Da li je moguće razumsko opravdanje vere u Boga?

Author(s): Marko P. Đurić / Language(s): Serbian Issue: 45/2016

U ovom članku polazimo od toga da se vera u Boga Stvoritelja (Post 1,1; Kuran, 7,29) može da opravda pred našim razumom. Premda hrišćani veru u jevanđeljske istine nisu prihvatili oslanjajući se na razum, već na čuda i ostvarena proroštva, međutim patristika i sholastika te najveći apologeti Crkve, uvek su bili za Avgustinovu opciju: “Kad vera nije mišljena, ona je ništa” (De vera religione, VII 12, Uvod). Istina, teško razumom opravdavamo verovanje u Trojstvenog Boga, ipak možemo uvek da opravdamo svoju veru u jednoga Boga Stvoritelja. Sv. Grgur iz Nise se pita: “Kako je jedno te isto jednodobno i brojivo i umiče broju?... Kako se u osobama razlikuje dok se u biti ne rastavlja”. Protestantski teolog Karl Bart (Barth) polazeći od hristološkog paradoksa da je Isus bio pravi Bog i pravi čovek u jednoj osobi, smatra da verovanje u Boga na hriš ćanski način nema čvrstog oslonca pa je ono nalik čovekovom “visećem stanju”. Hristološki paradoks je, smatra on, stvar milosti. Arapski filozof Averoes (Ibn Rushd) razum je učinio “sucem vere i njezine istine sveo na razinu početnih filozofskih istina”.

TRINITARIAN TRANSCENDENCE AND ITS CONSEQUENCES IN ST. AUGUSTINE

Author(s): Mihai D. Vasile / Language(s): English Issue: 2/2016

The author’s paper, Trinitarian transcendence and its consequences in St. Augustine, is intended to prove that the twelve Articles of the Symbol of Faith, in particular Articles about intra-Trinitarian transcendence, were preceded by writings and controversies between the first two ecumenical councils, which were established primarily the transcendence of divinity in relation to the human being, then the transcendence of Trinitarian divinity and thirdly, the intra-Trinitarian relationship, of Trinity’s hypostases. In these controversies, St. Augustine had a major role.

Sesja naukowa Miłosierdzie Boga (Tarnów, 19 lutego 2016 roku)

Author(s): Piotr Tajak / Language(s): Polish Issue: 2/2016

SAVREMENI ZAPADNO KRŠĆANSKI BEKGRAUND

Author(s): Syed Muhammed al-Naquib Al-Attas / Language(s): Bosnian Issue: 11/2002

Prije deset godina uticajni kršćanski filozof, koga krscani smatraju jednim od najistaknutijih u XX st., Jacques Maritain, pisao je kako krscanstvo i zapadni svijet prolaze kroz takvu krizu koju su im donijele savremene pojave proistekle iz iskustva, razumijevanja i interpretacije Zivota u urbanoj civilizaciji. Ta se kriza manifestira u neomodernistickom misljenju koje se javlja medu krsćanima i intelektualcima -filozofima, teolozima, pjesnicima, romanopiscima, pripovjedačima i umjetnicima -koji predstavljaju zapadnu kulturu i civilizaciju.

Suma Prieš Pagonis Trečioji Knyga. Apvaizda. 121–126 Skyriai

Author(s): Tomas Akvinietis / Language(s): Lithuanian Issue: 87/2016

Summa Contra Gentiles. Book III. Providence. Chapters 121–126

Suma Prieš Pagonis Trečioji Knyga. Apvaizda. 49–54 Skyriai

Author(s): Thomas Aquinas / Language(s): Lithuanian Issue: 69/2011

Summa Contra Gentiles. Book III. Providence. Chapters 49–54

O kryzysie chrześcijaństwa w pismach Leszka Kołakowskiego

Author(s): Mariusz Chrostowski / Language(s): Polish Issue: 1/2017

“Crisis” is a word that for decades has been one of the most commonly used nouns in the public sphere. According to L. Kolakowski, all the phenomena in which we see the crisis and even the fall of Christianity are not unequivocal. The particularly dangerous form of the crisis and secularization of the Christian world according to the Polish philosopher is the blurring of the boundaries between the sacred and the profane. The action of the Church itself is often the cause of this situation. L. Kołakowski’s views on Christianity and his crisis are cautious. The philosopher is not afraid of an early fall of Christianity; on the contrary, he goes to say that religion can never die.

Особливості сприйняття простору в православній монастирській культурі

Author(s): Olga Olegivna Smolina / Language(s): Ukrainian Issue: 3/2010

If under the term "monastic culture" to understand the reproduction of the world's places of stay of Christ (Jerusalem) and the place of his eternal presence (of the Heavenly Jerusalem), then the system is perceived as a deep-space semantic, borderline, with pulsating sanctification. An important dimension of space becomes a vertical acting synonymous with spiritual and moral dimension. If, however, for the spiritual and ascetic tradition of imitation image of Christ introduce the concept of "monastic culture", here there is the concept of folding space into a single person – God.

ISUSOVO DJEVIČANSKO ROĐENJE, MARIJINO DJEVIČANSTVO, BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I ISTOČNI GRIJEH U KARLA BARTHA

Author(s): Ivan Podgorelec / Language(s): Croatian Issue: 3/2016

Karl Barth setzt sich entschieden für das Dogma von der Jungfrauengeburt ein, das heißt, für die jungfräuliche Empfängnis Jesu. Er wertet sie aber mariologisch nicht auf. Für ihn ist sie nur ein christologisches Dogma. Allerdings bekennt er auf diese Weise doch indirekt auch die Jungfräulichkeit Mariens, aber nicht im Sinne des katholischen Dogmas von der immerwährenden Jungfräulichkeit. Barth anerkennt nämlich nur die virginitas ante partum. Die Jungfräulichkeit in und nach der Geburt bekämpft er zwar nicht, er bekennt sich aber auch nicht dazu, weshalb es klar ist, dass er Maria keine hervorragende theologische Bedeutung, der wir in der katholischen Theologie begegnen, zuschreiben kann. Die thologische Auswertung von Barths Sicht der Jungfräulichkeit Mariens und anschließend dargebrachte Gedanken des Kirchenvaters Gregor von Nissa und der katholischen Theologen aus der neueren Zeit zeigen, dass die immerwährende Jungfräulichkeit Mariens, vor, in und nach der Geburt, für die katholische Theologie zweifellos eine große Bedeutung hat. Aus dieser Darlegung geht ebenso hervor, dass Karl Barth die Sündenlosigkeit Mariens nicht anerkennt, wonach nicht sichtbar ist, wie der Sohn Gottes in der menschlichen Natur, die er von der Jungfrau Maria empfängt, frei von der Erbschuld bleibt.

PRAGMATI ZMO FILOSOFIJA TARP TEIZMO IR ATEIZMO

Author(s): Tomas Kavaliauskas / Language(s): Lithuanian Issue: 95/2018

The article analyzes American philosophy of pragmatism. Pragmatism is applied as a method to solve the tension between theism and atheism regarding the Absolute Truth. The author considers whether pragmatism can overcome the thesis of Juozas Girnius that theism and atheism are irreconcilable. The author refers to his previous article where he analyzed Antanas Maceina’s existential complaint in his book Jobo drama [The Drama of Job] and raises the question whether existential complaint is indeed of religious kind, whether complaint is directed at transcendence and really reaches it. The article ends with the emphasis on individual experience of faith, which, quoting Richard Rorty as theAmerican neo-pragmatist, not necessarily is connected with God, but could be connected with romanticized love, literature, and also with the sacraments and God.

MÛCİZELER: GERÇEKLEŞMİŞLERSE NE İFADE EDERLER?

Author(s): Richard L. Purtill,Mustafa Akçay,Halil İbrahim Bulut / Language(s): Turkish Issue: 10/2004

Bazı samimi müminler, mûcizelerin vuku bulmaya devam ettiğini düşünürler. Diğerleri ise, mûcizelerin sadece olağanüstü ihtiyaçların Tanrı’dan olağanüstü yardımın gelmesini gerektirdiği özel mekan ve zamanlarda vuku bulduğuna inanırlar. Fakat dinî bağlamda bilim tarafından açıklanamamış olaylar meydana gelse bile bu tür olaylar neyi ispat eder?

DIRECȚII CONTEMPORANE ALE LIBERTĂȚII DE CONŞTIINŢĂ ÎN GÂNDIREA LUI SENECA

Author(s): Ion–Lucian Răcilă / Language(s): Romanian Issue: 1/2017

Seneca, though adept at the Stoic philosophical trend, is a profound thinker with an unusual freedom of consciousness for his time, a precursor of some theories that are found in the contemporary world. There is a clear resemblance between the precepts of the Stoic philosopher and the precepts Christian religion. His ideas made him be consulted not only by philosophers, but by the Fathers of the Christian Church or by many Christian moralists. Seneca is attracted to the faith in Providence and hopes for a better “beyond”, for whom the world here is only a place to prepare. In the face of human reality, it honors virtues such as mercy, gentleness, endless love for people, being prized by the Fathers of the Christian Church, Tertullian (Christian writer of the second century), named him by Seneca noster.

Odnos između filozofije i teologije u postmodernom dobu

Author(s): Muhammad Legenhausen / Language(s): Bosnian Issue: 1/2015

Zamisao prema kojoj bi filozofija trebala biti u službi teologiji odbačena je na Zapadu od većine filozofa, ali i mnogih teologa, barem od perioda prosvjetiteljstva evropske misli. Ali umjesto da donese emancipaciju filozofije, rezultat je bio taj da je filozofija dobila položaj sluge svojoj vlastitoj djeci, naime, prirodnim i društvenim znanostima.Znanstveni realisti će određivati i samo biće na osnovu krajnjih naloga znanosti. Stoga, gdje ovo ostavlja vezu između filozofije i teologije? Mnogi tu vezu vide kao zauvijek prekinutu, a mnogi kršćanski teolozi smatraju to čak i prednošću za teologiju. Kako to oni vide, filozofija nikada i nije bila neka dobra sluškinja, jer je uvijek postavljala više pitanja nego što je rješavala.Naravno, ovakav stav nije nepoznat muslimanskim učenjacima. Vrlo lahko se mogu naći muslimani koji su sumnjičavi spram filozofije, posebice spram islamske filozofije. Postoje čak i oni, kao što je Gazali, koji su filozofiju optužili za blasfemiju i bogohuljenje. Drugi će se pak zadovoljiti s time da se filozofija bavi svojim vlastitim poslom i da se ne miješa u teološku doktrinu.Filozofija, međutim, odbija da bude ignorirana. Ona ima način da se nametne čak i onim teolozima koji bi željeli da filozofije jednostavno nestane. Filozofija pak optužuje one koji je negiraju za manjak razuma, a budućida proklamira da je razum ono što pravi razliku između čovjeka i drugih životinja, ova optužba svodi se na optužbu da su oni koji je zanemaruju niži od ljudi.Dakle, nakon uspona i pada pozitivizma, nakon što je filozofija proglašena sluškinjom prirodnih znanosti, nakon što joj je dodijeljen zadatak da počisti ostatke pitanja, filozofija se pojavljuje u novoj odori kao filozofija religije, skromno nudeći vlastita pitanja teologu. Površno gledano, većina ili veliki broj tih pitanja su ona koja su teolozima poznata već stoljećima: Kako se može dokazati egzistencija Boga? Kako Bog može znati šta ćeslobodni ljudi uraditi? Može li Bog načiniti toliko velik kamen da ga i On sam ne može dići? Kako vječni Bog može znati privremeni materijalni svijet? I pitanja slična ovima.

Dokazi postojanja duše

Author(s): Amar Imamović / Language(s): Bosnian Issue: 1/2015

Filozofija u svojoj primarnoj zadaći i definiciji, bar kada govorimo o klasičnoj islamskoj filozofiji, prije svega se zanima za sāmu egzistenciju (postojanje) i njene osnovne karakteristike i stanja i zakonitosti kojima je ona podložna, bilo da je to egzistent apsolutno – a primarno je to predmet filozofije – ili ograničena pojedinačna egzistencija – i to je njeno sekundarno zanimanje. Ustvari, u tome i leži veličina filozofije, odnosno u njenoj osnovnoj temi zanimanja. Upravo stoga filozofiju u tradicionalnim tekstovima nazivaju još i uzvišena nauka ili mudrost ili majkom nauka.Dakle, filozofija dokazuje ili odbacuje postojanje određenog vida egzistencije i time priprema teren za istraživačke djelatnosti drugih nauka. Filozofijom se dolazi do mjerila za raspoznavanje i razlikovanje zbilja od uobrazilja. Drugim riječima rečeno, filozofija dokazuje postojanje egzistencije kojom se druge nauke bave. Tako filozofija nema potrebu za drugim naukama, dok druge nauke imaju potrebu za filozofijom, prije svega daim dokaže predmet njihovog zanimanja i što je pritom još veoma važno da dokaže potvrdne principe tih nauka.Kada govorimo o dokazima postojanja duše, oni se dijele na dvije grupe: dokazi koji općenito dokazuju postojanje duše i dokazi koji su ograničeni na dokazivanje postojanja čovjekove duše.

Religijsko iskustvo

Author(s): Ali Shirvani / Language(s): Bosnian Issue: 1/2015

Značenje i pojam religijskog iskustva vezani su za moderni Zapad i u posljednjim dvama stoljećima u žiži su pažnje naučnika koji se bave religijom. U ovom novom načinu razumijevanja, pojam religije je zadobio veoma široko značenje, koje obuhvata područje od njenih najprimitivnijih manifestacija kroz povijest čovječanstva do najnaprednijih oblika religijskih tradicija. U jednom širem smislu, religijskim iskustvom se naziva svaka vrsta ličnih osjećanja, stanja, osvjedočenja i razumijevanja koja čovjeka na neki način povezuju sa nevidljivim svijetom, svijetom koji je ponad prirodnog svijeta, i skrivenim silama koje vladaju čovjekom i drugim bićima materijalnog svijeta te usmjeravaju čovjekovu pažnju na njih. U ovom općenitom značenju religijsko iskustvo obuhvata, također, iskustva koja su isprepletena sa srčanom spoznajom koju imaju vjernici. Oni posmatranjem nekih uobičajenih događaja u svojim svakodnevnim životima zadobivaju otrežnjavajuće srčane spoznaje o svojim nematerijalnim stranama i o vezi nematerijalnih bića sa Ovim svijetom. Religijsko iskustvo u užem smislu je ono iskustvo u kojem kao da Bog Sebe na neki način očituje ili manifestira čovjeku. To je iskustvo u kojem osoba smatra da ono što ona kuša jeste Bog ili Božija manifestacija kod jednog bića ili djelo koje je na neki način povezano sa Bogom. Drugim riječima, može se kazati da je religijsko iskustvo u svom užem značenju jedna vrsta očitovanja ili manifestacije Boga osobi koja doživljava religijsko iskustvo.Religijsko iskustvo ne pripada samo osobama koje su upoznate s pojmom Boga onakvim kakav je predstavljen u ibrahimovskim religijama i koji u Njega vjeruju, već ono podrazumijeva i pripadnike raznih primitivnihplemena i one čija su teološka poimanja još u jednoj fazi nedozrelosti.

Was Jesus born to an unmarried couple?

Author(s): Timo Schmitz / Language(s): English Issue: 02/2018

In common speech, it is always told that Jesus was the child of Mary and Joseph, a married couple that were on their way to Israel’s first census, when she gave birth.

Teorija jednoće egzistencije i njena dokazivost sa stanovišta Ibn Arebije i Mulla Sadre

Author(s): Kasim Kakaji / Language(s): Bosnian Issue: 4/2016

Jednoća egzistencije (vahdetul-vudžud) predstavlja temeljno učenje Ibn Arebijevog gnosticizma (irfana). Također i Mulla Sadra, na vrhuncu svoje transcendentne filozofije, krozgradaciju egzistencije stiže do jednoće egzistencije. U pogledu definiranja jednoće egzistencije postoje neslaganja i na Istoku i na Zapadu. Na Zapadu se filozofsko učenje panteizma uspoređuje s ovom teorijom, a nekada se smatra njenim ekvivalentom. Između ova dva gledišta postoje temeljne razlike koje ćemo u ovom radu razmatrati. S jedne strane Ibn Arebi vjeruje da razum ne može pomoću filozofskih argumenata pojmiti jednoću egzistencije, zato što prilikom pokušaja racionalnog pojašnjavanja ovog pitanja zapadamo u nerješivi paradoks. Dakle, prema Ibn Arebiju ova teorija je na položaju ponad položaja razuma. Međutim, Mulla Sadra smatra da je ova teorija na položaju razuma te je, kako bi je dokazao, formirao dva demonstrativna argumenta: jedan putem analize pitanja kauzaliteta, drugi preko udubljivanja u načelo nesloženosti bitka (بسيط حقيقيه). Ova dva demonstrativna argumenta prilikom dokazivanja panteizma bili su predmetima zanimanja i Zapadnih mislilaca. Oni su iznijeli različite oblike ovog argumenta i to argument zavisnosti (The Dependency Argument) i argument beskonačnosti (The Infinity Argument) koji su bili predmetima rasprave. U ovom radu prvo ćemo se pozabaviti arbitražom između Ibn Arebija i Mulla Sadre po pitanju dokazivosti jedinstva egzistencije, a zatim ćemo načiniti komparaciju dva navedena Mulla Sadrina argumenta i argumenata koje o ovoj temi postoje na Zapadu, te ih izložiti kritici.

Al-Kindi

Author(s): Sayyed Mohammad Hossein Tabataba’i / Language(s): Bosnian Issue: 5/2016

Ebu Jusuf Jaqub bin Ishāq Al-Kindi poznat je pod nadimkom “arapski filozof”. Shodno dokazima i svjedočanstvima koje posjedujemo, Al-Kindija se smatra prvim filozofom i naučnikom islamskog svijeta i ujedno naučnikom koji je vladao svim znanstvenim oblastima. On je u različitim naučnim disciplinama napisao brojne traktate, kao što su to traktati iz teozofije, prirodnih nauka, matematike, astronomije, medicine i muzike. Među Arapima on se spominje i kao astronom najvišeg ranga. Nakon “prevodilačkog pokreta”, Al-Kindi je napisao prva originalna filozofska djela u islamskom svijetu, a njegova filozofska misao zasniva se na peripatetičkoj filozofiji.

Hitit Metinlerinde Geçen Hatti Tanrısı: “Šımmıšu/ Šımešu/ Šımšu/Šımıšu”

Author(s): Nursel Aslantürk / Language(s): Turkish Issue: 24/2019

It is learned from Hittite cuneiform documents that, Hittites, one of the Indo-European tribes who had polytheistic belief system, attached great importance to their religious belief and rituals. The Hittite tablets, which were unearthed in Hittite settlements especially in Boğazköy, which had a great majority of religious content, show us that Hittites had a theocratic government. The Hittites, who were defined as a society of “Pantheon”, conceived their gods as human beings. According to the Hittite religion, the gods would eat, drink, go into rage, marry and fight in battles. Each god or goddess had a specific place and mission in Hittite Pantheon. In line with the data acquired from Hittite cuneiform documents, this study aims to present the origin of God Šimmišu/Šimmešu, as one of the members of community of Hittite Gods; the location of Hittite cuneiform texts where he was mentioned; the meaning of God’s name with respect to the previous philological and etymological assessments; the place and the importance of the God in Gods’ community and how he was blessed.

Андрогинность как идеал человека в философии всеединства

Author(s): S. G. Gutova / Language(s): Russian Issue: 1/2011

The article discusses androgynism as the most important principle, underlying the formation of an ideal perfect man of the future. In the domestic religious philosophy of this principle is particularly important, because closely connected with understanding the world as a holistic universe in which a person is central.