We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
In this text, Nadya Terzieva, the director of NBU’s Center for Books, presents its multiple activities: book publication, distribution, and presentation, the way it opens the NBU library and book store spaces to the university community and to broader audiences, thus, literally and metaphorically, placing the books at the core of the NBU.
More...
Travel writing has enjoyed continuous success since the Renaissance, and has been an important factor in shaping perceptions of individual and group identities. Especially during the second half of the eighteenth century and throughout the nineteenth century travelogues constituted an influential part of the discourse on culture, and helped, through their descriptions of the foreign and a reaffirmation of what is “us”, establish the ideology of nationalism. Works by British authors such as William Wordsworth and the travel writings of Hungarian poet Sándor Petõfi and politician, essayist, and novelist József Eötvös offer examples of different strategies of using landscape as means of affirming contours of national identity.
More...
Juozas Algimantas Krikštopaitis—science historian, philosopher and author of countless books—has turned 85. There will always be people who believe using birthdays as milestones is somewhat contrived but when is there a better time to say a few glowing words about this worthy man of science? In any case, the “culprit” behind this occasion has nothing to do with it because such a day comes uninvited. Krikštopaitis was born on the 13th day of the month of Mars (mensis Martius), the Roman god of war, which means it was preordained from above that this man was to accomplish great feats. And all of this came true, perhaps not in the Field of Mars itself, but first and foremost in the field of science. And it could not have turned out any better for us. Lithuanians are proud to have descended from the ancient Romans and often find occasions to remind others of this. It might be a bit strange, but they chose to call the first month of spring kovas and not name it after Mars, the god of war, himself.
More...
The article is dedicated to recently edited book about relations between the science and the society in Germany in XX century. It focuses on problems which make this experience especially important for contemporary Central and Eastern Europe.
More...
This photoessay takes the reader on a walking tour through Wadi Nisnas, Haifa, Israel, where art appears on walls and where walls become art. Using de Certeau, Jasmin Habib reflects on the way that these pieces represent the political and cultural histories of Palestinian displacement, a politics of belonging as well as their return. The artists’ imaginary of coexistence is set in stark contrast to the nativism that marks the world outside of these walls.
More...
Traganje za zavičajem, pa čak i razmišljanje o zavičaju, nikad nije na svome. U onom trenutku u kom zavičaj uđe u jezički prostor i dobije svoj “glas” on je već gotovo izgubljen, već je dalek ili na rubu izgnanstva u odnosu na ono što treba da bude zavičaj. Upuštanje u jezik zavičaja, potraga za zavičajem ili prevazilaženje prognanosti iz zavičaja kakav jeste ili kakav bi trebalo da bade znači ulazak u platonovsku pećinu u kojoj se stvara kolektiv ili domen onoga što se podrazumeva i što je isto. Zavičaj stvaraju sile koje znaju kako da prikriju svoje manipulacije u ime onog kolektiva koji stvaraju, aktiviraju, reprezentuju i viktimizuju. Upravo dubine neospornog sopstva, orijentacija, kriterijumi i ciljevi pojedinca koji se u svom “zavičaju” oseća na svome svedoče o tome koliko je on viktimizovan i koliko je izgubio sebe. U tom smislu jezik zavičaja (Heimat), kako nam pokazuje njegova istorija, može da utre put i novim mogućnostima za prevazilaženje hegemoniiskog sistema.
More...
Jedan od događaja nedavne međunarodne izložbe “Manifesta 3” održane u Ljubljani (Manifesta 3, Evropsko bijenale suvremene umjetnosti, 23- 6-24- 9- 2000, Ljubljana, kuratori: Francesco Bonami, Ole Bouman, Maria Hlavajova, Kathrin Rhombrg), neki bi čak ustvrdili i jedini događaj “Manifeste 3”, bio je performance Aleksandera Brennera, koji je upao na press-konferenciju koja se održavala dan prije službenog otvorenja, i bojom u spreju na projekcionom platnu ispisao slogan “Demolish neoliberalist multiculturalist art-sistem now”, i zatim legao na stol ispred govornika, kustosa i domaćina izložbe- Akcija je bila nenajavljena i kustosi su reagirali na obrambeni način, dok se iz publike začuo glasan uzvik: “A što je alternativa?” [...]
More...
Prvoga dana hoda prešli smo samo dvadeset kilometara što meni nije baš bilo sasvim pravo pošto sam želeo da što pre pređem ovaj deoputa, ali nisam mogao usled mojih nosača koji mnogo sporije idu od mene. Pred veče stigosmo u jedno crnačko selo Sindu, čije kolibe od trske i lišća jedva se vide od šume. Ja izaberem jednu poveću palmu i taman pod njom namestim svoj šator, kad evo crnačkog poglavice, jednog sedog starca, sa još nekoliko ljudi k meni. Pratnja mu ostade dalje od šatora a on približiv se na nekoliko koraka ispred mene, stade da se klanja i metaniše moleći nešto na svome jeziku. Tek posle dugog klanjanja ja razabrah da je došao k meni da me pozdravi i umoli za dozvolu da mogu ove noći da prave "fantaziju". Vojnik moj objasni mi da to znači svadba, odnosno veselje sa muzikom kojim se propraća ženidba nekog od urođenika. [...]
More...
Tri glavna jezika koji se govore u Sri Lanki su sinhalski, tamilski i engleski. Mada je nekoliko filmova snimljeno na tamilskom (Ponmani, Vaadai Kaattu) ili engleskom (Rampage), teško da u Šri Lanki postoji bilo kakva iole ozbiljna filmska industrija na tamilskom ili engleskom o kojoj bi se moglo raspravljati. Stoga ću se ja u ovom poglavlju usredsrediti samo na kinematografiju na jeziku naroda Sinhalezi.
More...
The purpose of the text is to show the problems associated with the process of changes in higher education, in particular parametrization that takes the academic achievements of scholars as its object. Among the reactions to that situation in academic circles, there is the attitude similar to “civil disobedience”. Examples, which are given by the authors, relate to actions that express disagreement with reality and search for ways to change it. In accordance with the conclusions of the text, this attitude is the privilege and duty of scientists.
More...
[...] Širom srednje Amerike vesela, zdrava i blesava narodna umetnost slavi nastupajuću invaziju. Dolazak vanzemaljaca iz letećih tanjira koji će nam doneti spas: plastične, limene i betonske rakete-skulpture načičkane su duž pejzaža, ispred parkinga i motela širom zemlje. Ako nije razgovor sa Isusom ili viđenje Elvisa, onda su ljudi sa Marsa. Još od početka atomskog doba, svake sedmice pojavljivao se neko sa novom pričom o tome kako su ga vanzemaljci kidnapovali, obučili i vratili da spase Zemlju. [...]
More...
În contextul diversificării constante a culturii, autorul pune în discuţie pertinenţa noţiunii de „cultură generală”. Din punct de vedere istoric, aceasta a incarnat dintotdeauna disciplinele umanistice: moştenite din şcoala greacă şi mai tîrziu din cea romană, redescoperite în Renaştere, şi avînd drept scop ultim de a permite omului liber - prin cunoaşterea operelor celebre - să-şi trăiască demn viaţa sa de om. Această concepţie fuse baza sistemului de colegii clasice care a predominat timp îndelungat în Québec. În anii 1950, marcaţi prin tendinţa de a adapta învătămîntul la piaţa muncii, cultura generală subînţelege mai degrabă cunoştinţele sau capacităţile cognitive ale individului. Procesul de transmitere a culturii este diversificat, vectorul său privilegiat fiind consi-derată şcoala. Insă transmiterea culturii pe axa „verticală" (de la profesor la elev) este tot mai mult reorientată spre o axă „orizontală” (de la coleg la coleg), fapt care face să fie omise multe referinţe şi conduce la ceea ce unii numesc „ criza culturii”. Aceasta criză nu merge însă pînă la contestarea culturii generale, utilitatea căreia rămîne a fi una indiscutabilă.
More...
It will not be exaggerated to say that Nikola Georgiev is a world-famous author. Every valiant person who has a look at his writings and has listened to his lectures but has also recognized foreign specialists in the field can confirm it.
More...
The oldest evidence of Jewish presence in Wrocław goes back as early as 1203. Jewish life flourished there until it was brutally destroyed by the Holocaust. After the war Polish Jews attempted to revive it, in vain. Both post-war emigration and the infamous expulsion of March 1968 reduced their numbers. After 1989 the Jewish community is back where it belongs. In Wrocław, you can hear Jewish prayers again.
More...
Наш је покрет наишао на симпатије свих слободоумнијих, напредних демократских, елемената на словенском југу, али наши другови око „Гласа Слободе", против чијег је рђавог рада уперен читав наш покрет, ћуте као да су им уста заливена златом радничких фондова и, као ној, плашљиво завлаче главу у песак да не виде жалосни конац свога користољубивог рада, којим су дискредитовали социјализам у Босни и Херцеговини. И није ни чудо што је данас у овим земљама тако пригушена ова богата и плодна идеја социјализма. [...]
More...
Од Сарајевског атентата 1914 године раздваја нас епоха од 40 година, коју су испунила два светска рата и велика социјалистичка револуција, која од октобра 1917 потреса савремени свет. To је и по времену и по збивањима довољан размак да бисмо могли строго-научно, критички проучити његов постанак и значај за историју народа Југославије. [...]
More...
Istorija političkih ubistava, od Zevsovog svrgnuća oca mu Krona (prilično krvoločno i gadno ubistvo), Romulovog ubistva brata mu Rema, preko Brutovog uklanjanja Gaja Julija Cezara, do Gavrila Principa i Franca Ferdinanda, Zvezdana Jovanovića i Zorana Đinđića, ima istu konstantu: da li je ubica naprosto ubica, ili se njegov čin može opravdati u tolikoj meri da bude proglašen nacionalnim herojem? U svim političkim ubistvima na delu je žestoka borba za prvenstvo tumačenja, a ,,istinu“ čina najčešće ispisuju pobednici. Tumačenje po kojem je Gavrilo Princip pozitivan lik živelo je, iz jugoslovenske - dakle pobedničke - perspektive i manje-više neupitno, nekih sedamdesetak godina. A onda se sadašnjost promenila. Dramatično. Sa promenom sadašnjosti stekli su se uslovi i za promenu prošlosti. Jer, prošlost nikada nije ono što se naprosto dogodilo: prošlost je ono što se uvek iznova, tumačenjem, stvara iz sadašnjosti. Zbog toga je prošlost jednako neizvesna kao i budućnost. Za prošlost se valja izboriti. [...]
More...
Элита общества – его часть, участвующая в принятии и реализации важных для него решений или являющаяся примером для массового подражания. Подобно тому, как государство является мозгом и руками общества, элита служит его центральной нервной системой, отбирающей побудительные импульсы, заглушающей при этом одни и усиливающей другие, концентрирующей их и передающей соответствующим группам социальных мышц. В долгосрочном плане главным фактором конкурентоспособности общества становятся его мотивация и воля, воплощаемые элитой. Предательство ею национальных интересов фатально: в глобальной конкуренции его можно сравнить лишь с изменой, совершаемой командованием воюющей армии в полном составе. [...]
More...