dakle, izuzetno pruža ovlašćenje parničnom sudu da radi primjene privilegovanog roka iz člana 377 ZOO utvrđuje postojanje krivičnog djela. Ta „procesna“ smetnja više je nego očigledna u odštetnim parnicama civilnih žrtava rata. Sadržaj „procesnih smetnji“ koje daju ovlašćenje parničnom sudu da utvrđuje postojanje krivičnog djela, kako ga je odredila dosadašnja sudska praksa, svakako ne mora biti konačan, pa ga sudovi svojim daljim kreativnim tumačenjem mogu proširiti i dopuniti (brojnost izvršilaca; brojnost krivičnih postupaka i njihova netipična dugotrajnost i sl). U tom kontekstu neminovno se nameće pitanje „da li sud u parničnom postupku može kao predhodno pitanje na osnovu (u pravilu) par činjenica, zaključiti da je šteta posljedica krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava (...).“Ne smije naime, biti sporno je da se radi o izuzetno složenim krivičnim djelima i da krivični postupci povodom ovih djela, uz izvođenje brojnih dokaza, traju godinama. Ovo pitanje otvara problem standarda dokazivanja. Specijalni izvjestitelj Ujedinjenih Nacija za borbu protiv mučenja navodi da „(...) s obzirom na to da standard dokazivanja može biti viši u krivičnim postupcima, dostupnost parničnih postupaka putem kojih se zahtjeva reparacija ne smije biti ovisna o ishodu krivičnog postupka“. Međunarodni sud pravde ukazuje na potrebu prebacivanja tereta dokazivanja u slučaju zahtijevanja odštete na odgovornu stranu, koja je u boljoj poziciji da utvrdi određene činjenice. Time se odstupa od klasičnog pravila o teretu dokazivanja koji leži na onom licu koje tvrdi da se određena činjenica desila. Pravilo o okretanju tereta dokazivanja nije nepoznato našem zakonodavstvu i ono je u naš pravni sistem uvedeno radi implementacije Direktive 97/80/EZ od 15. decembra 1997. godine (član 15 Zakona o zabrani diskriminacije). U osnovi teškog kršenja ljudskih prava civilnih žrtava rata leži upravo diskriminacija po nacionalnoj osnovi prema pripadnicima naroda koji su predstavljali manjinu na određenoj teritoriji tokom rata u BiH, tako da je teško ponuditi osnovane argumente protiv stava o potrebi „okretanja“ tereta dokazivanja i u ovim parnicama. Trebalo bi, takođe, prihvatiti da nije nužno da sam tužitelj bude osuđujućom presudom krivičnog suda označen kao oštećena osoba kojoj pripada naknada štete. Smatram da bi bilo opravdano polaziti od toga da je parnični sud ovlašćen, na osnovu dokaza podnesenih od strane tužitelja o mjestu, vremenu i načinu izvršenja deliktne radnje, izvesti zaključak da li se i tužitelj nalazi, kao oštećeni, u granicama izreke osuđujuće krivične presude. Povodom mogućeg prigovora da izneseni stavovi o snižavanju tereta dokazivanja nemaju osnovu u domaćem zakonodavstvu može se odgovoriti stavom zauzetim u njemačkoj sudskoj praksi: postojanje zakonske praznine ne znači da postoji i pravna praznina, jer se tumačenjem ustavnih principa i međunarodnih standarda može pronaći zadovoljavajuće rješenje. Takav kreativan pristup sudova u parničnim postupcima povodom ozbiljnih kršenja ljudskih prava zahtijevaju i načela čovječnosti i javne savjesti.

More...

Appraisal of Judges in BiH

Ocjenjivanje sudija u BiH

Author(s): Sana Čengić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; judiciary; judges; appraisal; evaluation; criterion; appraisal procedure; region; VSTV; HJPC; BiH;

Analiza Kriterija za ocjenjivanje rada sudija, uključujući i njihovu valjanost kao osnova za procjenu stručnosti sudija u proceduri njihovog napredovanja, zahtijeva određeni period primjene. Može se očekivati da će značaj koji je dat ocjeni rada u postupku imenovanja, u kojem se trenutno razvija sistem napredovanja na temelju zasluga odnosno radnih rezultata, dovesti do zaključka da su za stvaranje stvarne procjene stručnih sposobnosti i radnih učinaka sudije potrebni sveobuhvatniji kriteriji i postupak ocjenjivanja. Uspostavljanje takvih kriterija uvjetovalo bi i preispitivanje sadašnjih zakonskih rješenja, posebno u odnosu na ovlaštenja za donošenje odluka koja su trenutno data predsjedniku suda, te procjenu da li je takav proces primjerenije povjeriti kolegijalnom organu - formiranjem posebnih komisija za ocjenjivanje. U istom kontekstu dodatno je izražena manjkavost normativnog okvira, koji ne propisuje obavezu ocjenjivanja za sve sudije u BiH. Nedostatak ocjene rada sudija nameće njihovo testiranja čime se nužno stavljaju u isti položaj kao kandidati koji apliciraju prvi put za imenovanje u pravosuđu, a istovremeno se tretiraju drugačije od ostalih kolega sudija. Stoga su suštinska poboljšanja uspostavljenog procesa ocjenjivanja moguća, prije svega, stvaranjem adekvatnijeg zakonskog osnova, čija će rješenja biti opredijeljena pravcima razvoja pravosuđa u cjelini od praćenja i procjene funkcionisanja sudskog sistema, jačanja odgovornosti, razvoja sudijske karijere, obuke i pristupa pravosudnim funkcijama. Regulisanje ove oblasti kroz Zakon o VSTV-u BiH bio bi optimalan pristup koji omogućava ocjenjivanja sudija pod jednakim uslovima, propisujući osnovna pravila i parametre ocjenjivanja, definišući svrhu ovog postupka.

More...

New juvenile criminal legislation of Bosnia and Herzegovina

Novo maloljetničko krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

Author(s): Rialda Ćorović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; legislation; juvenile; criminal law; BiH; penal policy; Republic of Croatia; Canada; SAD;

Razvoj savremenog koncepta restorativne pravde smatra se jednim od najznačajnijih savremenih krivičnopravnih dostignuća. Restorativna pravda se može okarakterisati kao konstruktivan odgovor na kriminalitet u kome težište reakcije nije na kažnjavanju učinioca i odmazdi, već na naknadi štete i popravljanju odnosa narušenih krivičnim djelom. Restorativna pravda je pristup koji društveno neprihvatljiva ponašanja posmatra i na njih reaguje na fundamentalno drugačiji način u odnosu na tradicionalni retributivni krivičnopravni sistem reagovanja. Model restorativne pravde širom svijeta postojano zadobiva sve veći kredibilitet kao moćna alternativa tradicionalnim odgovorima na krivična djela. Počev od 1998. godine, izmjenama krivičnog zakonodavstva i u našem krivičnopravnom sistemu se počinju prepoznavati idejni uticaji modela restorativne pravde. To predstavlja pozitivan korak u procesu reforme krivičnopravnog sistema Bosne i Hercegovine i njegovog usklađivanja sa relevantnim međunarodnim standardima. Međutim, u našem krivičnopravnom sistemu restorativna pravda se posmatra, prije svega, kao oblik reagovanja na kriminalitet maloljetnika, i to onih koji su učinili lakše krivično djelo, dok je, bar za sada, zanemaren značaj reagovanja mehanizmima restorativnog karaktera u slučaju činjenja težih krivičnih djela od strane maloljetnika i u slučaju punoljetnih učinilaca krivičnih djela. Predmet ove analize je prikaz zastupljenosti elemenata restorativne pravde u novom maloljetničkom krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. U tom smislu, ukazat ću na mjere koje predstavljaju alternative pokretanju krivičnog postupka prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela, odnosno skretanje (diverziju) sa istog, ali prije toga na međunarodne standarde koji predstavljaju uporište za njihovu primjenu. Uz to ću, također, sagledati i primjere dobre prakse korištenja modela restorativne pravde u uporednopravnim krivičnim sistemima, kao i implementaciju alternativnih mjera u krivičnopravnoj praksi Bosne i Hercegovine. U završnom dijelu analize dat ću određene preporuke koje bi, po mom mišljenju, trebalo što hitnije provesti.

More...

Analysis of the Draft Law on Courts of BiH

Analiza Nacrta Zakona o Sudovima BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; draft law; Law on Courts; BiH; evaluation; Court of BiH; Higher Court of BiH; judges; selection;

Draft Law on Courts of B&H, created within the framework of the Structured Dialogue with the European Union on judiciary in B&H, is a piece of legislation significantly changing the current structure of the state judiciary in B&H. On the one hand it creates a new State level Court – The Higher Court of Bosnia and Herzegovina, which may seem as the first step to the creation of a future Supreme Court of B&H, so needed in the fragmented judicial system in B&H. However, upon a closer look at its provisions, the Draft Law deviates to a large extent from the initial idea of simply detaching the Appellate Division of the Court of B&H into a separate court, for reasons of its perceived lack of independence. The Draft Law encroaches considerably upon the competencies, composition, organization and way of functioning of the existing Court of B&H, which was far from the guiding principles expressed at the beginning of the Structured Dialogue in B&H, within which the Draft Law was created. All of this brings into question the purpose of this piece of legislation and the effects it might have on disempowering the State Judiciary in B&H and undermining overall efficiency and independence of State judicial institutions.

More...

Law on Freedom of Access to BiH Information: Draft, Amendments (ZOSPI BiH)

Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH: nacrt, izmjene i dopune (ZOSPI BiH)

Author(s): Ena Gotovuša / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; ZOSPI; LFAI; BiH; Law on Freedom of Access to Information; draft law; changes; amendment; human rights; EU; legislation;

Law on Freedom of Access to Information in Bosnia and Herzegovina was adopted in 2000. Bosnia and Herzegovina was the first country in the region that has received this legislation. The initial text of the LFAI contained many flaws which have resulted in problems with its application. Changes and amendments to LFAI that had followed in 2006, 2009 and 2011 years have failed to eliminate the identified problems in the practice and enable citizens to exercise their right of free access to information. The focus of the analysis are recent changes and amendments to the LFAI, which came into force at the beginning of January 2014, and botched Draft of LFAI prepared by Ministry of Justice, which has called for an abolition of "public interest test" standard. Precisely for this reason, special attention has been paid to this standard, because it is a key principle in the application of LFAI. The analysis presents a comprehensive review of changes and amendments to the LFAI and provides critical review of the applicable LFAI.

More...

Draft Proposal of the Law on Citizenship of Republika Srpska and its Compatibility with the Constitution of BiH and the Law on Citizenship of Bosnia and Herzegovina

Nacrt prijedloga Zakona o državljanstvu Republike Srpske i njegova usklađenost s Ustavom BiH i Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine

Author(s): Frane Staničić / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; BiH; RS; Law on Citizenship; draft law; evaluation; differences; citizenship change;

This paper analyzes the Law on Citizenship of RS and the Law was compared with the current Law on Citizenship of B&H. It was found, without any doubt, that the Law on Citizenship of RS includes certain deviations from the Law on Citizenship of B&H. Some of these deviations are probably a result of certain terminological differences, but some of them are a result of a clear and conscious deviation from the Law on Citizenship of B&H. Since the Law on Citizenship of B&H in the Art. 1 paragraph 2 provides that the law governing the matter of entity citizenship must be in accordance with its provisions, it is clear that all deviations mentioned and analyzed in this paper must be removed. Particularly interesting is direct opposition of the provision 4 of the Law on Citizenship of RS with Art. II, item 4 of the Constitution of B&H. The paper identifies certain disagreements with the Law on Citizenship of B&H. Those disagreements are assessed as positive and should be considered in the light of amendments to the Law on Citizenship of B&H. This applies particularly to the possibility of canceling the decision on revocation if the person who lost the citizenship of Bosnia and Herzegovina by revocation fails to acquire foreign citizenship. Law on citizenship of RS lacks in provisions on the system of supervision of the application of the law, so the text of the Law should be amended in this regard.

More...

Criminal Responsibility of Members of the Parliamentary Assembly of BiH for Non-Implementation of the Constitutional Court's Decision and ESLJP: Constitutional (non) Justification

Krivična odgovornost članova Parlamentarne skupštine BiH za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i ESLJP: Ustavnopravna (ne)opravdanost

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; parliament; criminal liability; ESLJP; verdict implementation;

Die Vollziehung von Gerichtsentscheidungen ist ein wichtiges Element eines jeden Rechtssystems. Eine Gerichtsentscheidung, die nicht vollzogen wird, wird nicht die gewünschte Wirkung haben, falls die Subjekte die sie anspricht ihr nicht folgen. Bosnien und Herzegowina (BiH) hat auch Mechanismen, die die wirksame Umsetzung von Gerichtsentscheidungen gewährleisten sollen, jedoch gibt es immer noch einige Probleme bei der Umsetzung der Entscheidungen des Verfassungsgerichts und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte. Die Nicht-Umsetzung der Entscheidungen der Gerichte, die allgemeine Maßnahmen erfordern, z.B. Änderungen in der Verfassung oder in den Gesetzen, stellt eine Straftat gem. 289 des Strafgesetzbuches von Bosnien und Herzegowina dar, und führt somit direkt zu einer strafrechtlichen Verantwortung der Mitglieder der beiden Häuser des Parlaments von Bosnien-Herzegowina. Doch der Mechanismus der Strafverfolgung der Parlamentarier ist im Falle einer Nicht-Umsetzung der Gerichtsentscheide des Verfassungsgerichts von BosnienHerzegowina und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte, für deren Umsetzung eine Verfassungs- oder Gesetzesänderung nötig ist, strafrechtlich nicht durchsetzbar und verfassungsrechtlich teilweise unbegründet, denn es gibt erhebliche Hindernisse für eine strafrechtliche Verfolgung von Parlamentsmitgliedern und stellt auch eine nicht hinnehmbare Erosion des bosnischen Verfassungssystems dar.

More...

The role of the HJPC BiH in appointing the holders of judicial functions: the state and the perspectives

Uloga VSTV BiH u imenovanju nosilaca pravosudnih funkcija: stanje i perspektive

Author(s): Davor Trlin / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; judiciary; judges; prosecutors; selection; VSTV; HJPC; BiH; transparency; evaluation;

This paper analyzes the legal position of the judiciary in the system of government of Bosnia and Herzegovina and the lower the political-territorial units. The analysis presents a normative framework for the organization and functioning of HJPC the domain naming of the judiciary. In the analysis I put forward the view that HJPC's own normative acts prescribed insufficiently transparent procedure, which has not significantly improved or amended this acts. I critically commented on the appointment of holders of prosecutorial functions by the legislative authority. The analysis also includes some suggestions for reform de lege ferenda.

More...

Proposal of the Act on Amendments to the Law on Residence and Whereabouts

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; Law on Residence; residence; draft law; Law on Residence and Whereabouts; BiH;

Razlozi za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, kako stoji u Obrazloženju uz Prijedlog, zasnivali su se na stvarnim potrebama proizašlim iz praktične primjene propisa vezanih za elektronski potpis, te u potrebi poboljšanja zakonskog teksta, preciziranjem uslova za prijavu i odjavu prebivališta i boravišta, u cilju sprečavanja zloupotreba ovog instituta. Izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu inovira se način prijave i odjave prebivališta, tako što će bosanskohercegovački državljani moći prijaviti, odnosno odjaviti prebivalište ili boravište elektronskim putem kod nadležnih tijela, i to sigurnim elektronskim potpisom ovjerenim kvalificiranom potvrdom. Poteškoće će svakako pričinjavati činjenica da elektronski potpis još uvijek nije zaživio u praktičnoj primjeni. Prijedlogom Zakona se preciziraju uslovi za prijavu i odjavu prebivališta radi unapređenja sigurnosti osobnih dokumenata. Tako će bh. državljani prilikom prijave prebivališta morati priložiti zakonom određene dokaze da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Upravo je ova dopuna Zakona izazvala brojne reakcije, posebno povratničke populacije čiji predstavnici smatraju da će ovakvim dopunama Zakona, povratak biti otežan te da one u svojoj suštini imaju za cilj brisanje širokog kruga građana BiH iz evidencije za koju se vezuju brojna druga prava, od kojih je najbitnije pravo glasa. Međutim, ovim izmjenama se prava na olakšane prijave prebivališta povratnika i raseljenih lica na njihova prijeratna mjesta stanovanja, nisu dirala. Dakle, odredbe o postupku olakšanog prijavljivanja prebivališta (na prijeratnoj adresi povratnika) ostaju i dalje na snazi, tako da uz adekvatnu primjenu Zakona lišenu bilo kakvih zloupotreba i pogrešnog tumačenja, povratnička prava u ovoj oblasti neće biti ugrožena. Također, utvrđuje se obaveza nadležnih organa da u roku od pet godina za svakog državljanina izvrše provjeru ispunjenosti uslova, za što će se koristiti digitalno popisani podaci iz evidencija organa nadležnih za vođenje evidencija. Predloženim izmjenama skraćen je period boravka u inozemstvu za koji se veže obaveza odjave prebivališta i prijave boravka sa jedne godine na tri mjeseca. Iz svega navedenog, nije najjasnije koji su bili stvarni razlozi zbog kojih su delegati u Domu naroda PS BiH smatrali potrebnim pokretanje postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Činjenica je da nisu bili ispunjeni uslovi razmatranja ovog Prijedloga zakona po hitnom postupku, ali to nije mogao biti razlog pokretanja postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, što je Ustavni sud BiH svojom Odlukom36 i utvrdio. Nakon ovakve odluke Ustavnog suda BiH, a kako su delegati bošnjačkog naroda i najavili, ponovo je pokrenut mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u odnosu na sadržaj Prijedloga. Razlog pokretanja, po njihovom mišljenju, leži u činjenici da bi rješenja sadržana u ovom Prijedlogu mogla rezultirati poništavanjem prebivališta povratnicima, koji su u najvećoj mjeri iz bošnjačkog naroda. Poteškoće u primjeni ovih novina bi se svakako javile jer još uvijek nisu doneseni potrebni podzakonski akti koji bi omogućili primjenu Zakona o elektronskom potpisu i time stvorili pretpostavke za primjenu i ovih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu. Ali, u slučaju pravilne primjene predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu, unaprijedio bi se sistem evidencija prebivališta i boravišta državljana BiH.

More...

Rule of justice or rule of law?

Vladavina prava ili vladavina zakona?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; justice; law; rule of law; history;

Pojam pravne države (der Rechtsstaat) kako ga je u kontinentalnoj tradiciji razvila njemačka pravna misao, i koji je u početku - kao zahtjev za zakonskim ograničenjem vršenja državne vlasti - samo bio suprotstavljen pojmu države zasnovane na samovoljnom korištenju moći (der Machtsstaat, rjeđe der Obrigkeitsstaat), danas uključuje i materijalne elemente (prava i slobode čovjeka i građanina, pravednost/moralna ispravnost zakona), i po tome se približava supstancijalističkim poimanjima vladavine zakona. Stoga jezičko izjednačavanje pravne države (der Rechtsstaat) i vladavine zakona (rule of law) koje sistematski provode francuski autori nije pogrešno: iako se, u vrijeme njihovog nastanka, radilo o različitim pojmovima, njihova povijesno objašnjiva konvergencija dovela je do toga da ih je danas moguće izjednačiti. “Pravna država” i “vladavina zakona” izražavaju, na ovom početku XXI. stoljeća, supstancijalno istu ideju: djelovanje nosilaca državne vlasti, izabranih i imenovanih, ograničeno je zakonima koje oni sami nisu donijeli niti ih mogu mijenjati; ti su zakoni, koji građane štite od samovoljnog vršenja vlasti, moralno ispravni tj. pravedni (prema prevlađujućem shvatanju pravde), a građani sudjeluju u njihovom donošenju; građani uživaju određena pretpolitička prava i slobode koje država mora poštivati da bi bila legitimna, a njihovu zaštitu građani mogu ostvariti pred nezavisnim sudovima.

More...

Development of Integration Processes in BiH in the Context of CEFTA Implementation - Trade Services New Opportunity for Integration of Region and BiH?

Razvoj integrativnih procesa u BiH u kontekstu provedbe CEFTA – trgovina uslugama nova šansa za integraciju regiona i BiH?

Author(s): Majda Behrem Stojanov / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; legislation; international law; agreement; trade; economy; CEFTA; region; integration;

CEFTA sporazum pretpostavlja stvaranje boljih uslova za razvoj trgovine među državama potpisnicama, kao jedan od preduslova bržeg razvoja ekonomije ovih zemalja. Iako je uspostava zone slobodne trgovine otvorila tržišta zemalja članica i pružila nesumnjivo velike mogućnosti u ekonomskoj saradnji, ipak, stječe se dojam da je ova zona još uvijek daleko od potpuno funkcionalnog tržišta. Neujednačena brzina kojom zemlje napreduju na svom putu ka članstvu u EU i u WTO vodi do toga da se i ključni zakoni i reforme zakonodavstva odvijaju neujednačenom dinamikom, što je samo po sebi prepreka ka realizaciji ciljeva CEFTA u potpunosti. Uzmimo za primjer samo BiH, koju je Evropska komisija čekala skoro četiri godine da konačno usvoji Zakon o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini koji je usvojen u februaru 2012. godine. Nije mnogo bolja situacija ni sa sistemom javnih nabavki u BiH, koji, iako pravni institut, zapravo predstavlja itekako značajno ekonomsko pitanje. Iako je Zakon o javnim nabavkama u BiH usvojen još 2004. godine, potreba unaprijeđenja sistema javnih nabavki je definisana u svim dokumentima koji prate napredak reformi u BiH na putu ka EU. Evropska komisija u svom godišnjem Izvještaju o napretku BiH za 2012. godinu ukazuje da nije bilo značajnih pomaka u unapređenju ove oblasti. Treba li podsjećati kolike su mogućnosti za korupciju upravo u ovoj oblasti, a koja, takođe, utječe na narušavanje konkurencije, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu, što ugrožava vanjsku trgovinu BiH, posebno u oblasti pružanja usluga, koje su dobrim dijelom još uvijek u rukama monopola. Pored neujednačenosti dinamike reformskog puta svake države ponaosob, nameće se i problem koji se ogleda u opredjeljenosti država da se takmiče u izvoznoj moći jednih naprema drugih, dok je mogućnost saradnje kroz specijalizaciju privreda zbog zajedničkog nastupa na drugim tržištima, stječe se utisak, izostala. Privredni subjekti su daleko od uvezivanja zbog zajedničkog nastupa na tržištu, od čega bi najveću korist imali potrošači, dobivši kvalitetniju i jefitniju robu, te posebno uslugu. Mnogi pokazatelji o radu Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH potvrđuju tezu da BiH zaostaje za svim svojim susjedima po mnogim parametrima. Evropski zakoni, značajni za trgovinu, posebno za trgovinu uslugama, ne usvajaju se potrebnom brzinom. I dalje je prisutan trend po kojem se više zakona obara nego usvaja, usljed čega se stiče dojam da među političkim akterima BiH jednostavno nema ni volje, ni kapaciteta, da nastave reformske procese. Enitetska nadležnost, odnosno primat principa koordinacije naspram subordinacije, predstavlja problem, kako u osiguravanju jedinstvenog tržišta unutar BiH, tako i u vanjskotrgovinskim odnosima BiH. Ovo upućuje na tezu da upravo javne politike BiH zapravo koče ovu državu u njenom procesu trgovinske integracije, kako u regionalnom, tako i u svjetskim okvirima. Zbog ovog problema, BiH ima nove probleme u vidu prepreka koje joj stoje na putu u članstvo u WTO. Upravo su javne politike BiH te koje institucionalno djeluju na rascjepkavanje tržišta BiH, što svakako nije stimulativno za poslovni ambijent i djeluju negativno na širenje trgovine uslugama, koja je u BiH toliko neznatna da ju se čak ne uzima u obzir prilikom analize trgovine sa zemljama CEFTA Sporazuma. Očito je da je na vlastima BiH najveća odgovornost za nastavak reformskog puta i za integraciju tržišta BiH u evropsko i svjetsko. Neophodno je hitno okrenuti pravac djelovanja, a dovoljno je u tom smislu jedostavno pratiti susjede, ispuniti uslove koje pred nas stavlja EU, ne dozvoliti da u pitanje dođe Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ne dozvoliti da budemo sankcionirani zbog jednostranih mjera u okviru CEFTA, te usvajati zakone koji će unaprijediti ekonomiju i konačno BiH okrenuti ka integrisanju u svjetske tokove, a ne u njenu dalju izolaciju.

More...

Amendments to the Law on Conflict of Interest in Government Institutions in Bosnia and Herzegovina: Abolition of Conflict of Interest

Izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini: Ukidanje sukoba interesa

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; conflict of interest; institutions; Law on Conflict of Interest; amendment; proposal; BiH;

Analysis of the proposed amendments and the events that followed the submission of all proposals shows that there are very serious tendency for changes to the Law that favor the political elite and to insist on them regardless the fact that they violate proper procedures and rules. Changes of the most important provisions of the Law question the purpose and objective of the Law and the principles embodied in the Law. The adoption of the proposed amendments would provide additional arbitrariness of the political elites and the devastation of the state budget. Omitting the term "close relative" and changing the sanctions provided for offender of provisions of the Law would allow direct contracts with companies owned by close relatives of officials and heads of executive functions, and modifications of the Law on increase the cash value of the contract threshold, the huge amounts of state money would go into private safe of powerful politicians.

More...

Attorney in Administrative Procedure of the Federation of Bosnia and Herzegovina

Punomoć u upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; FBiH; administrative procedure; authorization; representative; attorney; legislation; ZUP;

The purpose of this article is to point out some issues that are often raised in administrative procedure and in deciding on rights and obligations of citizens and other persons in administrative matters in the Federation of Bosnia and Herzegovina. Therefore, the author analyses rules of administrative procedure concerning the representation of parties in the administrative procedure and also points to irregularities related to the unreasonable requesting of verification of authorization and the consequences arising therefrom.

More...

Distribution of key government functions in the Federation of Bosnia and Herzegovina

Raspodjela ključnih funkcija vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; Supreme Court; BiH; FBiH; judiciary; independence; bias; government; functions distribution;

Nesumnjivo je da je pitanje distribucije ključnih funkcija na nivou Federacije vrlo složeno pitanje koje podrazumijeva puno više od obične podjele funkcija između predstavnika različitih naroda. Složenost ovog pitanja, a samim tim i potreba njegovog rješavanja, ne proizlazi samo iz opće potrebe da se ključne funkcije distribuiraju u skladu sa političkom voljom aktualne vlasti, koja se mijenja svake četiri godine, ili u skladu sa pripadnošću jedne funkcije konkretnom narodu, već iz niza pitanja nepolitičke prirode, od kojih je od izuzetnog značaja povjerenje građana u sve grane vlasti. Prilikom distribucije ključnih funkcija, osim konstitutivnosti nosilaca ključnih funkcija, mora se uzeti u obzir koliko kvalitetno će osobe koje predstavljaju ključne funkcije raditi svoj posao. Prilikom podjele ključnih funkcija potrebno je voditi računa o odredbama Ustava FBiH i odredbama zakona koji predviđaju posebne uvjete za pojedine od ovih funkcija. Ukoliko odredbe Ustava i zakona nisu kompatibilne, to je znak da je vrijeme za promjene njihovih odredbi. U aktuelnoj situaciji važno je da se na osnovu uvjeta koji su postavljeni za distribuciju ključnih funkcija dobije maksimum koji će doprinijeti poštivanju prava svih konstitutivnih naroda i ostalih. Međutim, jako je važno da nosioci ključnih funkcija budu također i profesionalci, stručnjaci, koji će kvalitetno obavljati posao. Distribucija ključnih funkcija ne bi smjela više pogodovati političkim, od zahtjeva efikasnosti, stručnosti i kvalitete. Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa trebali bi imati prednost pred političkom voljom zakonodavne i izvršne vlasti, posebno ako se ima na umu da se pravosuđe u našoj zemlji skoro svakodnevno bori s pokušajima utjecaja na njegovu nezavisnost. Zbog toga predložena rješenja mogu biti dobra polazna osnova za razmišljanje o mogućim izmjenama zakona i Ustava i pravcima prema kojima bi te izmjene mogle ići.

More...

Anonymization or censorship of court decisions? Problems with the Rulebook of the Court of BiH

Anonimizacija ili cenzura sudskih odluka? Problemi s Pravilnikom Suda BiH

Author(s): Sevima Sali-Terzić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; court; verdict; anonymisation; censure; access to information; transparency; freedom of expression; protection of personal data; human rights;

The enactment of the “Regulation on Access to information under the control of the Court of BiH and Cooperation With the Community” raised serious concerns in both media and legal community who consider that the Regulation introduces a sort of censorship in access to information, in particular in relation to criminal proceedings on war crimes, organized crime and corruption cases and neglects the high public interest to be duly and timely informed on these cases. The analysis shows that the Regulation does not annul the public character of the trial and the pronouncement of the judgment. However, it lacks sufficient clarity in order to avoid misinterpretation of the rules on anonymization of audio-visual and other „informative material“ that Court of BiH provides to media and general public in relation to the ongoing cases and in order to preserve the right of public to be informed as well as the right of a private person to have his/her personal data protected in an appropriate manner. In this regard, the Regulation should be revised in a way to put more emphasis on the need of „public interest test“ in relation to all information related to the ongoing trials on war crimes, organized crime and corruption cases, that are of particular importance to the general public in BiH. Also, the rules on anonymization of judgments should be revised in order to be harmonized with the Law on Prohibition of Discrimination that provides for publicity of the written judgment always when the Court establishes discrimination, but also in order to regulate exemptions from the anonymization of judgments in war crime, organized crime and corruption cases.

More...

Opinion on Violating Discrimination Prohibition on Issues 23 to 25 Census Form P-1, which collects relevant facts about the BiH Census 2013.

Mišljenje o kršenju zabrane diskriminacije pitanjima 23 do 25 popisnog obrasca P-1 kojim se prikupljaju bitne činjenice o popisu stanovništva BiH 2013. godine.

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; census; discrimination; BiH; 2013; ethnicity; ethnic minorities; census form;

Prema mome mišljenju, pitanja iz tačaka 23, 24 i 25 popisnog obrasca P-1 ne vode do diskriminacije nekonstitutivnih naroda i nacionalnih manjima prema kriteriju razlikovanja „etnička pripadnost“, „vjerska pripadnost“ i „jezik“. Pravnotehnički je problematičan pojam „etničko/nacionalno izjašnjavanje“ zato što se netačno koriste javnopravni standardi. Pravni put za zaštitu od moguće diskriminacije je otvoren na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije.

More...