Author(s): Jasminka Gradaščević-Sijerčić / Language(s): Bosnian
1. Zaštita prava zaposlenih u institucijama BiH predstavlja bitan element radnopravnog sistema koji obezbjeđuje sigurnost zaposlenog, instrumente, sredstva i proceduru zaštite njegovih prava koje im zakon i drugi propisi garantuju od svih nezakonitih i drugih pojava koje mogu ugroziti njegov pravni status ili integritet. Međutim, u institucijama BiH radi veliki broj osoba u različitom svojstvu. Stoga je posebno važno u službeničkom sistemu institucija BiH uočiti postojanje i razlikovanje općeg i posebnih službeničkih režima. Opći službenički režim uređen je ZDS-om, a posebni službenički režimi primjenjuju se za osobe koje rade za državu u policiji i vojsci te u diplomatskoj i konzularnoj službi, graničnoj službi, sigurnosnim službama itd. Primjenom pravila lex specialis derogat legi generali posebni zakoni uvijek imaju prednost u primjeni pred rješenjima sadržanim u ZDS-u. Međutim, na osnovu istog pravila, ZoR je supsidijarni izvor prava koji se primjenjuje kad posebnim i općim zakonima neko pitanje iz oblasti službeničkih odnosa nije uređeno. Postupci za ostvarivanje zaštite prava iz radnih odnosa u okviru date radne sredine po postojećim rješenjima ZoR-a su komplicirani, a ukupna razina pravne sigurnosti je niska. Obzirom na brojnost „poslodavaca“ zaduženih za provedbu ZoR-a, postoji različitost u primjeni, a odredbe o zaštiti prava često se usko tumače. U implementaciji načela dvostepenosti zaštite prava iz radnog odnosa, obzirom na organe odlučivanja, mogu postojati situacije devolutivnosti − kada o zahtjevu za zaštitu prava ne odlučuje organ koji je doneo prvostepenu odluku − ili remonstrativnosti − kada o zahtjevu za zaštitu prava odlučuje organ koji je doneo osporavanu odluku. ZoR − obzirom na uvezanost s drugim propisima koji reguliraju materiju radnih odnosa, a posebno sa ZDS-om − bi mogao predvidjeti Odbor za žalbe/Komisiju za žalbe kao jedinstveni drugostepeni organ za zaštitu prava iz radnih odnosa za sve obuhvaćene poslodavce. Poslovnikom o radu ovakvog tijela regulirala bi se pravila postupka, načela postupka i način postupanja. Dakle, neophodno je da odredbe ZoR-a vezane za zaštitu prava budu međusobno čvrsto uvezane sa odredbama o ovlaštenjima za odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa. Naime, pravna sredstva za zaštitu prava iz radnog odnosa otvaraju vrata za primjenu propisa o odgovarajućem postupku, organima i načinu rješavanja. Odredbe o zaštiti prava iz radnog odnosa u svim propisima imaju svrhu da zaštite prava na radu i/ili u vezi s radom praktično i djelotvorno, a ne teorijski i iluzorno. Važeće odredbe Zakona o radu u institucijama BiH nisu uzajamno usklađene upravo u segmentima djelotvornosti i jednostavnosti. 2. Pored državnih službenika u institucijama BiH rade i fizičke osobe u svojstvu: zaposlenika, policijskog službenika, vojne osobe, sudije i savjetnika. Od posebne važnosti je razgraničiti državne službenike od skupine političkih funkcionera i skupine osoba koja obavljaju sudsku funkciju. Politički funkcioneri su nositelji političke vlasti, odnosno to su osobe koje su izabrane/imenovane kroz ustavom i zakonom uređeni sistem političke demokratije. U kontekstu radnog zakonodavstva oslonom na bitne elemente radnog odnosa (dobrovoljnost, obaveza osobnog obavljanja rada, naplativost, podređenost), politički funkcioneri nisu osobe u radnom odnosu iako se u socijalnom pravu smatraju osiguranicima i imaju sva prava iz socijalnog osiguranja najmanje na nivou osoba u radnom odnosu. Nosioci sudske vlasti/sudije također nisu osobe u radnom odnosu. Sudije su derivat sudijske funkcije koja se stiče poveravanjem stalnog ili ograničenog mandata. Kao ni druge izabrane osobe, ni sudije ne mogu ostvariti prava iz radnog odnosa, jer taj odnos nisu ni zasnovali. Oni ostvaruju prava po osnovu rada shodnom primjenom propisa o radu. 3. Bez obzira na pravni osnov zaposlenja (upravni akt, ugovor o radu, ugovor o službi), pravni odnos između institucija BiH i fizičkih osoba koje obavljaju poslove odgovarajućih radnih mjesta su po svojim bitnim karakteristikama radni odnosi i kao takvi prije svega predmet radnog zakonodavstva. Zbog jasnije izraženog elementa podređenosti (subordinacije) u radnopravnom statusu pojedinaca, radi se o posebnoj vrsti radnih odnosa u kojoj postoji niz posebnosti koje proizilaze iz činjenice da je stepen državne intervencije (javnog prava) mnogo veći od onog koji je prisutan pri uređivanju prava na radu i/ili u vezi s radom u privredi. Konkretnije, pravila i norme radnog zakonodavstva su u međusobno čvrstoj uvezanosti posebno s upravnim pravom, ali i krivičnim pravom (disciplinska odgovornost). Sve odluke o pravima, obavezama i odgovornostima donose se u upravnom postupku, a po svojoj pravnoj prirodi odluke o pravima i obavezama državnih službenika su, u pravilu, upravni akti te se sudska zaštita državnim službenicima osigurava u upravnom sporu. Drugačije rečeno, odluke o pravima, obavezama i odgovornostima donose se primjenom pravila ZUP-a. Iako primjena ovih pravila nameće veliki stepen formalnosti, praksa ukazuje da često obrazloženja donesenih rješenja ne sadrže podatke o relevantnim činjenicama na osnovu kojih je doneseno određeno rješenje, čime se ugrožava ostvarivanje djelotvornog prava na žalbu odnosno smanjuje mogućnost sudske zaštite u upravnom sporu. Istovremeno, sudska zaštita koja se ostvaruje u upravnom sporu podrazumijeva odlučivanje o zakonitosti pobijanog upravnog akta − u pravilu na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, dakle u sporu koji nije spor pune jurisdikcije. Za efikasnost sudske zaštite trebalo bi održavati rasprave i u punoj jurisdikciji odlučivati ili rješavanje i ove skupine radnih sporova vezati za parnični postupak (zaposlenici, policijski službenici). 4. Zaštita prava zaposlenih u institucijama BiH ostvaruje se u četiri oblika. Prvi oblik zaštite je upravna, drugi je sudska, treći oblik je sindikalna i četvrti oblik je arbitražna zaštita. Kada je riječ o upravnom nivou zaštite prava, možemo razlikovati zaštitu u žalbenom postupku i zaštitu u inspekcijskom postupku. Prvi oblik upravne zaštite zaposleni ostvaruju žalbom kao redovnim pravnim sredstvom kod drugostepenog organa (drugostepeni organ poslodavca, Odbor za žalbe: državnih službenika/policijskih službenika, Žalbeno vijeće) koji odlučuje o zakonitosti prvostepenih akata. Drugi oblik upravne zaštite je inspekcijski nadzor. Inspekcijski nadzor vrši upravna inspekcija, koja preduzima mjere propisane zakonom ukoliko u postupku nadzora utvrdi nepravilnosti. Drugi oblik zaštite zaposlenih u institucijam BiH je sudska zaštita koja se ostvaruje povodom konačnog akta drugostepenog organa. Sudska zaštita se ostvaruje tužbom za pokretanje upravnog spora ili tužbom za pokretanje radnog spora pred odgovarajućim odjelom Suda BiH. Treći oblik zaštite je sindikalna zaštita koja se ostvaruje na način što reprezentativni sindikat može na zahtjev zaposlenika učestvovati kao pomagač ili zastupnik u postupcima zaštite prava ili disciplinskog postupka ili postupka naknade štete. Četvrti oblik zaštite je arbitražna zaštita, kada strane mogu sporazumno povjeriti rješavanje nastalog radnog spora arbitraži. Arbitraža je oblik vanupravne i vansudske zaštite koja se ostvaruje pred nezavisnim tijelom u skladu sa načinom utvrđenim zakonom, aktom poslodavca odnosno sporazumom stranaka. 5. Konačno, dosadašnji razvoj radnog zakonodavstva u institucijama BiH odvijao se uglavnom pod utjecajem nekoliko faktora: a) potreba prilagodbe ustavnom konceptu nadležnosti institucija BiH, b) potrebe prilagođavanja tržišnoj ekonomiji, političkom pluralizmu i poštivanju ljudskih prava, c) potreba reforme i općeg i posebnih službeničkih sistema u skladu sa evropskim standardima, d) potreba usklađivanja s pravnom stečevinom EU, e) povremenih pritisaka međunarodnih kreditora (naročito Svjetske banke), ali i f) pridobivanja podrške pri osvajanju vlasti te ispunjavanju pojedinih danih predizbornih obećanja. Zbog mnoštva propisa koji reguliraju radnopravni status uposlenika u institucijama BiH može se govoriti o nepreglednom uređenju koje je neophodno pojednostaviti, ali i nestabilnom uređenju koje podrazumijeva da u vrlo kratkom vremenu od stupanja na snagu propisa dolazi do izmjene, dopune ili promjene donesenog propisa.
More...
