Care, care govedare, koliko je sati?
Vučić je građane, koji svoj protest izražavaju udaranjem i zviždanjem sa balkona i prozora, optužio da podrivaju jedinstvo: standardna i dozlaboga otrcana mantra svakog oveštalog totalitarca. I još je primetio da umesto u 8:05 protestna buka počinje već u 8:02 (!?), što je protumačio kao nezahvalnost prema lekarima, jer se podrška njima izgubila u nadmetanju u minutaži sa mržnjom prema njemu. Njemu je lično svejedno, ali mu je žao zbog lekara. (Ponekad se seti da, kao usput, ubaci i medicinske sestre. U neko bolje vreme govorilo se – zdravstveni radnici, u savremenom novogovoru je to Struka). On jak i drčan, ne kuka, a Struka slaba, da ne kažem – nezaštićena, mekane duše, silno je žali što se njoj aplaudira samo dva minuta, a onda se protiv njega larma znatno duže… I to je diskurs predsednika koji je – kako on to u svojoj pretencioznoj i patetičnoj svesti doživljava – u jeku „borbe za život Srbije“ koju, a šta drugo, „voli najviše na svetu“, sve se baveći samim sobom, svojim sitnim pakostima i merenjem minutaža aplauza i šerpanja?!
More...