Series:Fondacija Centar za javno pravo - Analize

The dispute of full jurisdiction in the administrative and judicial practice of the Republic of Serbia

Spor pune jursidikcije u upravno-sudskoj praksi Republike Srbije

Author(s): Jelena Ivanović / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; constitution; judiciary; administrative and judicial practice; Republic of Serbia; Administrative Court; jurisdiction; legal framework; ZUS;

Ovo je najsažetiji prikaz upravnog sudstva uspostavljenog u Republici Srbiji 2010. godine i instituta spora pune jurisdikcije čijom je afirmacijom otvoren put sveobuhvatnijoj i direktnijoj intervenciji suda u kontroli zakonitosti uprave. Pri tome je neophodno pažljivo poštovati granice zakonskih ovlašćenja suda radi očuvanja principa podele vlasti, ali ga koristiti uvek kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi radi efikasnije i delotvornije zaštite prava građana, pa time i izbegavanja eventualne štete na strani države zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. U budućim izmenama ZUSa trebalo bi da se odgovarajućim pravnim rešenjima predvidi još jača obaveza suda na odlučivanje u sporu pune jurisdikcije kako bi još potpunije bio ostvaren princip prava stranke na pristup sudu. Na taj način bi i organi uprave pojačali sopstvenu kontrolu donetih rešenja. Poznato je odavno, da je ocena zakonitosti rada organa izvršne vlasti kroz donete odluke od strane suda u sporu pune jurisdikcije, direktno ukazivanje drugostepenom organu na nezakonito postupanje. Osnivanjem posebnog Upravnog suda odustalo se od toga da upravni spor treba da bude pri sudovima opšte nadležnosti. Autor smatra da je to dobar koncept, ali da je višestepeno upravno sudstvo uređenje kome treba težiti jer se samo tako može pružiti potpuna pravna zaštita i obezbediti sprovođenje svih ustavnih načela, a posebno načela vladavine prava.

More...

Procurement of intellectual services of physical persons: Application of the Law on Public Procurement of Bosnia and Herzegovina

Nabavka intelektualnih usluga fizičkih osoba: Primjena Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine

Author(s): Enesa Mrkaljević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; ZJN; Law on Public Procurement; application; BiH; services; intellectual services; public procurement procedure; registers; EU legislation;

This article deals with issue of intellectual services offering by natural person in public procurement procedure. The focus is on the natural persons that are not registrated in professional or trade registers and the ways of engagement of this persons provided by law as well as ways of engagement of such persons in praxis of public authorities. European law and praxis on this issue has been also overviewed. Public Procurement Law of Bosnia and Herzegovina has been challenged regarding those sevices. Finally, applying of public call for such service has been recommended in actual legal frame. Legislative proposals on Draft on Public Procurement Law in Bosnia and Herzegovina which is in legislative procedure has been made as well.

More...

Avoiding the Application of the Law on Public Procurement of BiH: Project "Andrićgrad"

Izbjegavanje primjene Zakona o javnim nabavkama BiH: Projekt „Andrićgrad“

Author(s): Rifat Zlomužica / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; BiH; RS; Law on Public Procurement; application; evaluation; Andrićgrad; ZJN;

The immediate motive for discussion on topic from the title is decision of Government of RS, which the user of investment funds, economic subject in charge for the building „Andric town“ in Visegrad, is free of using rules from the Law on public procurement. According to the article 5 of the Law on public procurement, there are categories of agreement which are prescribed, that can be dismissed from the using rules of this Law. Analising this act, it was found that the decision of Government of RS doesn't have foundation in the Law on public procurement. Does the Government of RS, or economic subject is obligated to apply the rules of the PPL, we can give positive answer with the analysis of article 3 of this Law. Mentioned decision of Government of RS violates the main principles of PPL in B&H, like the principle of the most effective way of using public investment funds, principle of transparency, principle of equal treatment and nondiscrimination, and the principle of equal competition among the providers. In the consideration of final value of project, principles of public procurement in EU and international competition of economic subjects, are also violated. The controversial decision of Government of RS showed that in valid Law on public procurement of B&H aren't provided this and similar cases, so with this Law are not clearly given powers to the state institutions, responsible for the proper application of the laws, to act ex officio. However, there remains space for debate, does the article 48 (4) implies that the Agency for public procurement of B&H has that right. Besides that, PPL of B&H did not include adequate legal remedies for the same or similar cases.

More...

Comparative Analysis of Legal Protection in Public Procurement

Uporedna analiza pravne zaštite u javnim nabavkama

Author(s): Rifat Zlomužica / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Law on Public Procurement; legal protection; BiH; ZJN; ZUP; Law on Administrative Procedure; Croatia; Serbia; Montenegro; legislation; evaluation;

The B&H Law on Public Procurement (PPL), based on EU directives, mostly complies with the requirements of the Directives. Decentralized operating system of procurement, provided by the said Law, is implemented by contracting authorities within the institutional polity. During preparation of the B&H PPL, EU Directive 2004/17 and 2004/18 were not effective, so some of the solutions of this Law based on the old EU Directives, which are revoked. Stipulating that any interested supplier may submit objections to the decision of the contracting authority, the legislature has fulfilled obligations under Directive 89/665/EEC in respect of capacity to institute legal protection. However, with such a regulation, the valid B&H PPL does not protect the public interest in public procurement procedures, as is the case in neighboring countries. Regular legal remedies in public procurement system in B&H and neighboring countries are differently regulated. While in Croatia, the only regular legal remedy against decisions of first instance authority is The Appeal, the Montenegro and B&H provides two possible types of complaint, and these are: The Objection as an complying submit to first instance authority and The Appeal to authority of second instance. Regular legal remedies in Serbia are not defined, but the PPL provides that against the actions and decisions of contracting authorities can be submited the request for protection of rights. All laws, discussed in this paper, the legal nature of public procurement classified as administrative law, and The Law on Administrative procedure has a subsidiary application in public procurement.

More...

Public Procurement - existing and new solutions: Comparison of the current law and new draft

Javne nabavke – postojeća i nova rješenja: Usporedba važećeg zakona i novog nacrta

Author(s): Džemal Klepić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; Law on Public Procurement; draft law; BiH; public procurement procedure; legislation; comparison;

Proces javnih nabavki u Bosni i Hercegovini predstavlja značajno tržište i otvara velike mogućnosti za razvoj privrede i poslovnog okruženja u državi. Pouzdanih procjena vrijednosti tržišta javnih nabavki nema, međutim prema tvrdnjama udruženja Tender iz Banja Luke, vrijednost tržišta javnih nabavki prelazi 3 milijarde KM na godišnjem nivou. Zakon o javnim nabavkama je procesni zakon koji definiše tok postupka javnih nabavki. Ovaj zakon bi trebao da obezbijedi zakonski okvir za efikasan način trošenja javnih sredstava ali uz poštovanje principa transparentnosti, konkurencije, jednakog pristupa pravnoj zaštiti, nediskriminacije i jednako-pravnosti. Važeći ZJN je od momenta usvajanja 2004 pa do danas bio predmet mnogih kritika stručne ali i opšte javnosti kao i institucija za praćenje napretka BiH u Euro-Atlanskih integracija. Zbog nedostataka ovog zakona nastajali su mnogi problemi u procesima javnih nabavki, odugovlačenje procesa, brojni sudski sporovi, netransparentnost u procesima, brojne žalbe ali i tvrdnje da oko 400 miliona KM na godišnjem nivou u javnim nabavkama „pojede“ korupcija. Agencija kao predlagač Nacrta nastojala je ponuditi rješenja za mnoge probleme koji su uočeni u primjeni važećeg ZJN te ih unaprijediti i uvesti nove instrumente koji su usklađeni sa Direktivama EZ ali i domaćom pravnom praksom. U mnogim aspektima je uspjela pomiriti ova dva kriterija ali u nekim i nije, poput izuzeća od primjene zakona ili preventivno-instruktivna djelatnost Agencije. Pored toga predlagač je ponudio Nacrt na javnu raspravu kako bi prikupio što više komentara učesnika u procesu javnih nabavki, civilnog sektora i drugih zainteresovanih strana te ih uvrstio u zakon, što na neki način predstavlja (vrlo pozitivan) presedan u zakonodavnoj praksi BiH. U ovom radu utvrdili smo značajan broj noviteta i izmjena u odnosu na važeći ZJN. Promjene unešene u Nacrt se mogu podijeliti u tri skupine i to na: a) nove institute preuzete iz Direktiva EZ, b) bitne izmjene rješenja u važećem ZJN i c) manje korekcije rješenja u ZJN. Novi instituti preuzeti iz direktiva EZ i uvršteni u Nacrt će u velikoj mjeri doprinijeti poboljšanju konkurentnosti, transparentnosti, jednostavnijeg postupanja, skraćenja trajanja procesa i poboljšanja pravne zaštite u procesima javnih nabavki. Jedan od noviteta preuzetih iz Direktiva EZ je i Komparativni dijalog (čl. 29 i 30) koji se primjenjuje kod izuzetno složenih i dugotrajnih postupaka javnih nabavki a najčešće se primjenjuje u postupku dodjele koncesija i odabiru privatnog partnera. Prethodnim informacijskim obavještenjem (čl. 37) se daje mogućnost i ugovornim organima ali i ponuđačima da planirano priđu procesu, skraćuju se rokovi i olakšava izbor. Svakako jedna od najbitnijih novina je uvođenje CPV – Opšteg rječnika javnih nabavki, kao sistema obilježavanja predmeta javne nabavke. Ovim sistemom označavanja se ukida mogućnost „ciljanog“ postavljanja tehničkih uslova, favoriziranja određenog proizvođača, ali se i daje mogućnost lakšeg prepoznavanja predmeta nabavke na međunarodnom tržištu jer je to međunarodno prihvaćen način obilježavanja roba i usluga. Pored navedenih, izdvojili smo i Rezervirani ugovor (čl. 9), uslove za dobacivanje zahtjeva za učešće (čl.70) kao i sistem kvalifikacija iz člana 39 koji pruža uslove za fleksibilnije postupanje kao novitete i objasnili njihove prednosti. Prestanak postupka javnih nabavki (čl. 71) daje mogućnost da se i sa jednom primljenom prihvatljivom ponudom postupak javnih nabavki može nastaviti što je do sada predstavljalo veliku kočnicu jer važeći ZJN predviđa minimalno tri ponude za nastavak procesa. Također smo objasnili i izmjene i novosti u procesima pravne zaštite (čl. 95 – 124) i otvaranja mogućnosti žalbenog procesa u drugostepenom postupku pred Sudom BiH. Od bitnih izmjena rješenja važećeg ZJN izdvojili smo rokove (Odjeljak F – čl. 40 – 45) gdje u pojedinim procesima imamo skraćenje, kao kod prethodnog obavještenja, dok kod drugih, poput javnih nabavki međunarodnog vrijednosnog razreda, imamo produženje rokova. Subvencionirani ugovori se mijenjaju (član 7) i jasno se određuje postotak subvencije. Okvirni sporazum (član 32) definiše se u skladu sa Direktivama EU i daje cijeli niz mogućnosti za primjenu. Kvalifikacija kandidata i ponuđača (čl. 45 - 53) je jasno definisana i smanjuje mogućnost za neosnovano odbijanje ponuda na osnovu proizvoljne procjene ili prethodno određenih kvalifikacija koje nisu bliske većini učesnika na tržištu. Međutim, u ovom dijelu Nacrt ne nudi rješenje za problem licenci za obavljanje određenih djelatnosti koje su propisane drugim zakonima a koje se postavljaju kao uslov za obavljanje određenih usluga, poput avio prijevoza ili građevinskih radova, ili nabavku određenih roba, poput medicinske opreme ili potrošnog bolničkog materijala. Ovaj problem posebno dolazi do izražaja kod javnih nabavki međunarodnog vrijednosnog razreda gdje učesnici iz drugih zemalja ostaju diskriminirani za pravo učešća ili ukoliko dobiju ugovor, moraju prvo pribaviti odgovarajuću licencu od nadležnog ministarstva na entitetskom nivou. Nacrt, dalje, ukida mogućnost zabrane podugovaranja (čl. 75) te za konkurentski zahtjev daje nova rješenja čime povećava transparentnost u ovom postupku nabavke (čl. 88 i 89). Pravna zaštita daje rješenja koja će ubrzati sam postupak javne nabavke. Pored toga nacrt uvodi i mogućnost podnošenja prekršajne prijave koje mogu podnijet Agencija kao i Ured za razmatranje žalbi. Od ostalih unapređenja izdvojili bismo: proširenje izuzeća (član 10); fleksibilnije definisanje postupanja za predmete nabavke iz Aneksa II dio B (član 8); procjena vrijednosti nabavke (član 15) i garancije (član 63) se definišu zakonom, a ne podzakonskim aktom, što je ranije bio slučaj; ukida se mogućnosti traženja garancije za ponudu za nabavke vrijednosti manje od 100.000,00 KM te davanje mogućnosti za pokretanje upravnog spora i ugovornim organima. Odstupanja u odnosu na praksu i Direktive EZ, u najbitnijoj mjeri, izražena su u odredbama o izuzeću, komunalnim djelatnostima i određivanju ovlasti Agencije kao nadzornog organa. Svakako da ova odstupanja imaju svoja opravdanja ukoliko se uzmu u obzir postojeći zakonski okviri i izgrađena infrastruktura u ovim oblastima. Kod izuzeća do izražaja dolaze ovlasti dodijeljene ustavom i zakonima pojedinim organima (obrana, državna tajna, prirodni i zakonski monopoli i dr.) kao i drugim institucijama (diplomatska predstavništva) i njihovim statusom u državi. Praksa EZ jeste a posebnim aktom uređuje komunalne djelatnosti i procese javnih nabavki vezanim za ove djelatnosti. Predlagač u okviru Nacrta daje rješenje i jasno definiše djelatnosti preuzete iz zasebne directive EZ, te na taj način, zajedno sa drugim vrstama, reguliše I ovu vrstu javnih nabavki. Što je s obzirom na veličinu tržišta, vrijednostima nabavki i način na koji je ova oblast regulisana dobro rješenje. Davanjem ovlasti Agenciji da bude neka vrsta regulatora i kontrolora sektora javnih nabavki predstavlja presedan. Ovu ulogu treba da obavljaju organi koji imaju ovlasti da vrše praćenje nezakonitih djelatnosti u državi i da u potrebnom momentu djeluju u skladu sa svojim ovlastima. Uloga Agencije treba da bude zadržana u postojećem kapacitetu i jedino može preporučiti ovlaštenim organima određene aktivnosti ili podnijeti prijavu protiv lica koja djeluju suprotno zakonu. Ovaj zakon predstavlja odlično rješenje za uređenje javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Predlagač je uspio da maksimalno iscrpi svoje mogućnosti i u najvećoj mogućoj mjeri, u datom momentu, uskladi rješenje sa praksama i Direktivama EZ. Rješenja ponuđena u ovom zakonu će doprinijeti kreiranju uslova za poštovanje principa transparentnosti, konkurencije, jednakog pristupa pravnoj zaštiti, nediskriminacije i jednako-pravnosti u procesima javnih nabavk u BiH. U bitnome će povećati efikasnost, skratiti vrijeme kao i troškove procesa. Izrada ovog zakona je tek u srednjoj fazi, konačan sud o ovom nacrtu moguće će biti donijeti tek nakon što se završi i druga faza javne rasprave i pripremi finalna verzija prijedloga zakona koja će biti upućena u daljnju proceduru. Vjerujem da će do tog momenta ovaj nacrt pretrpjeti izmjene, ali i da će te izmjene samo doprinijeti još boljem načinu regulisanja ove oblasti u BiH.

More...

Application of the economically most favorable offer criteria in public procurement procedures in the Republic of Croatia

Primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude u postupcima javne nabave u Republici Hrvatskoj

Author(s): Dušanka Marinković Drača / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; Law on Public Procurement; Republic of Croatia; criterion; most favorable offer; practice; history; evaluation;

In this article the author gives insight of legislative regulation and analysis of “most economically advantageous tender” application in public procurement procedures in the Republic of Croatia. The article points out on main obstacles for application of this practice, considering that “most economically advantageous tender” is almost negligible criterion in public procurement procedures. Frequent changes of public procurement legislation did not affect increasing number of procedures in which, along lowest price, other criterion were represented, which could achieve “value for money” objective. Restrictive approach of the State Commission for Supervision of Public Procurement Procedure in application of this criterion, which demands from contracting authority that literally every criterion value, even the evaluation for qualitative criterions, could be recalculated in monetary amount, additionally discourages contracting authorities to conduct procedures applying “most economically advantageous tender” criterion. New Public Procurement Act, which will be applied from 1st January 2012, author sees as a chance for change in approach, for which additional special education is necessary for all participants in that procedure.

More...

The process of appointing ambassadors in Bosnia and Herzegovina

Proces imenovanja ambasadora u Bosni i Hercegovini

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; legislation; ambassador; BiH; ambassador appointment process;

Kao što partitura predstavlja hronološki niz muzičkih dionica jednog orkestra koji proizvodi zvučnu harmoniju, diplomatske aktivnosti jedne države bi trebale biti predstavljene nizom sinhronizovanih mjera. Takvu koherentnost u vanjskim poslovima gotovo je nemoguće postići bez zakonskog okvira kojim bi se decidno regulirala ova oblast. Činjenica da Bosna i Hercegovina (BiH) nema Zakon o vanjskim poslovima, ostavlja mnogo prostora improvizaciji i ad hoc pristupu rješavanja pitanja iz ove oblasti. Umjesto Zakona, BiH ima samo smjernice vanjske politike koje su prezentirane u šturom obliku i toliko generalizirane da je moguće izvesti međusobno suprotstavljena pravila o vanjskoj politici, a da ona pri tome ostaju unutar „okvira“ zadatih smjernica vanjske politike. Ovakve antinomije su samo konkretan produkt ustavnih antinomija u cjelini. To znači da u praksi ambasadori BiH imaju neobično veliku autonomiju u vlastitoj, subjektivnoj interpretaciji vanjske državne politike. Praktična posljedica je da diplomatija BiH na međunarodnoj sceni često djeluje kao orkestar bez dirigenta. Ne treba isticati da upravo diplomatija predstavlja ključnu institucionalnu osnovu na koju se potrebno oslanjati u procesu izgradnje ukupnog imidža zemlje. Profesionalizam diplomata i pažljiv odabir najvišeg diplomatskog predstavnika u zemlji prijema – ambasadora, u velikoj mjeri određuju opći utisak o zemlji pošiljaocu, odnosno kakav će biti ukupan rejting neke države u zemlji prijema. Posao diplomata je da, putem Ministarstva vanjskih poslova (MVP), analiziraju i predlažu Predsjedništvu konkretne mjere u sferi vanjske politike, kao i da sprovode tu politiku. Taj posao je olakšan ukoliko postoji jasno određen set koherentne politike. Ukoliko šefovi diplomatskih predstavništava u inostranstvu nemaju potrebna znanja, kredibilitet i kapacitet da budu dio jedinstvene koherentne vanjske politike, onda će i posao diplomata biti uzaludan, a interesi države neće biti prezentirani niti ostvarivani na odgovarajući način. U praksi se dešava da i velike zemlje, sa stabilnim ekonomijama i dugotrajnom diplomatskom praksom, povremeno prave greške prilikom imenovanja ambasadora. Međutim, njihove ambasade imaju veliki broj uposlenika, tako da ambasadori mogu delegirati najveći dio svoga posla profesionalnim diplomatama koji imaju relevantno obrazovanje i iskustvo. Ovim se minimizira prostor za greške, a time i rizik od posljedica eventualnih propusta. Male zemlje sa ograničenim resursima, poput BiH, imaju male ambasade u kojima, pored ambasadora, često rade samo dva profesionalna diplomata ili čak samo jedan. Ambasadori takvih zemalja nisu samo najviši diplomatski predstavnici u zemlji prijema već su praktično predominantni, autonomni, često jedini predstavnici svojih zemalja u državi prijema. Njihov lični kredibilitet se često poistovjećuje sa kredibilitetom njihovih država, a njihovi diplomatski propusti u pravilu se tumače kao stavovi i poruke njihovih zemalja. Ukratko, greške koje prave ambasadori malih zemalja mnogo su vidljivije i ukupna šteta je veća. Odabir (najviših) diplomatskih predstavnika u malim zemljama, poput BiH, predstavlja krajnje osjetljivo i odgovorno pitanje pa mu se mora posvetiti i posebna pažnja.

More...

Foreign Policy of BiH

Vanjska politika BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; foreign policy; BiH; legislation; application; normative mismatch; sanctions;

Sukob dva koncepta, izgradnje i razgradnje države, predstavlja i predstavljat će najveći problem vanjske politike BiH. On paralizira državne institucije i oduzima im vitalnost i funkcionalnost neophodnu za definiranje strategije i uspostavljanje efikasnjeg vanjskopolitičkog aparata. Štaviše, taj je sukob postao neka vrsta društvenog standarda, do te mjere da se rješenja sada traže, ne kroz njegovu promjenu, nego naprotiv unutar njegovih strogo zadanih okvira. Ovdje je zapravo riječ o „krivom srastanju“ društva uz tzv. dejtonske norme. Taj se proces najbolje vidi na osnovu analiza političkih programa, slogana i poruka stranaka sa posljednjih općih izbora. Nije teško primjetiti kako je javnim diskursom uglavnom vladala oštra retorika, svojevrsni politički nihilizam, te kako vanjska politika uopće nije bila tema. Navedeni konceptualni sukob, posebno oko budućnosti BiH, na polju predizbornih kampanja najjasnije je došao do izražaja. U Republici Srpskoj pobijedile su političke stranke koje su imale gotovo jedinstvenu poruku („Srpska zauvijek“, „Zajedno za Srpsku“) koja, kako god se razloži, u prvi plan stavlja etnički kolektivitet, očišćen od svih premisa građanskog, te jasno izraženim nacionalizmom. Povrh svega, pobijedili su sa kampanjama koje potpuno relativiziraju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu, te je na taj način relativizirana čak i pomisao na jedinstvenu vanjsku politiku. U takvim okolnostima teško je govoriti o BiH koja ima jasno definiranu vanjsko-političku strategiju. Činjenica da se kompletan aktivitet na ovom palnu crpi iz vrlo uopćenog dokumenta starog skoro osam godina govori sama za sebe. BiH danas ima diplomaciju, ali nema vanjsku politiku. Ili bolje rečeno ima tri vanjske politike ugurane u jedinstven diplomatski okvir. Vanjska politika Bosne i Hercegovine i njena diplomacija taoci su nesređenih političkih konstelacija u zemlji koje dugi niz godina onemogućavaju izgradnju profesionalnog diplomatskog servisa. Bilo bi pretjerano zaključiti kako uopće nema profesionalnih standarda, jer je od 1992. godine naovamo stasala jedna solidna generacija mladih karijernih diplomata i državnih službenika koji su spremni realizirati svaki ozbiljniji zadatak. Kao primjer može se navesti profesionalno lobiranje i priprema za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti OUN, diplomatsko lobiranje u procesu ratifikacije SSP-a u 27 zemalja članica EU, doprinos procesu vizne liberalizacije, uspješno lobiranje za dobijanje MAP-a za NATO itd. Problem je međutim u ozbiljnom nedostatku političke volje da se profesionalcima stvori širi okvir i stabilnije okruženje za rad. Koliko je ono skučeno najbolje govori incident na samom početku predsjedavanja BiH Vijećem sigurnosti OUN kada je ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj optužio predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojšu Radmanovića da je namjerno spustio nivo tematske debate u Vijeću sigurnosti na nivo ambasadora, premda je, prema Alkalajevim riječima, bilo puno bolje da se tematska debata organizirala na višem nivou (najmanje na nivou Ministara vanjskih poslova), jer bi onda i druge zemlje u Vijeću sigurnosti nastupile na istom nivou. Time bi BiH dobila dobru priliku za međunarodnu promociju na najvišem nivou. Sve pomenute slabosti su prouzrokovane političko-ideološkim i normativnim razlozima. Njihovo uklanjanje mora, prema tome, ići upravo u ta dva pravca. Prijedlog hitnih i nužnih mjera u prilog stvaranju elementarnih pretpostavki za sistemske promjene u domenu promišljanja i vođenja vanjske politike BiH se mogu svesti na sljedeće: Političke mjere 1. Predsjedništvo BiH mora ili definirati konkretnu listu pitanja povodom kojih se može pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa ili potpuno odustati od mogućnosti veta, te ostaviti Ustavnom sudu BiH da u daljoj proceduri ocjenjuje ustavnost odluka, a na zahtjev člana Predsjedništva koji misli da je odluka destruktivna po vitalni nacionalni interes. Ako već nacionalni interes mora ostati onda se mora jasnije definirati i onemogućiti njegova zloupotreba zarad političkih ciljeva jedne stranke ili grupe. 2. Predsjedništvo ima mandat i obavezu da preispita nivo ispunjavanja svojih ustavnih obaveza u domenu vanjske politike i da se ozbiljnije uključi u proces evropskih integracija što sada nije slučaj. Evropske integracije sa stanovišta Predsjedništva su tehnički aspekt koji se provodi u Direkciji za EU, odnosno Vijeću ministara BiH. 3. Predsjedništvo BiH mora utvrditi kratkoročne, srednjoročne i dugoročne vanjskopolitičke ciljeve, neku vrstu nove vanjskopolitičke doktrine i iz nje izvedene strategije u kojoj će biti određeni i nosioci aktivnosti. Normativne mjere: 1. Predsjedništvo BiH mora inicirati i pomoći usvajanje Zakona o vršenju vanjskih poslova BiH kojim će se na bolji način urediti ne samo provođenje vanjskopolitičkih odluka i smjernica, nego i konkretan način koordinacije i subordinacije MVP BiH: zajedničko strateško planiranje, uključivanje savjetnika članova Predsjedništva u redovne konsultacije sa organizacionim jedinicama u MVP BiH, način selektiranja, imenovanja i pripreme karijernih diplomata. Omjer karijernih i političkih nominacija na najodgovornije diplomatske funkcije. 2. Predsjedništvo BiH mora inicirati i nadzirati ozbiljnu reformu organizacijske strukture MVP BiH koja mora biti primjerena novom vremenu i izazovima. Ministarstvo mora dobiti sektor za javnu diplomaciju, Diplomatsku akademiju koja će voditi proces kontinuirane obuke diplomatskog kadra (a ne promociju u akademska zvanja kako neki pogrešno shvataju rad Diplomatske akademije). Direkcija za evropske integracije mora postati ili Ministarstvo za evropske integracije ili postati sastavni dio Ministarstva vanjskih poslova kao jedan veliki sektor za EU poslove. Segment analize i planiranja i koordinacije mora prerasti najmanje u samostalnu organizacionu jedinicu – Direkciju unutar MVP BiH. MVP BiH u svojoj strukturi treba imati moderno koncipiran menadžment za upravljanje ljudskih resursima na čijem čelu je sekretar Ministarstva. 3. Diplomatsko-konzularna mreža mora se konačno prilagoditi novim strateškim vanjskopolitičkim ciljevima, te je nužna revizija postojeće mreže uz obavezne smjernice koje ambasade BiH u svijetu treba posebno pojačati, kojom vrstom diplomatskog kadra.

More...

Bilateral relations of BiH with neighboring countries, Croatia, Serbia and Montenegro

Bilateralni odnosi BiH sa državama u susjedstvu, Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom

Author(s): Sabine Willenberg / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; legislation; politics; international relations; BiH; region; Croatia; Serbia; Montenegro; history;

Der jugoslawische Staatszerfall und der Krieg der 1990er Jahre generierten eine Reihe von zwischenstaatlichen Problemen, welche Bosnien und Herzegowina (BiH) seither in bilateralen Vertragsbeziehungen mit seinen drei Nachbarn Kroatien, Montenegro und Serbien zu lösen hat. Die Europäische Integration begründet zudem die Notwendigkeit der Lösung der bilateralen Fragen – zeigte doch nicht zuletzt der slowenisch-kroatische Konflikt, wie solche den EUSüdosterweiterungsprozess hemmen können. Wie weit aber sind diese zwischenstaatlichen vertraglichen Lösungen zwischen BiH und seinen Nachbarstaaten 15 Jahre nach dem Dayton-Abkommen fortgeschritten, wie intensiv sind die unterschiedlichen Bereiche heute integriert, wo steht eine vertragliche Lösung noch aus? Der vorliegende Beitrag beantwortet diese Fragen, indem er BiHs Nachbarschaftsbeziehungen sowohl auf der zwischenstaatlichen als auch der nationalen Ebene untersucht und im Vergleich der drei Beziehungspaare und der vier Staaten klärt, (1) welche Abkommen in welchen Zeiträumen in welchen Bereichen abgeschlossen wurden und (2) wie der Ratifizierungsprozess derer verlief Aus der Analyse wird deutlich: Die drei Nachbarschaftsverhältnisse BiHs weisen trotz sehr unterschiedlicher Entwicklungspfade mittlerweile ähnlich intensive, institutionalisierte Beziehungen auf. Gleichsam finden sich aber auch in allen drei Relationen hartnäckige ungelöste Probleme sowie deutliche Ratifizierungsrückstände, die auf Akzeptanzprobleme der zwischenstaatlichen Integration innerhalb der Staaten schließen lassen – und für eine Kooperationsförderung durch die EU eine besondere Herausforderung bedeuten.

More...

Reflection on the decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina on the non-harmonization of Article 3 (b) of the Law on Holidays of the Republika Srpska with the Constitution of Bosnia and Herzegovina

Osvrt na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neusklađenosti člana 3 b) Zakona o praznicima Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; verdict; review; Law on Holidays; constitutionality; Venetian Commission;

Ustavni sud je u Odluci, ocjenjujući ustavnost člana 3 b) Zakona o praznicima RS, oslanjajući se na sopstvenu praksu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, uz naglašen kontekstualni pristup, sudski aktivizam i ekstenzivno tumačenje izložio uvjerljivu argumentaciju o neustavnosti osporenog člana Zakona o praznicima RS. Pri tome je Ustavni sud taj član tumačio uz uvažavanje postavki integralne teorije prava, koja nastoji da prevaziđe isključivost redukcionizma u pravnoj nauci, a u kojim postavkama (postavkama integralne teorije prava), pravo se poima, kako u normativnoj, tako i u sociološkoj i aksiološkoj dimenziji. Odmah po objavljivanju Odluke Ustavnog suda (što je bilo i očekivano) mnogi iz RS, koji trenutno obnašaju značajne političke funkcije u tom entitetu izjavili su da Odluka Ustavnog suda neće biti izvršena. Navedeni primjer, ali i drugi primjeri, evidentno pokazuju trend neizvršavanja sudskih odluka u BiH, pa i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Spomenuti trend je rezultat "defektne javne vladavine". U pitanju je tzv. implementacijski jaz, pod čime se misli na razliku između odluka koje su usvojene i njihove aktuelne primjene ili neprimjene u praksi. Međutim, treba imati u vidu da je svugdje "odluka suda središnja mjera efikasnosti te važne državne institucije. Bez primjene sudske odluke, nema promjene u bolje sutra" za one koji od suda očekuju presudu. Čak najbolja i najdublja jurisprudencija ostaje mrtvo slovo na papiru ako nije ostvarena. U ovom procesu nužno se određuje i pitanje legitimiteta suda. Ono postaje posebno dramatično ako se radi o izvršavanju odluka koje su u određenoj mjeri i na određen način refleks različitih i nepomirljivih društvenih i političkih kontraverzi. Bez obzira na sve evidentne probleme u izvršavanju sudskih odluka, Ustavni sud mora ostati lojalan Ustavu, samo i jedino Ustavu. Izvan Ustavom utvrđenih, za Ustavni sud ne postoje nikakvi navodno "objektivni", viši, pretpostavljeni ili stvarni nacionalni interesi, vrijednosti i ciljevi zbog kojih bi Ustav postao "legalistička fikcija" niti bi očigledna diskrepancija između Ustava i ustavne stvarnosti mogla, niti trebala da primora Ustavni sud da odustane od naznačenih premisa.

More...

Decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina on Unconstitutionality of 9 January, "Day of Republika Srpska"

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti 9. januara ,,Dana Republike Srpske”

Author(s): Demirel Delić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; Day of Republika Srpska; 9th January; verdict;

Multietnički sastav entiteta mora biti primijenjen kao relevantno činjenično stanje u odnosu na praznike koji imaju simboličko značenje, a proslavljanje svjetovnog praznika na datum koji je isključivo vezan za jedan narod, organizovanje crkvenih svečanosti i slavljenje krsne slave Republike Srpske istog tog datuma, nedvosmisleno ukazuje na oficijelnu vezu institucija javne vlasti Republike Srpske sa isključivo jednom religijskom skupinom i jednim narodom. To implicira nedozvoljenu diskriminaciju socijalnih grupa bez opravdanog i legitimnog cilja. Argumentacija iznesena u izdvojenim mišljenjima nije uvjerljiva i u osnovi sumira segmentirane stavove o različitim pitanjima koja su „istrgnuta“ iz stvarnosti konkretnog predmeta. Ona je pravno beznačajna. Proaktivnost Ustavnog suda BiH je pohvalna, ali je sistemska svrsishodnost takvog djelovanja, zbog benevolentog promatranja krucijalnih problema društva, upitna za državu. Vrijeme je da se uspostavi jedinstven pristup sekularnosti u Bosni i Hercegovini. U analizi sam se zadržao na liniji argumentacije u korist laicističkog modela, uvažavajući pristupe primijenjene u sličnim pluralnim i multikonfesionalnim društvima. Na ispitu su nosioci javnih funkcija, jer odluku U 3/13 treba prihvatiti kao apel za racionalno-argumentiran pristup sistemskom rješenju jednog problema koji izvire u religiji (nepoštovanju principa sekularne države) i uvire u normiranju datuma koji su izvan prava i pozitivnog sjećanja na konkretne činjenice. Čini se da nosioci javnih (eventualno i najviših pravosudnih) funkcija, uglavnom nisu svjesni da ne rješavaju problem nego postaju dio problema koji je odgovoran za posljedice nedefinisanog pristupa sekularnosti i kolektivnim identitetima u BiH.

More...

Judgment of the Constitutional Court of BiH: RS Law on Holidays

Presuda Ustavnog suda BiH: Zakona o praznicima entiteta RS

Author(s): Kristina Čuturić / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; Law on Holidays; verdict;

Dan Republike Srpske je obilježen je i ove godine 9. siječnja, prema istom protokolu kao što je to bilo i prošlih godina. Presuda Ustavnog suda je naišla na reakcije koje su se poklopile sa pripremama za proslavu ovog praznika i stizale su sa svih strana, od onih slavljeničkih do oštroosuđujućih. Ova odluka, međutim ostaje u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda. U vezi sa predmetom U 4/04 pred US BiH je postavljeno pitanje proizvodi li Zakon o slavama i svetkovinama RS, kojim se propisuju vjerski praznici samo jednog od konstitutivnih naroda, diskriminatorni tretman u odnosu na druge konstitutivne narode, može se uočiti da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ostao dosljedan svojoj praksi i osnovnim načelima. Građani Republike Srpske trebaju praznovati svoje vjerske praznike, ali se zbog postizanja međureligijske harmonije unutar sekularne BiH, očuvanja principa kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda treba voditi računa i o vjerskim i etničkim praznicima bošnjačkog i hrvatskog naroda i ostalih građana Republike Srpske. Upravo ovakav stav Ustavni sud je zauzeo i u ovom predmetu. On je odlučio u korist sekularnog ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, ne isključujući Republiku Srpsku kao njen sastavni dio. Ustavni sud, naime, u cijelosti preuzima raniju odluku osnažujući metodološki stupanj provjere. U ovoj odluci se jasno provjerava i socijalni učinak jednog propisa, a ne samo njegovo jezičko, odnosno, formalnopravno značenje. Nešto pažljiviji čitatelj bi poželio preciznije određenje dana koji u ustavnom smislu može biti proslavljan kao Dan Republike Srpske. Budući da je Republika Srpska od svog osnivanja do potpisivanja Dejtonskog sporazuma egzistirala kao jedan de-facto režim, i tek je sa uspostavljanjem ustavnog stanja prema Dejtonskom sporazumu uspostavljena kao pravno uređenje, neophodno je utvrditi da li se predustavna faza jednog de-facto režima može smatrati entitetskim praznikom u ustavnom modelu Aneksa 4. S druge strane, izdvojena mišljenja dvojice sudija mogla bi se više nazvati nabrajanjem nego osporavanjem konkretnih stavova koje je iznio Ustavni sud. Naime, sudija Simović navodi da je Europski sud za ljudska prava priznao da u zemljama kršćanske tradicije kršćanstvo posjeduje specifičnu socijalnu legitimnost koja ga razlikuje od drugih filozofskih i religijskih uvjerenja, pa opravdava činjenicu da se može usvojiti diferencirani pristup. Usvojeni standard se može izuzeti u nekim situacijama, no u izdvojenom mišljenju se ne navodi po čemu je konkretno Republika Srpska specifikum.

More...

Professional opinion for the discussion in the case of U-3/13 (assessment of the constitutionality of Article 2.b and 3.b of the Law on Holidays of Republika Srpska)

Stručno mišljenje za raspravu u predmetu U-3/13 (ocjena ustavnosti članova 2.b] i 3.b] Zakona o praznicima Republike Srpske)

Author(s): Dino Abazović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; Law on Holidays; constitutionality; expert opinion;

Ostavio sam po strani dva apsekta, također izuzetno važna. Oni se ne odnose izravno na ovaj predmet, nego na stručnjake, posebno teologe, koji inače ne bi trebali biti zaobiđeni u ovoj ili u sličnim raspravama. Prvi aspekt se odnosi na vjersko-teološko značenje Prvomučenika Stefana, naime na pitanja od koga je, zašto i kako nastradao, koja egzegeza i heremeneutika stoje iza tumačenja novozavjetnoga teksta o njegovom mučeništvu, te koje se praktične, dakle društvenopravne implikacije, primjereno egzegezi toga teksta, mogu i smiju danas iz njegova mučeništva izvoditi kao poopćive vrijednosti i primjenjivati u pluralnom društvu. Ovo pitanje je važno zbog razumijevanja dileme, da li sa ovom slavom ulazimo u području teološko-interpretacijskog voluntarizma koji zadobija javnopravna obilježja?! Drugi aspekt odgovara mojoj temeljnoj postavci o nužnosti razdvajanja crkve i države, politike i religije. Riječ je o historijsko-teološkom i crkveno-disciplinarnom razvoju koji se može pratiti od 19. vijeka. Naime, od Hilandara i drugih manastira do pravoslavnih fakulteta u Beogradu i Foči nikada ni jedna relevantna crkvena pravoslavna institucija nije ozbiljno razmatrala, ni u praksi osudila, (etno)filetizam – crkveni nacionalizam, što ga je Sabor pravoslavnih patrijarha osudio u Carigradu još 1872. kao herezu i grijeh. Dakle, i crkveno-teološki gledano uzimanje krsne slave za službeni praznik jednog entiteta, koji je po svojoj ustavnoj definiciji vjerski i etnički pluralan, označava povratak u stanje koje prethodi ili izlazi iz okvira moderne pravne države, odnosno u stanje koje etnofiletizam uzima kao javnu obavezu. Danas nije moguće demokratsku i pravnu državu u uslovima multireligijskog društva i konkurencije vjerskih vrijednosti razumijevati izvan principa sekularnosti koji zahtijeva postojanje vjerski neutralne sfere. U njoj se osigurava jednak status svim vjerskim zajednicama, a građanin se pozicionira tako da se može poistovijetiti sa državnim institucijama neovisno o vlastitom religioznom ili areligioznom opredjeljenju. Drugim riječima, pravna država podrazumijeva neutralnost u vjerskim pitanjima u smislu zabrane uvezivanja državnih institucija sa religijskim autoritetima kako bi se isključilo da država artikulira i štiti svjetonazore jedne, isključujući svjetnazore druge vjere. Takvim isključivanjem i privilegiranjem bi se kršio princip sekularnosti. To me navodi na zaključak da je Republika Srpska gore opisanom praksom povrijedila princip pravne i demokratske države iz člana I/2 Ustava BiH. Na opisani način se, osim toga, krši i član 9 u vezi sa članom 14 Evropske konvencije za ljudska prava zato što se u nepovoljan položaj bez prihvatljivog opravdanja stavljaju svi ne-Srbi. Na takav zaključak navodi činjenica da se stavljanjem svjetovnog entitetskog praznika u funkciju pravoslavlja Srbi pravoslavci dovode u privilegovan položaj. Ustavni sud BiH je u četvrtoj djelimičnoj odluci u predmetu U-5/98 (stav 17) utvrdio, ne samo da isključenje, već i preferencija predstavlja diskriminaciju. To slijedi iz definicije člana 1 stav 1 Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, koja se, prema Aneksu I Ustava BiH, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Stav 4 spomenutog člana 1 Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije dozvoljava preferencije „samo s ciljem osiguranja adekvatnog unapređenja određene rasne ili etničke grupe ili pojedinaca kojima je takva zaštita neophodna radi osiguranja jednakog uživanja ili vršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda za te grupe ili pojedince“. S obzirom da ne postoje razumni razlozi koji bi upućivali na zaključak da se pravoslavni Srbi, kao većinski narod u RS, na bilo koji način ugrožavaju, oni nemaju pravo na preferencijalni režim. Mišljenja sam da se, s obzirom na takvu konstelaciju dodatno krši član II/4 Ustava BiH u vezi sa članom 2 stav 1 a) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.

More...

The Verdict of the Supreme Court on Segregation in Public Education

Prikaz presude Vrhovnog suda o segregaciji u javnom obrazovanju

Author(s): Sevima Sali-Terzić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; Supreme Court; BiH; education; segregation; discrimination; verdict; human rights;

Nesumnjivo je da segregacija u školama koja je nazvana sistemom „dvije škole pod jednim krovom“ predstavlja diskriminaciju koja mora biti ukinuta. O tome postoje brojni politički dokumenti, kako međunarodnih tijela, tako i domaćih vlasti, ali sada postoji i konačno pravno stanovište Vrhovnog suda, sa nalogom o mjerama koje moraju biti preduzete s ciljem dokidanja diskriminacije. Naravno, nije nepoznata praksa u BiH da se politički dokumenti donose više po inerciji i pod pritiskom, nego kao izraz potrebe odgovornog odnosa prema životnim problemima ili kao putokaz za rješavanje problema i da često ostaju samo deklaratorni. Također, nije novo ni to da se odluke sudova ne izvršavaju, uključujući i presude međunarodnih sudova, kao što je slučaj sa odlukom Evropskog suda za ljudska prava Sejdić i Finci protiv BiH, čije provođenje, uprkos svim pritiscima međunarodnih tijela i institucija, nije ni na vidiku. Međutim, ovaj slučaj predstavlja i još jedan dokaz vrlo ograničenog dometa svih reformi pravosudnog sistema koje se kontinuirano odvijaju od 2003. godine do danas, jer se iz njega jasno vidi da, uprkos svemu, još postoje sudovi i sudije koji umjesto njegovanja principa vladavine prava slijede zamišljenu ili realnu „politiku“, pa s tim ciljem čine zaista velike napore kako bi pravno obrazložili da je segregacija kao oblik diskriminacije ipak dozvoljena. U takvoj situaciji, uprkos ohrabrujućem stanovištu Vrhovnog suda u presudi koja je razmatrana u ovom tekstu, sigurno je samo da žrtve diskriminacije, kako u slučaju segregacije, tako i u drugim slučajevima povodom kojih se obraćaju sudovima, pred sobom imaju dug i trnovit put.

More...

Article 112 of the Law on Spatial Planning of the Una-Sana Canton (Expert Opinion on Conformity with the Constitution of BiH and the Constitution of the FBiH as well as with the Law on Administrative Procedure of the FBiH)

Član 112 Zakona o prostornom uređenju Unsko– sanskog kantona (Stručno mišljenje o usaglašenosti sa Ustavom BiH i Ustavom FBiH kao i sa Zakonom o upravnom postupku FBiH)

Author(s): Neven Akšamija / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; FBiH; USK; spatial planning; Law on Spatial Planning; constitutionality; Law on Administrative Procedure; ZUP;

Analiza ovog slučaja pokazuje u cjelini u kojoj mjeri fragmentacija pravnog prostora u Bosni i Hercegovini donosi brojne probleme za primjenu prava u cjelini i za građane čije se pravne pozicije štite ili opterećuju konkretnim propisima. Iz izloženog može se zaključiti da je sporna ustavnost same odredbe člana 112 Zakona o prostornom uređenju i građenju USK, kako sa aspekta Ustava Bosne i Hercegovine, tako i sa aspekta Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i da je ista odredba, s obzirom na tumačenje i primjenu u postupcima pred organima u Unsko-sanskom kantonu, zasigurno neustavna, posebno u pogledu Ustava Bosne i Hercegovine. Kako izdavanje građevinske dozvole spada u građanska prava i obaveze, ostavljanjem zainteresovanih lica bez pravne zaštite krši se njihova pozicija zaštićena ustavom. Tumačenje člana 112 u smislu privilegiranja investirora kao isključive stranke počiva na iskrivljivanju jezičkog značenja same norme odnosno, pretpostavlja se da je tekst norme jezički posredovana riječ „samo“ (samo je investitor stranka). To dovodi i do proizvoljne (arbitrarne) primjene spornog člana, što je samo po sebi neustavno. Član 112, a posebno njegovo tumačenje i primjena, su i u suprotnosti sa odredbama Zakona o upravnom postupku, preciznije člana 1 stav 2 u vezi sa članom 48 Zakona o upravnom postupku. Ovim članom, njegovim tumačenjem i primjenom uvedeno je posebno pravilo postupka koje nije u skladu sa federalnim zakonom. Kantonalni zakon mora biti usaglašen sa izričitim propisom federalnog Zakona o upravnom postupku. U tom je smislu instruktivan eksplicitan stav Suda Bosne i Hercegovine da stranačka legitimacija ne spada u one odredbe upravnog postupka koje se mogu derogirati u smislu ograničavanja posebnim zakonodavstvom (lex specialis). To znači da su tumačenje i primjena člana 112 Zakona o prostornom uređenju i građenju u formi spomenute prakse upravnih organa Unsko-sanskog kantona nezakoniti. Citirana sudska prakse nedvosmisleno pokazuje da ovlaštenje za pokretanje spora protiv nekog upravnog akta ne zavisi od stranačke legitimacije u upravnom postupku, već se ovlaštenje za pokretanje upravnog spora isključivo veže za povredu prava i pravnih interesa konačnim upravnim aktom. Prema usaglašenim stavovima različitih sudova, svako ko smatra da mu je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili pravni interes može pokrenuti upravni spor (Sud Bosne i Hercegovine čak odriče pravnu zaštitu u upravnom sporu licima koji su učestvovali u upravnom postupku primjenom posebnih propisa, ali im konačnim upravnim aktom nije povrijeđeno neko njihovo pravo niti pravni interes). Federalni zakon o upravnim sporovima daje pravnu zaštitu i jednim i drugima, ali kao posebnim kategorijama – odvojeno su kategorisana lica kojima je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili pravni interes, a odvojeno lica koja su bila učesnici u postupku. Prema tome, lica kojima su kantonalni organi odbili svojstvo stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, a koja imaju pravni interes da učestvuju u postupku, mogu protiv konačnog rješenja kojim je odlučeno o legitimaciji pokrenuti upravni spor. Pored toga, takva lica mogu pribaviti rješenje kojim se izdaje građevinska dozvola, protiv njega uložiti žalbu, i potom u slučaju negativnog ishoda, podnesu tužbu Kantonalnom sudu u Bihaću. Kao argument dopuštenosti tužbe može se koristiti odredba člana 2 Zakona o upravnim sporovima, dok kao razlozi osnovanosti tužbe dolaze u obzir odredbe ustava i Zakona o upravnom postupku, s obzirom na brojnu iznesenu sudsku praksu koja podupire ovakav stav. Uz to se takvo lice može pozivati i na Zakon o zabrani diskriminacije, koji u članu 11 omogućava njegovu primjenu u postojećim upravnim ili sudskim postupcima. U slučaju negativnog ishoda, može se podnijeti vanredni pravni lijek – zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije BiH, uz istovremeno podnošenje apelacije Ustavnom sudu BiH. Mislim da je takav ishod krajnje nevjerovatan s obzirom da postoji sudska praksa (dijelom je gore navedena) i ona ide u prilog ovdje iznesenim tvrdnjama. Pored osnovne pravne zaštite u upravnom sporu, lica čiji su pravni interesi povrijeđeni navedenim zakonom, a posebno njegovom primjenom, može pokrenuti i postupak kod Ombdusmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Ovdje obzirom na očigledne povrede ljudskih prava navedenim tumačenjem i postupanjem. Isto tako, može se podnijeti i tužba za zaštitu od diskrimacije po članu 12 Zakona o zabrani diskriminacije, kojom bi se utvrdila diskriminacija lica kojima je uskraćeno pravo na učešće u postupku u odnosu na lica u istom položaju u pogledu postupaka u drugim kantonima, na nivou Federacije, u RS i Brčko Distriktu BiH. Presuda kojom bi se utvrdila diskriminacija mogla bi primorati kantonalne organe da odustanu od sadašnje prakse, iako je ishod ovakvog postupka donekle neizvjestan, s obzirom na nepostojeću ili oskudnu objavljenu domaću sudsku praksu iz oblasti zaštite od diskriminacije, čak i nakon pet godina primjene zakona. Konačno, kantonalno Ministarstvo u obrazloženju rješenja koje je ovdje uzeto kao primjer konkretne upravne prakse citira presudu Vrhovnog suda BiH, broj U-236/91 od 28. februara 1991. godine. Presuda postoji i objavljena je, ali je donešena za drukčije činjenično stanje i u drugačijem pravnom okviru. Prema Ustavu SFRJ, tadašnja Federacija je uređivala opšti upravni postupak, a republike su uređivale posebne postupke (čak i sudske, kao na primjer vanparnični postupak) u okviru svojih nadležnosti. To prema sadašnjem stanju nije slučaj i od te tačke se ne može uspostavljati analogija. Daljom analizom sentence, može se zaključiti da ova presuda upravo ne ide u prilog kantonalnim organima. Naime, u presudi je navedeno da se pitanje stranačkog svojstva susjeda i drugih osoba u postupku pribavljanja odobrenja za građenje ne cijeni samo prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. To znači da sud nije isključio primjenu Zakona o upravnom postupku prilikom primjene građevinske dozvole, kako to pogrešno tumači kantonalno ministarstvo. U svakom slučaju, čak i kad bi stav kantonalnog ministarstva u pogledu ove presude bio osnovan, ona predstavlja usamljen primjer u odnosu na brojne iznesene presude koje govore u prilog stranačke legitimacije drugih lica, osim investitora, u postupku izdavanja građevinske dozvole.

More...

Article 112 of the Law on Spatial Planning of Una-Sana Canton

Član 112 Zakona o prostornom uređenju Unsko–sanskog kantona

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; BiH; FBiH; USK; spatial planning; Law on Spatial Planning;Law of Administrative Procedure; constitutionality;

Analiza konkretnog slučaja pokazuje da je član 112 Zakona o prostornom uređenju i građenju USK u suprotnosti sa članom 1 stav 2, članom 2 i članom 48 ZUP-a. Taj član je u razmatranom slučaju pogrešno protumačen i prihvaćen kao pravilo posebnog upravnog postupka, a ne kao dopunsko pravilo tog postupka. Također, osnovano se može zaključiti da je član 112 navedenog Zakona u suprotnosti sa članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i da je zbog toga neustavan.

More...

Jurisdiction of EU Court in the Court of BiH Judicial Practice: On the Decision of the Court of BiH no. S1 3 U 005412 10 Uvl od 15. 03. 2012, M.R.M. Ljubuški / ASA Auto d.o.o. Sarajevo (ASA Auto)

Jurisdikcija Suda EU u praksi Suda BiH Sudska praksa: Povodom Odluke Suda BiH br. S1 3 U 005412 10 Uvl od 15. 03. 2012, M.R.M. Ljubuški/ASA Auto d.o.o. Sarajevo (ASA Auto)

Author(s): Zlatan Meškić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; EU; court; jurisdiction; ASA Auto; Law on Competition; market; domination; verdict;

U predmetu ASA Auto, Sud BiH našao se pred izazovom rješavanja nekoliko pitanja koja čak u praksi Suda EU, Komisije kao i nacionalnih organa nadležnih za nadzor nad tržištem u državama članicama EU nisu nesporna. Položaj Suda BiH utoliko je teži što pravo konkurencije u BiH predstavlja još uvijek mladu granu prava sa slabo razvijenom sudskom praksom. Utoliko Sud BiH sa ovom presudom čini veliki korak prema uspostavljanju nivoa zaštite slobode konkurencije, kakav nalažu i ZK i SSP. Na kraju se treba podsjetiti na tri najznačajnija aspekta odluke Suda BiH u predmetu ASA Auto: 1. Sud BiH na osnovu čl. 43 Zakona o konkurenciji neposredno se pozvao na praksu Suda EU i Evropske Komisije. Primjena prakse Suda EU i Komisije istovremeno predstavlja i obavezu koja za domaće organe proizilazi iz čl. 72 st. 2 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 2. Sud BiH potvrdio je rješenje Konkurencijskog vijeća prema kojem proizvod određene marke može predstavljati relevantno tržište proizvoda. Time ekskluzivni uvoznici proizvoda te marke za relevantno geografsko tržište, automatski imaju ne samo dominantan, nego monopolistički položaj na relevantnom tržištu proizvoda. 3. Zloupotreba dominantnog položaja na tržištu može za privredni subjekt, koji ima takav položaj na tržištu, proizvesti obavezu na zaključenje ugovora sa drugim privrednim subjektom, i opravdati narušavanje autonomije volje kao osnovnog načela ugovornog prava.

More...

The Art of Irrelevant Conclusion: On the Decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina - In 2/11 (Assessment of the Constitutionality of the Republika Srpska Budget Law for 2011 and the Decision on the Budget of the Republika Srpska

Umijeće nelogičnog zaključivanja: Povodom odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – U 2/11 (Ocjena ustavnosti Zakona o budžetu Republike Srpske za 2011. i Odluke o usvajanju budžeta Republike Srpske za 2011.)

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; BiH; RS; Law on Budget; constitutionality; Law on Fiscal Council;

The Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina has issued a Decision number 2/11 which states that the submitted claim is groundless, and that the National Assembly of the Republika Srpska, in it’s act regarding adoption of the Budget for 2011. and its Decision of the Execution of the Budget of the Republika Srpska for 2011, did not violated provisions of the Constitution of Bosnia and Herzegovina, which prescribe obligation of entities and other administrative units to respect Constitution of Bosnia and Herzegovina, laws at the state level as well as decision of government institutions. The Constitutional Court in its explanation states that by adoption of the disputed documents, the provisions of the Law at the state level in the field of indirect taxation have not been violated. However, the applicant has never mentioned the fact that the National Assembly of the Republika Srpska had violated the provisions of the law in the field of indirect taxation. Instead it is only mentioned the violation of procedure prescribed by the Law on Fiscal Council of Bosnia and Herzegovina.

More...

Principle of ne bis in idem and disciplinary proceedings - before and after the judgment of the European Court of Human Rights in the A and B. versus Norway case

Načelo ne bis in idem i disciplinski postupak – prije i nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu A. i B. protiv Norveške

Author(s): Alen Rajko / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; judiciary; Republic of Croatia; Norway; disciplinary procedure; ne bis in idem principle; European court for human rights; verdict;

The author analyzes the specifics of disciplinary procedure in relation to criminal and misdemeanor proceedings, in the context of the principle ne bis in idem. Development of the related practice of the European Court of Human Rights, ranging from the judgment Zolotukhin to the judgment A. and B., is also discussed. The author points out that a parallel disciplinary procedure is not automatically excluded after the criminal or misdemeanor judgment.

More...

Human Rights to Water in Croatian Legislation - de lege lata and de lege ferenda

Ljudsko pravo na vodu u hrvatskom zakonodavstvu – de lege lata i de lege ferenda

Author(s): Desanka Sarvan / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; human rights; legislation; human right to water; Republic of Croatia; European court for human rights;

In this paper, the author analyzes the representation of elements of the normative content of human right to water in the legislation of the Republic of Croatia de lege lata, reflecting the representation of these elements in EU law and the legal position of the European Court of Human Rights in relation to violations of human right to water. The author proposes de lege ferenda the legal regulation of the measure of the limitation or the suspension of the supply of water services in Croatian legislation in accordance with the normative content of human right to water and proposes the constitution of human rights on water.

More...